Evo kako svijet opisuje Hrvatsku uoči velikog finala s Francuskom

Nakon ulaska Hrvatske u finale Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji svjetski mediji ne prestaju se diviti nogometnoj čaroliji naših reprezentativaca. Donosimo vam dio onoga što su napisali. 

The Sidney Morning Herald:

“Nakon Moskve Hrvatska je najvruća destinacija u Europi, ona se usudi sanjati”

“Malo nas je, al’ nas ima, nije važno, srušit ćemo snove svima”, refrenom navijačkog hita Borisa Novkovića i Dine Dvornika na hrvatskom, i uz prijevod, počinje tekst Dominica Bossija na stranicama australskog dnevnika The Sidney Morning Herald koji nosi naslov “Hrvatski junaci ujedinjuju zemlju podijeljenu skandalima u vrijeme kad se nacija usudi sanjati”. Bossi zatim nastavlja govoriti o ovoj Australiji, dalekoj i za njezine pojmove sasvim sićušnoj zemlji.

“Prije utakmice ta je pjesma uglavnom pjevana u inat. Nakon pobjede protiv bogate i divovske nacije koja vjeruje da predstavlja pravi dom SP-a, taj su refren prepjevavali sve do zore, deseci tisuća navijača zaustavili su glavni grad zemlje duboko vjerujući u svaku riječ pjesme”.

>>Pogledajte Večernji pressing by Igor Štimac u kojem su gosti bili Lovren, Mandžukić i Subašić

“Prije 24 godine Hrvatska – kako je danas znamo – nije postojala. Danas, skromna zemlja od četiri milijuna ljudi samo je jednu utakmicu udaljena od toga da postane svjetskim prvakom”, kaže Bossi kojem se greška oko broja godina ipak može oprostiti.
“Nakon što je srušila Englesku, domaćina Rusiju i Argentinu koju predvodi Lionel Messi, mala balkanska država susrest će se s još jednim, posljednjim divom, Francuskom”, nastavlja Bossi.

“Sebe su razdražili dolazeći do finala na teži način – odlazeći u produžetke u sve tri utakmice knock-out faze, ali oni su isto tako tim koji je dokazao da je sila koja ujedinjuje u jako podijeljenoj regiji. Vratar Danijel Subašić bio je možda njihov najveći heroj na prvenstvu, pomažući Hrvatskoj da prođe Dansku i Rusiju u raspucavanju jedanaesteraca. To ga je smjestilo među najslavljenije ljude u Hrvatskoj, unatoč srpskom podrijetlu”, piše za ovaj australski dnevnik novinar koji očigledno prati i rasprave unutar hrvatske javnosti. Zatim govori o skandalima koji su potresli hrvatski nogomet i slučaju Zdravka Mamića.

“No, kao što je Italija iskusila 2006. godine nakon skandala Calciopoli, domaći skandali u nogometu mogu galvanizirati nacionalne timove. Presuda Mamiću dogodila se samo deset dana uoči prve utakmice Hrvatske, ali brige oko katastrofalnih smetnji brzo su splasnule zbog pobjede nad Nigerijom 2:0”, piše Bossi dalje.

“Trg bana Jelačića u centru Zagreba otad je transformiran u fan zonu koju su preuzeli barovi sa štandovima, koncertne pozornice i područja u kojima se gledaju utakmice jer Hrvati sve više vjeruju u nemoguće. Spomenici, balkoni i automobili počeli su se umatati u hrvatske zastave. Nakon pobjede 2:1 protiv Engleske promet je zaustavljen da bi se tulum proširio na ulice. Navijači su plesali na krovovima automobila, penjali su se na spomenike i kidali prometne znakove, a kutije s pirotehnikom bile su skoro toliko česte na zemlji koliko i prazne pivske boce”, slikovit je Bossi.

“Unatoč svim glasinama o regionalnim podjelama, taj su duh dijelili i obalni gradovi Splita, Zadra i Dubrovnika gdje je šahovnica jednako česta kao i u Zagrebu. Nakon Moskve Hrvatska se prometnula u najvruću destinaciju Europe ovog tjedna tako da i njezina rasuta dijaspora dolazi u zemlju osjetiti povijesni trenutak”, opisuje ovaj novinar. “Ne dolaze samo australski Hrvati u Zagreb, tu su i oni iz SAD-a, Perua, Njemačke, Kanade, Nizozemske i Italije”, zaključuje Dominic Bossi koji piše o hrvatskim uspjesima.

