Zlatko Dalić nakon neprospavane noći na kavi u moskovskom hotelu. Izbornikov pogled je težak, umoran, ali misao laka, lepršava, razigrana. Smije se dječački iskreno naš Livnjak Zlatko čitajući SMS-ove i pregledavajući videa koja mu stižu na mobitel.
Sad ste vi trener svih trenera, nadmašili ste čak i učitelja Ćiru.
>>Poznati frizer komentira frizure vatrenih
– Meni je najbitnije da sam isti kao i prije ovoga, i ostat ću isti. Pit ću kavu gdje sam je i prije pio, s ljudima s kojima sam se družio i prije. Nikad me to neće prebaciti. U životu sam se opekao nekoliko puta, pogotovo u Rijeci... Ali ne možeš to znati dok ne prođeš. Ja sam to prošao, našao svoju nirvanu i ništa me više ne može izbaciti iz takta. Godi mi taj epitet, ali Ćiru ne može nitko nadmašiti. Nisam veći od Ćire, Ćiro je ipak Ćiro, on ipak ima nešto više od mene, on je kompletan – kaže Zlatko.
Jednom ćemo biti svjesni
Evocirao je anegdotu s početka priprema, koja ga je ganula. I po tome je već Ćirin nasljednik.
– U hotelu Milenij u Opatiji prišao mi je policajac iz osiguranja i dao svoju kapu uz riječi: “Ovo je za vas, da vas prati do finala!” Ne znam ni kako se zove čovjek, ali njegov poklon čuvam u hotelskoj sobi kao najdražu hamajliju – kaže Dalić i nastavlja:
– Nitko još nije svjestan da je Hrvatska u finalu, tek ćemo shvatiti poslije. Ali bolje da je tako, mi samo guramo i idemo do kraja. Valjda ćemo jednog dana biti svjesni, ovo je povijest, nešto što će ostati zapamćeno u svima nama i u hrvatskom sportu.
Otkriva kakva se drama odvijala u našem taboru nekoliko sati uoči utakmice s Englezima.
– U normalnim okolnostima njih nekoliko ne bi niti nastupili. Raketa je imao visoku temperaturu, nikome nismo to govorili, dva dana je bio na infuziji. Pa Vrsaljko, Lovren, Suba... Svi su imali problema, Rebić je u pol 12 rekao da ne može igrati pa onda poslije da ipak može...
Što ćete igračima reći prije izlaska na teren u finalu protiv Francuza? Na to pitanje Dalić zove doktora Nemeca.
>>Pogledajte kako se slavilo u Hrvatskoj
– Doktore, molim vas, recite što sam rekao igračima prije izlaska na teren, a doktor Nemec citira:
– Izađite na teren, igrajte i uživajte.
– Eto, to ću im reći i prije finala s Francuzima – naglašava izbornik.
Kaže Dalić kako su mu se porukama javili i bivši izbornici, Niko Kovač, Čačić, Štimac... najsretniji je naravno kada čuje kako je tata Ivan, koji je prije dva mjeseca bio teškoga zdravstvenog stanja, otpušten s oporavka u Krapinskim Toplicama i da sinove utakmice prati kod kuće u Livnu.
– Gledao sam snimke iz cijele Hrvatske, i iz Splita. Evo, cijeli Split gori, a mi ne možemo tamo igrati. Pa tko je tu lud? Tko ima pravo braniti da Hrvatska dođe u Split? Hrvatska je reprezentacija svih ljudi, od Vukovara, Rijeke, Dubrovnika, Splita, Livna... Ima stvari u našemu nogometu koje možda nisu dobre, ali rješavajte to drugdje, a ne preko reprezentacije.
Osjećaj uoči finala?
– Rekao sam igračima: lakše je biti prvi nego treći. Moramo još taj jedan korak napraviti, ako smo prvaci, mi smo povijest, ulazimo u besmrtnost, možemo se svi oprostiti. Ali, ako budemo i drugi, opet ću biti ponosan.
Southgate je bio gospodin
Kako se u porazu ponio izbornik Engleza?
– Za razliku od Argentinca Sampaolija, došao je do mene i stisnuo mi ruku. Rekao mi je: “Imate sjajnu momčad.” Pravi gospodin! Znate li da Englezi imaju čak 24 analitičara; jednoga ovdje i 23 u Engleskoj! A mi? Ma, mi smo mali, otkuda nama takva logistika. Ali, u finalu smo, zar ne?
Dugo ste čekali eksploziju Ivana Perišića?
– Mislio sam protiv Engleza početi s Badeljom, s četiri vezna te Rebićem i Mandžom. Tu smo vagali, razgovarali, a onda smo mi u stožeru rekli: “Sad je polufinale, kad smo Perišića čekali dosad, čekat ćemo još! Trebao mu je taj gol da ga digne. Pa Ivan je na zadnja dva prvenstva nosio Hrvatsku, to je igrač kojega se isplati čekati. Treba biti strpljiv, naučio sam u karijeri da se odluke ne donose preko koljena. I nije ovo još pravi Perišić. Njemu treba samopouzdanje. Razgovarao sam s njim u srijedu, rekao sam mu: “Perija, imaš moje povjerenje 100 posto, samo igraj!” – ističe izbornik i nastavlja:
– Mi smo 50 dana skupa, nas 40 muška, i nitko nikoga nije krivo pogledao... To je taj karakter njihov; momčadi koje nisu mentalno jake već su doma. A mi ni u jednom trenutku nismo gubili glavu.
Što je na vas u cijeloj ruskoj bajci ostavio najsnažniji dojam?
– U početku nisam znao što sve možemo, jer sam do američke turneje proveo s njima samo pet-šest dana. Kad sam na američkoj turneji dao onaj intervju, rekao da to nije ono što bih htio, da ne mogu stalno izbornici biti krivi, da igrači moraju neke stvari promijeniti, mislim da je to bila druga najbitnija stvar. Prva je bila ona moja “presica” na aerodromu prije odlaska u Kijev. Nakon Amerike napali su me što ja to govorim, kako mogu kritizirati igrače koji igraju u Juventusu i Milanu, da ja u Interu ne mogu biti ni na tribinama; “tko sam ja da komentiram Perišića?” No, tada sam rekao što sam morao reći; zato sam tu da kažem što je bilo dobro, a što ne. Igračima je puna kapa onih koji im govore da je sve bilo super. I oni su moje poruke shvatili – ističe Dalić.
>>Pogledajte ludnicu u Hrvatskoj
U kojemu ste trenutku osjetili da možemo daleko?
– Nakon pobjede nad Nigerijom puno se stvari posložilo. Svima nam je Nigerija bila najvažniji test, ključna. Da tu nismo uspjeli pobijediti, bilo bi nam jako teško.
U karijeri ste kao trener nastupili u jednom velikom finalu, u azijskoj Ligi prvaka?
– U toj utakmici sudac me isključio jer sam burno reagirao. Korejci su me provocirali, ja pogriješio i u drugom poluvremenu momčad je na terenu ostala bez mene. Iz tog iskustva naučio sam da moram ostati miran.
Modrić kaže kako je već vrtio film podizanja trofeja, a vi?
– Daj Bože da ga podigne i bude najbolji igrač prvenstva. To je zaslužio. Ja nisam o tome razmišljao. Netko od nas ipak mora biti taj koji će ostati na zemlji – zaključio je Dalić.
Zlatko Dalic velik do neba u svojoj strucnosti, skromnosti i ljudskosti! VELIK