S obzirom na to da su nam na čelu države i Vlade praktični vjernici, osjete li se kršćanski utjecaji i u državnom proračunu koji je prilika da se pošalju političke i svjetonazorske poruke koliko god su mnoge stavke zacementirane. I proračun nam je trebao pokazati jesu li na vlasti politički ili istinski kršćani.
Čak i marginalni pa i estradni potezi ove vlasti u interpretacijama su korišteni za davanje “konzervativno-klerikalnih” obilježja ovoj vlasti pa ne treba sumnjati da će tako biti i s proračunskim pogreškama, lutanjima i nepravdama, osobito od strane zakinutih. HDZ se već suočio s “kulturnom revolucijom” i u svojim redovima, pa su tu manjine i neprofitni mediji, a prvi među nezadovoljnicima mogao bi biti bivši predsjednik države Stjepan Mesić kojem su vladajući odlučili prvotno predloženi proračun skresati za pola milijuna kuna, na 277.000 kuna.
Ne treba sumnjati kako će proračunski uskraćena sredstva Mesić “investirati” u kritiku i to uobličiti u svoju borbu za sekularnost. Tražeći na stranicama njegova ureda na što je trošio više od 800.000 kuna s obzirom na to da ide samo na putovanja koja plaća organizator, našli smo i njegov nedavni govor na okruglom stolu u Rimu. Političku poruku jednog biskupa na Facebook statusu, te propovijed drugog, Mesić je iskoristio kao argument za tezu svog predavanja: “Katolička crkva u Hrvatskoj igra sve dominantniju ulogu na društvenoj sceni otvoreno se miješajući u politiku”. Kao prilog tezi rekao je: “Utjecaj Crkve ide dotle da visokotiražni dnevni list na naslovnici izražava zadovoljstvo što će Hrvatska prvi put na položajima i šefa države, i prvoga čovjeka parlamenta i premijera – imati vjernike.
I nije tu riječ o crkvenom listu, da me ne biste krivo shvatili”, napomenuo je Mesić neupućenim strancima. Riječ je o tekstu “Vjernici zauzeli politički vrh” u povodu kojeg je PortalOko zaključio da Večernjem listu smetaju vjernici na čelu države!? Premda je Večernjak samo istaknuo činjenicu, naravno ne opredjeljujući se da je to pozitivno ili negativno. Mesiću je njegova interpretacija poslužila, spomenuvši i kako se bivšu vlast, koju je nazvao “socijaldemokratskom”, s oltara prozivalo kao zločinačku, da bi zaključio: “Od prozivanja vlasti kao zločinačke, do poziva da se eksplozivom raznesu zločinci, čitaj: nevjernici, tek je mali korak. Jedan jedini mali korak. Ne pretjerujem, vjerujte mi”, rekao je Mesić. Malo pretjerivanja, pokoja poluistina i neistina bio je Mesićev prilog temi okruglog stola: “Međuvjerski dijalog i mir – suočavanje s izazovima radikalizacije i ekstremizma” koji ilustrira težinu problema vladajućih uza sve nevolje koje si sami režiraju.
Istina, vladajući su imali višestruki hendikep. Proračun je stvaran u vremenskoj stisci, u specifičnim okolnostima kad vlast još nije kompletirana, uz teret nepotrebnih afera, “kopanja rovova” pri zauzimanju strateških pozicija u međustranačkim obračunima, što je dodatno skretalo fokus i otežavalo još nerazrađen proces odlučivanja i hijerarhiju odnosa, te s tim usklađeno međusobno poštovanje osobito u javnim istupima koje koriste gotovo isključivo kao sredstvo za osvajanje prostora vlasti. Upravo je definiranje državnog proračuna pokazalo koliko je važno da se zna tko je gazda u kući prepunoj malih ili velikih autoriteta. Očito su odlučujući proračunski nalozi stizali odozgo prema dolje, a ne obrnuto kao kod kadrovskih odluka, koje stoga izazivaju toliko internih prijepora i razvlačenja procesa odlučivanja koji sve više zabrinjavaju.
Ako je toliko vremena i političke energije trebalo za neke jednostavne kadrovske odluke, koliko će im onda trebati za puno složenije reformske odluke ili kao što je ovogodišnji izbor deset ustavnih sudaca koji uza sve to moraju usuglasiti još i s oporbom. Državni proračun vladajućima bi mogao poslužiti kao putokaz u procesu donošenja odluka. Koliko god je Tomislavu Karamarku politički važno da u političkim procesima konkretizira svoju relativnu izbornu pobjedu, pri tomu mora poštovati autoritet prvog čovjeka Vlade i ministarski autoritet svojih partnera, a to u svojim zajedljivim istupima baš i ne čini, šteteći time i sebi.
Vlada u kojoj njezin drugi čovjek javno kritizira prvoga nema budućnosti. Isto tako, za njezinu uspješnost i opstanak bitno je da Most ne preuveličava svoju političku poziciju i ne prenaglašava svoju kontrolnu funkciju sugerirajući kako im je važnije da ih se percipira kao oporbu HDZ-u nego kao dio tima na vlasti. Čak i ako pri tomu ostvare neku korist za svoju političku opciju, u slučaju raspada, to bi im se moglo obiti o glavu. Bilo bi dobro da se lideri na vlasti što češće pitaju koliko je kršćanskog u politici koju vode.
>>'Dužnost i obveza kršćanina je uključiti se u politiku'
>>Milanović: Mi zastupamo domoljubne i kršćanske vrijednosti
