– Floki je bio mali kad je došao, taman se trebao cijepiti protiv bjesnoće. Ostao je bez mame i ja sam ga othranila. Teško mi je rastati se od njega, ali moram – tim riječima počinje svoju priču Jozefina S., umirovljenica iz okolice Velike Gorice.
I sama treba pomoć, s godinama stigli su i problemi. Svaki dan, kaže, mogu je nazvati iz doma da je čeka soba, a njezin mješanac u dom ne može.
– Ne želim ići dok njemu ne pronađem novi dom. Možda će neki misliti i da sam čudna, ali nas dvoje se razumijemo. Moj Floki bolji je od većine ljudi, pristojan je, naučen na red i dobar je čuvar. Uvijek javlja kad netko dolazi u naše dvorište. Živimo u kući, on ima svoj krevetić u hodniku, a spava pokriven dekicom. Uredan je, čist, a zaštićen je i od krpelja – priča nam gospođa Jozefina. Opisujući njihov zajednički život proteklih osam godina, otkad je Floki stigao k njoj, dodaje i da njezin pas živi kao čovjek.
– Za mene su psi divna stvorenja, čim te ponjuši zna da li te voli. Nisam kod ljudi naišla na takvu iskrenost i vjernost. Moj Floki je žalostan kad vidi da meni nije dobro. Ne mogu prihvatiti da danas svi samo viču nemam vremena i ne mogu. Pa kud se toliko žure? – pita se. Kaže, cijeli je život uz pse, dok je bila mlada i sama je spašavala. Znala je u stanu imati i tri, četiri psa odjednom. Pazila ih je, naučila svemu, a onda su ih volonteri udomljavali. Zato se i sama za pomoć obratila volonterima, njima vjeruje. Pisala je Udruzi Indigo.
– Vidjela sam ih na televiziji, ljudi koji pomažu psima ne mogu biti loši. Želim Flokija dati u njegovo društvo, ne znam kako bi reagirao na druge životinje jer se nije nikada družio s njima – objašnjava nam u razgovoru.
Imate li smještaj za Flokija i možete pomoći gospođi Jozefini da što prije može u dom, zovite udrugu Indigo na 091/52-41-599 ili 091/22-26-683.