Al Arabiya

Zlatko Dalić zna kako doći “Od pustinje do svjetskog trona”, i to uvijek najtežim putem

Danas najpopularniji čovjek na Bliskom istoku, koji je zauzeo sve naslovnice medija, Zlatko Dalić, trener hrvatske reprezentacije. Saudijski portal Al Arabiya, objavio je tekst pod naslovom “Od pustinje do svjetskog trona” u kojem opisuju život i trenerski put Zlatka Dalića.

>>Pogledajte što kaže Damir Ribarić - policajac koji je darovao Daliću kapu

Video: Nel Pavletić/Pixsell

– Uvijek sam izabrao najteži put. Otišao sam raditi u inozemstvo čim sam dobio ponudu iz Saudijske Arabije. Moram priznati da je saudijski klub, Al Faisaly, koji sam počeo trenirati, imao veliku ulogu u mojoj trenerskoj karijeri jer u njemu sam zapravo stvorio svoje ime trenera. Nisam ja jedini dobar trener – skromno je kazao Dalić. U tekstu “Od pustinje do svjetskog trona” opisan je teški put Dalića u kojem je fokus stavljen na njegovu afirmaciju stečeno upravo u zaljevskim zemljama, odnosno u pustinji. Trenirao je saudijske klubove Al-Faisaly i Al-Hilal te Al-Ain iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Osvojio je nekoliko trofeja i bio proglašen za najboljeg trenera UAE-a 2015. godine.

Zbog velikog uspjeha i iskustva u klubovima u zemljama Zaljeva, gdje je neke klubove iz pepela podigao na tron, portal Al Arabiya.net ističe kako su gotovo svi mediji u Zaljevu, koji su pratili rad Dalića, uvjereni kako će hrvatska reprezentacija postati prvak svijeta i nimalo nisu iznenađeni podvigom koji je Dalić uspio napraviti s reprezentacijom koju je preuzeo u najgorem trenutku, odvevši je u finale Svjetskog prvenstva. “Ako je mogao od pustinjskih igrača napraviti velike zvijezde i nizati uspjehe, nije čudo da je već velike zvijezde uspio dovesti do finala Svjetskog prvenstva”, ističe portal Al Arabiya net.

Corriere della Sera

“Hrvatsku je zahvatio dobar nacionalizam – bore se za domovinu”

“Samo 25 posto Engleza znalo je gdje je Hrvatska, a danas ujutro postali su svjesni njene lokacije”, napisali su talijanski listovi dan nakon pobjede vatrenih protiv lavova. Na televizijskim postajama vrte se snimke slavlja u Hrvatskoj, grljenja hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović u svlačionici s nogometašima, uvijek uz pozitivne komentare njezina veselja. Stvarno se u Italiji nigdje ne može naići na kritiziranje njezina ponašanja na SP-u.

List Corriere della Sera iz pera jednog od svojih prvih pera Alda Cazzulla piše u broju od petka na cijeloj stranici o Hrvatskoj pod naslovom “Nacionalizam i želja za pobjedom, mala Hrvatska uzela je loptu”. Tu se izraz “nacionalizam” ne upotrebljava kao nešto negativno, dapače. U podnaslovu se ističe kako su samo dva igrača reprezentacije rođena poslije Domovinskog rata, a svi su ostali rat upoznali kao djeca. “Modrić je svojim očima vidio kako mu je ubijen djed”, kaže se dalje u podnaslovu.

U tekstu se spominje kako se “govorilo o fašizmu vezanom za pjevanje u svlačionici” te se i na hrvatskom jeziku prenosi “Za dom, braćo, za slobodu, borimo se mi”, pa se objašnjava da je riječ o borbi za domovinu i slobodu. Zatim se spominje, ponovno i na hrvatskome, i “Za dom spremni!”, što je bio i pozdrav ustaša Ante Pavelića, saveznika nacista. Ali ovdje je riječ o pjesmi posvećenoj jednoj bojni tijekom rata devedesetih, a lansirao ju je “sastav zvan Thompson po mitraljezu”. Moglo bi se činiti “uznemirujućim što se ta pjesma čula na svim hrvatskim trgovima, ali tu ona nema nikakve veze s ideologijom iz prošlog stoljeća: navijači i nogometaši jednostavno su nacionalisti. Možda je to neophodno, jer su okruženi s jedne strane srpskim pravoslavcima, s druge bosanskim muslimanima, a njemački svijet tlači sa sjevera”.

