Iako se EU još prije nekoliko godina činio vrlo monolitnom i kompaktnom unijom koja jamči sigurnost i prosperitet svojim članicama, situacija je sada, na kraju 2016. godine, potpuno drukčija. Uz migrante i neprestane mogućnosti da Europu zapljusne još jedan milijunski val nesretnika koji bi preko Turske pokušavali doći do Starog kontinenta, još je cijeli niz problema koji opstojnost EU dovode u pitanje. Sigurno je da će sljedeće razdoblje biti obilježeno grčevitom borbom za očuvanje Unije, ako ne u sadašnjem, a onda bar u nešto izmijenjenom obliku.
– Ključno pitanje sada su izbori u Francuskoj. Pobijedi li na predsjedničkim izborima Marine Le Pen, Francuska će za neko vrijeme ili izaći iz Europske unije ili će na neki način zamrznuti svoje članstvo u njoj. To će reducirati Uniju na svojevrsnu veliku Njemačku, odnosno Njemačka će ostati jedina zemlja lider koju će svi slijediti.
A to nije dobro ni za Njemačku, ni za Europsku uniju, ni za Hrvatsku u krajnjem slučaju. Paradoksalno je da Njemačka ne želi tu ulogu i svim je silama pokušava izbjeći – kaže politički analitičar Žarko Puhovski. I nije to tako nemoguć scenarij.
Puhovski je još prošle godine govorio o mogućem razvoju događaja u slijedu Brexit – Trump – Le Pen. Tada je toj kombinaciji davano desetak posto da bi se mogla ostvariti, no sada su već ostvarene dvije trećine te donedavno nezamislive kombinacije.
Nije glavni krivac za krizu Unije odluka britanskih birača da napuste EU. Uloga Velike Britanije, koliko god ona bila velika, moćna i utjecajna zemlja, u posljednja je dva desetljeća relativno marginalna i Britanci su u Europskoj uniji više zastupali stavove Washingtona nego što su konstruktivno pridonosili razvijanju zajedničke poludržave iz koje sada izlaze. Razlozi su znatno drukčiji, ali i složeniji.
Prije svega, tu je dužnička kriza i diktat štednje koji su nametala financijska tržišta, sustav koji stanovnici Grčke i još nekoliko zemalja juga Europske unije uvelike pamte po zlu. Završetkom recesije i gospodarske krize učinak tih drakonskih mjera nešto se slabije osjeti, no ono što je provedeno u Grčkoj omrznulo je većini Grka sam pojam Europske unije i veliko je pitanje kako bi birači reagirali da se danas ondje održava referendum o tzv. Grexitu.
Tu je i rastuća nejednakost, sve veći jaz između bogatih i siromašnih, ali i sve veće smanjivanje srednjeg sloja u gotovo svim europskim zemljama.
Slika društva svake zemlje EU pojedinačno kao da je prenesena na samu Uniju i utječe na podjelu između bogatog sjevera i siromašnog juga koji trenutačno egzistira kao sirovinska baza i veliko turističko odmorište ostale Europe, ali ne i kao njezin ozbiljan trgovinsko-industrijski partner.
Tu je i sada već velika dominacija Njemačke u Uniji koja ne odgovara svim članicama i koja bi se pasiviziranjem Francuske dodatno pojačala. Tu je uostalom i prereguliranost i masovna birokracija koja propisuje i tako beznačajne stvari poput zakrivljenosti krastavaca koje farmeri stavljaju na tržište.
Poseban je problem i nedostatak vizije kamo bi i kuda Europska unija trebala ići u sljedećem razdoblju kao i nedostatak strateških ciljeva, svojevrsno lutanje bez pravog smjera i kompasa.
Jedan od problema je i dosadašnje pretjerano oslanjanje na SAD zbog kojega je Europska unija uvučena i u rat u Siriji, ali i u trgovinske sankcije prema Rusiji koje najviše štete upravo europskim zemljama.
Trebalo bi brzo detektirati sve probleme jer trenutačno prevladava mišljenje da je za sve loše što se zbiva u Europskoj uniji kriv – Vladimir Putin.
Postoji samo jedan stvarni razlog a to je da se radi o neoliberalnoj tvorevini medjunarodnih bankara s ciljem pljacke EU populacije , a ostalo su sve posljedice tog glavnog razloga. Gradjani su se probudili i ne zele vise biti zrtve medjunarordne bankarske kabale koju nije briga za nista drugo nego vlastiti profit bez obzira od kuda i kako se taj profit ostvaruje.