Europski zastupnici danas se okupljaju u Strasbourgu na posljednjoj plenarnoj sjednici u ovom sazivu, u kojem su prvi put, makar i na samo desetak mjeseci, sudjelovali i Hrvati. Na izborima 25. svibnja hrvatski građani, zajedno s ostatkom EU, biraju nove zastupnike na puni petogodišnji mandat. Ali posljednji tjedan zasjedanja aktualnog saziva u Strasbourgu možda je dobra prilika za podvlačenje crte pod rad prvih 12 hrvatskih europarlamentaraca.
Ovo su četiri teze pod koje se mogu svrstati svi rezultati njihova rada. Prvo, Europski parlament je nešto što bolje zvuči nego što u stvarnosti zaista jest. Što bolje to shvatimo, to ćemo bolje razumjeti rezultate rada europarlamentaraca. Drugo, Hrvati u EP-u uspjeli su u nekoliko primjera svojim radom utjecati na stvarni sadržaj odluka koje utječu na život hrvatskih građana. Taj dio njihova rada možda ostaje nezapažen jer je tih i, kao i svi zakonodavni procesi, kompleksan. No, tiha voda zaista brege dere, pa i u Europskom parlamentu. Treće, EP se u nekoliko slučajeva pretvorio i u zrcalo koje pokazuje ograničenja i nazadnost ustaljenog načina rada na hrvatskoj političkoj sceni. I četvrto, u puno primjera EP se koristi kao pozornica za promociju s puno glume i malo autentičnog sadržaja.
Evo kratkih primjera za svaku od četiriju teza. Primjer za drugu – tiha voda brege dere – jest način na koji su hrvatski europarlamentarci zaustavili amandman koji bi izravno naštetio hrvatskim uzgajivačima ribe i školjaka. Na Odboru za ribarstvo prošao je, naime, amandman prema kojemu tzv. intenzivna akvakultura koja se nalazi u zaštićenim područjima Natura 2000 ne bi ubuduće mogla dobivati potpore iz europskog fonda. U tu kategoriju ulazi većina hrvatskih uzgajališta. Između glasanja na Odboru i na plenarnoj sjednici SDP-ovi i drugi hrvatski europarlamentarci potrudili su se da sporni amandman ne prođe i nije prošao.
Najbolji primjer za treću tezu – da je EP zrcalo ograničenja hrvatske političke scene – anonimne su kritike s Iblerova trga i Trga žrtava fašizma na suradnju Tonina Picule (SDP) i Davora Stiera (HDZ) o rezoluciji EP-a o BiH. Takva nadstranačka suradnja na temama koje su od zajedničkog, nacionalnog interesa nije ni po čemu neobična ni sporna. Njemački europarlamentarci mogu se dijeliti po strankama i klubovima na brojnim drugim pitanjima, ali kad EP odlučuje o nečemu vezanom uz autoindustriju, onda su svi zajedno postrojeni kao jedan. Drugi primjer za ovu tezu je nešto na što upozorava Nikola Vuljanić iz Hrvatskih laburista: “Dvadeset godina sam u politici, a ovo je prvi put da mi prolaze amandmani.”
U Hrvatskoj, naime, nikad ili vrlo rijetko prolaze amandmani oporbenih zastupnika, dok se u EP-u amandmani zaista čitaju i, ako su pametni, prolaze. To više govori o nedostacima Sabora nego o samom EP-u. Nažalost, puno je više primjera za četvrtu tezu nego za drugu i treću. Hrvatski europarlamentarci masovno koriste EP kao pozornicu za promociju bez stvarnog sadržaja. Sustav je takav da zastupnici imaju velike osobne proračune za izložbe, domjenke, pozivanje gostiju na plaćena putovanja u Strasbourg i Bruxelles... A hrvatski europarlamentarci to obilno iskorištavaju. U proteklih desetak mjeseci bilo je predavanja i izložbi o Hrvatskoj na koja su dolazili isključivo Hrvati, i to uglavnom iz iste stranke kao i organizator događanja. Lijepo je da se “Bruxelles” upoznaje s Hrvatskom, no taj “Bruxelles” se na mnogim takvim događajima sastoji od publike koju čine Hrvati, po definiciji već upoznati s Hrvatskom. To nije “Bruxelles” nego eho-komora.
I, konačno, prva teza koju treba imati na umu kad se razmišlja o tome što zapravo rade naši zastupnici u EP-u: posao europarlamentarca zvuči moćnije nego što stvarno jest moćan. EP je jedini meni poznat parlament u svijetu koji ne može pisati i predlagati zakone. To radi Europska komisija. EP može mijenjati prijedloge Komisije i u tom procesu može imati znatan utjecaj, što redovito i čini, no EP nije jedini koji usvaja prijedloge Komisije prije no što se oni pretvore u zakone. Usvaja ih također i Vijeće EU, sastavljeno od država članica. I u mnogim slučajevima mjesto stvarno odlučivanja je Vijeće, puno više nego Parlament. U tom smislu EP je poput vjetrenjača: ima ih sve više (odluka EP-a/vjetrenjača) i proizvode sve više (zakona/struje), no to je još uvijek marginalno u usporedbi s tradicionalnim izvorima (političke moći/energije).
Svaki pametan covjek zna da je Evropska unija obicna truffa, masonsko leglo bankstera, skrojena ''ad hoc'' za kapitaliste, Lobbiste i privatne bankijere, dosta pogledati tko posjeduje BCE, i pojedinacno svaku Centralnu Banku, tko su najveci akcionisti i tko dirigira monetarnu politiku. Sve banke su prvivatne, u svim drzavama, komercionalne privatne banke i lobby, drzave ne posjeduju nista, jedine drzave koje posjeduju drzavni kapital u Centralnim Bankama, te i nisu u Evropskoj uniji. Svicarska i Norveska. Svatko moze kontrolirati bez problema sve navedene info, svatko tko se iole razumije u financu i ekonomiju zna o cemu pricam. Dakle evo sta je Evropska unija. Sve ostalo, EU burokracija, EU Parlament, EK, i smjesni izmisljeni zakoni, su price za malu djecu. U Hrvatskoj su gradjani toliko politicki neobrazovani u vezi Evropske unije, da mi se uopce ne da trositi rijeci na njih. Hrvatski ''politicari'' sta sjede u EU Parlamentu nisu vrijedni paznje, ovi se cak ni ne trude da bar glume ozbiljne politicare, vec otvoreno varaju narod, podlo i bezobrazno, posebo Ruza Tomasicka, koja se bezobrazno svrstala na listu pucana, gradjanima u brk, tako da sada nasa drzava jedina nema stranku EU skepticara u EU Parlamentu. Ovu likusu bi trebalo isti cas izbaciti iz Parlamenta i natjerati da vrati novac sta sisa iz drzavnog budzeta, varajuci Hrvatske gradjane.