Svi listovi uspoređuju Hrvatsku i Francusku u brojkama pa kažu: samo Pariz ima dvostruko više stanovnika od Hrvatske. Govori se kako Hrvati imaju želju za osvetom Francuzima zbog poraza u polufinalu SP-a 1998. u Francuskoj. U spomenutom tekstu Corriere della Sera piše i kako je “za Hrvate Francuska prirodni neprijatelj i to ne samo zato što ih je 1998. eliminirala jasno vidljivim neregularnim golom. Više od guranja kojim je Thuram uzeo loptu i izjednačio rezultat u Zagrebu se sjećaju francuskog predsjednika Françoisa Mitterranda. Njemačka je s Helmutom Kohlom na čelu među prvima priznala hrvatsku neovisnost s jasnom namjerom da privuče novu državu u svoju orbitu. Iz istog razloga Pariz se na sve načine opirao tomu i došao je i do toga da pomogne Srbima.”
Prijašnjih dana stvarala se i hipotetska reprezentacija Jugoslavije pa se i Corriere pita što bi bilo da su u momčadi slovenski golman Oblak, srpski srednjak Milinković-Savić i bosanski napadač Džeko.

“Odgovor je jednostavan: bila bi manje jaka ili manje kompaktna. Bilo je dovoljno vidjeti slavlje poslije pobjede protiv Engleza”, piše Corriere naglašavajući tu ljubav prema kockastoj majici i domovini. Nakon što se opisuje da je Modrić u ratu izgubio djeda po imenu Luka, spominje se kako je Lovren, poslije pobjede nad Argentinom, objavio snimku borbene pjesme. A o njegovu životu snimljen je i dokumentarac “My life as a refugee” (“Moj život kao izbjeglica”).

Bild

“Hrvatima u očima gori vatra, iskazuju beskrajnu volju i strast”

“Zbog ovoga su nogometaši tako POŽUDNI, tako ISKRENI i tako SRČANI”, piše jučer Bild, najnakladniji europski dnevni list koji svakoga dana u tiskanom izdanju čita 10 milijuna Nijemaca, a na internetskom izdanju čak 25 milijuna, koristeći velika slova za epitete o Hrvatskoj. “Kako je država, koja je mlađa od mnogih njemačkih reprezentativaca, i koja ima stanovnika kao Berlin sa širom okolicom, uspjela doći do finala Svjetskog prvenstva u nogometu”, pita se Bild. Osam slova, kažu, opisuje čudo na Svjetskom prvenstvu: “K-R-O-A-T-I-E-N” (Hrvatska), piše Bild o “maloj zemlji s velikim srcem” koja bi sutra mogla napraviti “najveću senzaciju u povijesti nogometa”.

“Ta je momčad POŽUDNA! Ta momčad je SRČANA! Ta momčad je tako ISKRENA! Bild će vam objasniti zašto je Hrvatska uspjela ono što nisu nacije poput Njemačke, Brazila i naposljetku Engleske.

‘Mandžukić ima vatru u očima. Pogledajte te oči! Neukrotiva volja, strast i odlučnost izgledaju tako. Strijelac odlučujućeg gola Mandžukić (32) u 109. minuti bio je budniji i brži od cijele engleske obrane. “Nekoliko minuta prije toga bivši stanovnik Münchena ležao je ozlijeđen na travi, nakon bolnog sudara s engleskim vratarom Pickfordom. No, takve oči nikad ne razmišljaju o predaji!”, ushićen je novinar Bilda.

“Hrvatska je ISKRENA! Rakitić tješi engleske gubitnike. Odjeven samo u uski donji veš – svu opremu poklonio je navijačima – stajao je Ivan Rakitić (30) na terenu nakon pobjede. U trenutku ulaska u finale on razmišlja o gubitnicima... Zagrlio je bivši nogometaš Schalkea engleskog trenera Garetha Southgatea (47). Kako velika gesta. Izravno i autentično. Ili jednostavno – iskreno! To je Hrvatska, u ljeto 2018.” Bild ističe proslavu pobjede u svlačionici sa “zvijezdom šlagera” Mladenom Grdovićem (59) što je sve snimio izbornik Zlatko Dalić (51).

“Kakvi tipovi, kakve lude priče”, piše Bild i postavlja pitanje njemačkim navijačima:

“Možete li zamisliti da naši reprezentativci skaču po stolu, pjevaju i slave s Bernhardom Brinkom (66)? A da to sve snima izbornik Joachim Löw (58) i kasnije stavlja na Instagram?” pita Bild i ističe još jedan primjer koliko su hrvatski nogometaši “obični i normalni”.
“Ivan Perišić (29), dok je igrao u Sochauxu (od 2006. do 2009.), slao je novac doma, da bi otac Ante mogao nastaviti voditi svoju farmu kokoši. Od tada ima nadimak: Pijevac”, piše Bild.

