Nakon referenduma održanog u nedjelju sasvim su izvjesne tri stvari. Prvo, Turska neće nikad ući u Europsku uniju. Drugo, unutrašnji odnosi između sekularista i Erdoğanovih pristalica na rubu su fizičkog obračuna. I treće, Erdoğan je čvrsto zagazio na put stvaranja “mini” Otomanskog Carstva, ako ne po teritorijalnoj površini, a ono po načinu vladavine, ali i političkog utjecaja na svoje susjede.
Niti jedan ozbiljan analitičar nije iznenađen Erdoğanovom pobjedom, iako su procjene i ankete govorile kako je tursko glasačko tijelo gotovo popola podijeljeno u odnosu na nove predsjedničke ovlasti i cjelokupni državni ustroj. Naime, Erdoğan je posljednjih godina, a posebno u vremenu nakon neuspjela puča toliko ojačao svoj utjecaj u zemlji i kontrolu svih struktura da je, i u slučaju potrebe, uvijek mogao “preliti” izvjestan broj glasova na svoju stranu.
Ne žele mu se zamjeriti
I, po svemu sudeći, takve stvari su se i događale, imajući na umu izvještaj stranih promatrača koji su pobrojili cijeli niz nepravilnosti na biralištima, ali i imajući na umu fotografije Erdoğanovih pristaša snimljenih na ulazu na biračka mjesta s kalašnjikovima u rukama. Kako je jučer istaknula Alev Korun, austrijska članica promatračke misije Vijeća Europe, na turskom referendumu bilo je do 2,5 milijuna sumnjivih glasačkih listića, a Erdoğan je prošao na referendumu s 1,5 milijuna glasova prednosti.
Svaki izbori provedeni u takvom ozračju bili bi odmah odbačeni od međunarodne zajednice kao nelegitimni i pristrani. Svaki izbori, osim Turskih. – Erdoğan je u specifičnoj poziciji, i on je toga dobro svjestan. Izuzetno dobro manipulira svojom pozicijom među velikim silama i potpuno je uvjeren kako će mu planovi uspjeti. S jedne strane imamo Europsku uniju koja neće pretjerano glasno reagirati na sve navode o izbornim manipulacijama, ali ni na Erdoğanovo jačanje vlasti jer se Europa boji mogućeg imigracijskog vala koji bi Turska mogla pokrenuti. S druge strane, Erdoğan ne očekuje ni reakciju SAD-a zbog svoje uloge u NATO-u. Trumpu je bitnije zadržati si vrlo bitnog saveznika na svojoj strani nego kritizirati nešto što je, na neki način, unutrašnja stvar same Turske i turskog naroda. Pogotovo imajući na umu kako se Erdoğan posljednjih godinu dana relativno približio Moskvi. S treće pak strane, ne treba očekivati ni pretjerano žestoku reakciju Rusije. Turska, naime, štiti Rusiji leđa na Crnom moru, ali i kontrolira prolaz ruskih brodova prema Sredozemlju. Nikome se, iz pragmatičnih razloga, ne isplati previše kritizirati Erdoğana i ono što radi kod kuće – kaže poznati bosanskohercegovački novinar i diplomat Zlatko Dizdarević.
Naravno, turski predsjednik Erdoğan odbacio je bilo kakve sumnje u ispravnost referenduma i, proglasivši pobjedu, poručio je stranim promatračima da trebaju znati gdje im je mjesto. Prema svemu sudeći, ustoličenje “sultana Erdoğana” s novim, znatno proširenim ovlastima, samo je prvi korak u planu kojim bi Turska trebala znatno proširiti svoj utjecaj u regiji, ne samo na području Bliskog istoka već i na području jugoistočne Europe. Tu Erdoğan, po svemu sudeći, ima nekoliko mogućih taktika, ovisno kojoj zemlji pristupa..
Investicije u Srbiji
– Erdoğan smatra Balkan svojom zonom utjecaja i nastojat će taj utjecaj ojačati. I nema tu prevelike ljubavi, što se može vidjeti po turskim investicijama na Balkanu. S jedne strane tu je Bosna i Hercegovina, gdje je popularnost Turske među Bošnjacima vrlo velika zbog svojevrsne otomanske sentimentalnosti. Ali Turska u BiH nije ni među deset najvećih ulagača prema projektima koje tamo odrađuje. S druge strane, u Srbiji nema sentimentalnosti prema Otomanskom Carstvu, pa shodno tome ni prema Turskoj. Ali zato Turska u Srbiji nastupa novcem i danas je treći najveći strani investitor u toj zemlji. Jednostavno, svoj utjecaj gradi novcem ondje gdje tlo nije pretjerano podložno otomanskim idejama – kaže Dizdarević.
Erdoğan će, dobivanjem novih ovlasti, i “na terenu”, unutar zemlje, dodatno ojačavati svoju vlast. Prilično je izgledno da će čistke provedene prije godinu dana, nakon neuspjelog pokušaja puča, sada dobiti novu dimenziju, dok će sekularizam biti dodatno prognan na margine društva. Atatürkova sekularna, europska Turska je završeno poglavlje. Uostalom, legitimno je pravo turskog naroda da sam izabere put kojim ide. Ali Europa sada treba prihvatiti činjenicu i korigirati svoj odnos prema Ankari jer ne može se dopustiti da Turska, pod prijetnjom pokretanja novog izbjegličkog vala, zauvijek drži EU u šaci i pod pritiskom.
>>Kako su njemački Turci uveli diktaturu svojim zemljacima
>>Erdogan najavio i referendum o EU. Izvanredno stanje još 3 mjeseca
500 godina ste probali i niste uspjeli pa neces ni ti u tih svojih 5-6 godina sto ti je ostalo