Zvuči gotovo posve nevjerojatno, ali mimo očiju javnosti, i tako nešto malo manje od 30 godina, bez gotovo ikakve veće pažnje prolazi veliko okupljanje mladih, njih oko 50.000 tisuća iz 30-ak zemalja svijeta, svakog prvog tjedna u kolovozu, na Festivalu mladih u Međugorju ili Mladifestu.
“Katolički Woodstock“, kako ga je lani prozvao katolički aktivist Dražen Bušić, svojevrstan je fenomen današnjice, koji mobilizira mlade sa svih strana svijeta kako bi u tih tjedan dana ne samo produbili svoju duhovnost nego upravo svojim pogledom na duhovnost i dali snažan pečat suvremenom crkvenom životu.
Mladifest u Međugorju okuplja oko 50.000 mladih iz 70 zemalja svijeta
To se najbolje vidi u činjenici da Međugorje tih dana živi od 0 do 24 sata, da su vreli dani i svježe noći protkani slavljenjem i pjesmom mladih, koji na 40 međugorskih stupnjeva preko dana sudjeluju u katehezama i svjedočanstvima, da bi dan završili molitvom krunice, euharistijskim slavljem i klanjanjem Presvetom Oltarskom Sakramentu.
Na prvi pogled ništa neobično, no eruptivna energija mladih, radost i slavljenje toliko su snažni da su, primjerice, misna slavlja animirana pjesmom i plesom toliko dinamična, da bi neupućenog promatrača mogla navesti na misao da se radi o snimanju nekog filma ili mjuzikla. Za takvu tvrdnju dovoljan bi bio jedan kadar s desetak raspjevanih svećenika za oltarom (!), s rukama u zraku, nakon misnoga slavlja koji su ostali pjevati s mladima, koji se ne žele razići nakon mise, već pjevaju pjesmu za pjesmom.
– Mislim da mladi ne žele biti prevareni. Mislim da ne žele da ih se zadovolji nekakvim površnim frazama. Ono što je njima iznimno važno, to je istina. Međugorje pokazuje koliko njihov život – inače prisiljen na površnost i na polulaži – otvara istinu, toliko potrebnu njihovu životu jer ljudi doživljavaju susret s Bogom na tako blizak način. I to mi se čini jednom od najvažnijih stvari.
Uvijek iznova, kada sam susretao ove mlade ljude ovih dana, uočavao sam da su htjeli sami dotaknuti što je to što ih istinski dodiruje, što Bog doista hoće od njih, kamo je njihov život usmjeren, na koji ga način mogu prepustiti i otvoriti ljubavi, prijateljstvu, razumijevanju. Mislim da je to nezaboravan trenutak – posvjedočio je nakon preklanjskog Mladifesta poznati teolog fra Ante Vučković, koji je prije dvije godine mladima držao kateheze.
U koncelebraciji na euharistijskom slavlju tih dana bude između 400 i 500 svećenika, što je zacijelo među svjetskim rekordima. Prije mise mladi u dugim redovima stoje pred ispovjedaonicama i čekaju ispovijed. Sve se odvija bez ikakve napetosti, gužve i nervoze ili bilo kakvog incidenta.
Sve, ali ama baš sve, događalo se bez napetosti, bez povišena glasa, bez prigovora ili toga da netko zakaže u nekom dijelu. Sve što se na sličnim događanjima iza kulisa događa iz sata u sat ovdje se jednostavno nije pojavilo. Umjesto toga, među onima koji su bili u bilo kojem djeliću organizacijskih poslova osjećala se radost i vladalo je oduševljenje.
Svi su na svoj način sudjelovali u programu, molitvi i sakramentima. Sudjelovati u takvu radu donosi radost. I još je nešto važno. Svi su cijelo vrijeme bili svjesni da sklad i organizacija nadilaze snage i sposobnosti kako svakog pojedinca tako i cijeloga tima.
Drugim riječima, kao da je neka nevidljiva dobra ruka vodila cijeli program i svi su joj bili zahvalni na tome – svjedoči fra Ante Vučković, koji je te godine usporedio Mladifest sa splitskom Ultrom, koja je potpuna suprotnost onome što se događa u Međugorju, a radi se o istoj populaciji – mladima.
Fra Ante Vučković to tumači činjenicom da se “mladi susreću s mladima jer najviše vole biti između sebe, što je njihova naravna potreba, ali da to možda i nije najvažnije pitanje“.
– Da sam novinar, ja bih se potrudio oko nekih kriterija pa bih onda prema istim kriterijima otišao primjerice na Ultru u Split i na Mladifest u Međugorje te usporedio što se događa na jednom mjestu, a što na drugom. Što ih okuplja, što ih drži zajedno i koji su rezultati na kraju dana, na kraju programa i kakvi su učinci na ljudima s kojima se susreću jedni i drugi.
Tako bismo mogli dobiti odgovor na pitanje što mladi traže i što im se nudi kao odgovor. Moja je slutnja sljedeća: mladi traže sreću, istinu i radost. No, oni ne znaju gdje to mogu naći pa lako pristaju na surogate i lako im se može štošta podvaliti.