“Hrvatska je SRČANA! Igrači slave s dječicom na igralištu. Još prije nekoliko minuta lavovski se borio sa svime što ima za ulazak u finale. No. odmah nakon zvižduka za kraj utakmice ‘čudovište iz obrane potpuno tetoviranog tijela’ Šime Vrsaljko (26) brižno je poljubio sinčića suigrača Domagoja Vide (29). A Vidin sinčić David (3) poveo je drugu dječicu hrvatskih nogometaša na igru. Točno ispred klupe Vrsaljko je hrvačkim zahvatom na tlo bacio izbornika Zlatka Dalića (51). Veliki igrači, veliki osjećaji”, divi se Bild i ističe dosad neviđenu scenu kada su hrvatski nogometaši u ekstazi zbog gola gotovo pogazili jednog fotoreportera, kojega je Vida na kraju i poljubio, u znak isprike. “Žestoki momci nježna srca!” piše Bild. Svoj nadahnuti tekst o hrvatskoj reprezentaciji Bild zaključuje riječima našega kapetana Luke Modrića (32), “koji za svoju zemlju igra od 2006 godine”: “Jednu stvar moram posebno istaknuti: Otkad sam u nacionalnom dresu, nikada nisam doživio ovakvo zajedništvo”.

Bloomberg

“Nemaju kompleks inferiornosti”

Uspjehom hrvatske reprezentacije bavi se i jedan od najutjecajnijih svjetskih poslovnih medija. Naslov teksta na Bloombergu je “Uspjeh Hrvatske na Svjetskom prvenstvu nije slučajnost”, a podnaslov “Mala zemlja pobjeđuje zahvaljujući jedinstvenoj kombinaciji profesionalnosti i nacionalnom zanosu nalik onom ratnom”.

U prvom pasusu navodi se da “tri od četiri momčadi koje su stigle do polufinala predstavljaju zapadnoeuropska društva koja se bore s emigracijom i integracijom. Ali četvrta momčad, koja je najviše iznenadila, sastoji se u potpunosti od lokalnih momaka iz male zemlje. Uspjeh Hrvatske ima različite korijene od uspjeha njezinih rivala: u toj zemlji nogomet je više od igre. Potpalio je rat, izgradnju nacije koja je uslijedila pa otrežnjenje nakon pobjede, koje je, perverzno, možda dovelo do nevjerojatnog uspjeha nacionalne momčadi”. Dalje piše da je “Franjo Tuđman, nacionalistički lider koji je predvodio stremljenje prema neovisnosti, koristio radikalizam navijačkih skupina da bi prenio svoju poruku, a sam nogomet da bi dobio legitimitet za hrvatski put neovisnosti.

U listopadu 1990. godine utakmica između selekcije hrvatskih igrača i američke reprezentacije doživljena je kao veliki diplomatski uspjeh. Sportaši, uključujući nogometaše, nastavili su služiti kao neformalni Tuđmanovi ambasadori cijelo vrijeme rata. Jednom kada je dobiven, radikalni su nogometni navijači, jasno, bili među prvim dobrovoljcima, Tuđman koji je rekao da je nakon rata sport prva stvar po kojoj se nacije razlikuju, nastavio je održavati važnost nogometa... Centralizirao je upravljanje nogometom, ponekad bi se i miješao u izborničke odluke; za njega, nogomet je bio oružje i oruđe za izgradnju nacionalnog identiteta”.

“Zemlji nije strana postkomunistička korupcija. Zdravko Mamić, bivši izvršni direktor Dinama iz Zagreba i neslužbeni vladar hrvatskog nogometa, osuđen je na šest i pol godina zatvora za izvlačenje oko 18 milijuna dolara od transfera. Dinamo je prodao svoje najbolje igrače, uključujući Luku Modrića, zvijezdu sadašnjeg nacionalnog sastava, preko agencije koju su vodili Mamić i njegov brat”. “Neizravno, korupcija u hrvatskom nogometu mogla je pridonijeti sadašnjoj snazi nacionalnog sastava. Gotovo svi njegovi članovi igraju za elitne europske klubove; gazdi hrvatskih klubova u interesu je bilo da ih prodaju za najbolju cijenu više nego da ih zadrže, a igrači su od toga dobili različita iskustva u najjačim europskim ligama. Danas su to samouvjereni profesionalci bez kompleksa inferiornosti zbog veličine njihove zemlje”.