Mislim da bi bilo korisno odgonetnuti tu naoko teško rješivu zagonetku zašto mladi dolaze u Međugorje. Da kažem izravno! Pretpostavka da se primjerice za Ultru ne postavlja pitanje zašto se ondje okupljaju mladi, kao da je to po sebi razumljivo, a postavlja se za Međugorje, kao da je to neobično i neočekivano, govori puno o našim “predsudovima“ o svijetu i mladima – misli fra Ante Vučković.
Te “predsudove“ ove godine na svoj su način na splitskoj Ultri razbile udruge mladih katolika, predvođene svećenicima poput p. Ike Mandurića i don Damira Stojića, koje su se organizirale u evangelizacijske timove i upravo po naumu pape Franje evangelizirale tijekom Ultre po ulicama Splita.
– Kako je to izgledalo? Jako lijepo. Dočekivali bismo ljude koji su išli na Ultru, bilo strance, bilo naše, pomagali im da se snađu u gradu, dali im piće da se osvježe, da nešto pojedu, razgovarali i smijali se s njima. Onda bismo započeli i neki razgovor o Bogu, pitali ih da li bi se pomolili zajedno s nama. I ne biste vjerovali koliko je bilo pozitivnih odgovora i koliko nam se ljudi priključilo u molitvi – rekao nam je jedan od uličnih evangelizatora nakon splitske Ultre.
U uvodniku posljednjeg broja Glasa Koncila, urednik Branimir Stanić piše da, ako se uzme da je veliko međunarodno okupljanje mladih u Splitu bila manifestacija suvremene kulture, onda je i organizirani izlazak hrvatskih katolika na ulice bio čin evangelizacije ljudi koji su odučili biti dijelom te kulture.
– Tako je, uz postojeće, krila dobio i novi evangelizacijski model u Hrvatskoj. Naime, u izlasku na “kulturne periferije” ne čeka se “prekriženih ruku” da suvremena kultura samoinicijativno prijeđe crkveni prag, nego se nastoji učiniti sve da kršćanska poruka prijeđe prag suvremene kulture, bilo na području politike, znanosti, školstva ili popularnih događaja kakav je bio i splitski, da započne dijalog s kulturom i oplemeni je.
Kršćanstvo je snaga reda, mira i sklada, koja je oblikovala ono najbolje od zapadne kulture, pa su u skladu s tim kršćani nositelji upravo te snage u suvremenoj kulturi – piše Stanić.
Ta snaga ogleda se upravo u Mladifestu, ali ona svoje refleksije, kako se vidi, može imati i na Ultri premda je riječ o posve drukčijim okupljanjima. No, očito je da ih novi val u Crkvi u Hrvata ne vidi kao “ili-ili“ suprotstavljene strane, nego kao “i-i“ suživotnu opciju, koja jedna za drugu može imati razumijevanja. Odnosno, u nekom trenutku biti i otvorena vrata u život onim mladima koji se mogu naći u bezizlaznim situacijama, zaglušeni bukom i besmislom života koji im se nudi kao najjednostavniji i najpodatniji put.
– Imali smo dosta svjedočanstava ljudi čiji su životi bili slomljeni, kao što su primjerice članovi zajednice Cenacolo. Kada njih slušate, otkrijete koliko im je bilo važno skupiti hrabrosti, pogledati u lice istini i izreći tu istinu. Taj proces susretanja s istinom i izricanja istine je bolan.
On se ne dogodi za jedan dan, ali kad se probijete do toga, imate pred sobom otvorene ljude, dragocjene ljude, dobre ljude, imate svu ljudsku dobrotu usprkos zastranjenjima, patnji, muci. Ja to smatram sazrijevanjem za iskrenost. Ono ide kroz patnju, ono ide kroz volju da budem iskren. Kad se čovjek odvaži na iskrenost, proces je uvijek bolan, nikada nije jednostavan, nikada nije na površini i nikada do nje ne dolazimo na bezbolan način, no kad se probijemo do nje, sva se bol isplati – kaže fra Ante Vučković.
Mladifest u Međugorju i ove će godine od 1. do 6. kolovoza okupiti desetke tisuća mladih, od kojih će mnogi doći izravno sa susreta s papom Franjom u Krakovu. Pozornost javnosti možda ni ove godine neće biti usmjerena na njih, kao što je npr. bila na nedavnu Ultru u Splitu. No to čak možda i nije najvažnije.
Na Mladifestu toliko toga fascinira svojom pojavnošću da nije nužno sve mjeriti istom mjerom, uspoređivati ili kritizirati kako bi se stvarali sukobi i razilaženja. Mladi s Mladifesta, od kojih su mnogi upravo bili oni ulični evangelizatori na Ultri, svjedoci su vremena da je moguća gradnja mostova između tih na prvi pogled različitih svjetova. Upravo u duhu onoga što kaže fra Ante Vučković – da mladi danas ne žele biti prevareni i ostavljeni u svijetu polulaži.
zna se kome i kakvima smeta crkva.