Kad su čuli da bi pas Pimpi nakon smrti svog vlasnika, zagrebačkog beskućnika Đure, mogao završiti i u skloništu, supružnici Iva Butić Goranović i Saša Goranović nisu ni trena razmišljali. – Stigla mi je poruka da Pimpi hitno treba makar privremeni dom jer tamo gdje je bio ne može još dugo ostati. Odmah smo se složili da će doći k nama – ispričala nam je gospođa Iva.
Ušao bez oklijevanja
I upravo je poruka koju im je poslala Lili Rajher, jedna od volonterki s kojom smo zajednički tražili Pimpiju dom, bila presudna. – Razmišljala sam koga pitati, gdje ga smjestiti. Ivu i Sašu poznajem dugo, već su udomili psa kojeg sam spasila i koji je kod njih dočekao duboku starost – rekla nam je Lili. Pimpija smo zajedno odveli u novi dom. Ušao je bez oklijevanja iako su ga u stanu dočekali nepoznati ljudi i dvije mace, Mačak i Žuta. Nakon kratkog upoznavanja Pimpi je odmah shvatio da je Mačak tu glavni, ali i da je on dobrodošao. I već za nekoliko dana bili su najbolji prijatelji.
– Naše mačke dobre su za obuku pasa koji nikad nisu živjeli s mačkama. Čuvali smo do sada puno životinja i nikada nije bilo problema. Osim toga, cijela Pimpijeva priča uvjerila nas je da je on pas koji nam po svemu odgovara – priča nam gospođa Iva. Vrlo brzo shvatili su da imaju slavnog psa, jer za Pimpija su znali i neki od njihovih susjeda, a bio je poznat i u veterinarskoj ambulanti u koju su ga odveli na pregled. Željeli su biti sigurni da devet godina života na ulici nije ostavilo traga na njegovom zdravlju. Ime mu nisu mijenjali, ali ga od milja znaju zvati i Puškin.
– Svojom osobnošću podsjeća nas na ruske pjesnike – objašnjava Iva Butić Goranović. A suprug Saša ponosno ističe kako i njegova tvrtka, Grawe Hrvatska, organizira volontiranje zaposlenika u azilima, a i donatori su udruge Prijatelji životinja. Dodaje i kako je njihov životni moto “Ne napuštaj, ne kupuj, udomi” bio jedan od razloga dolaska Pimpija u njihov dom.
Laje kod kontejnera
– Kad se vratimo s posla, mene mirno dočeka, a na Ivu skače od veselja. Ona mu je glavna, ja sam nužno zlo – kaže gospodin Saša. U šetnjama nemaju problema, osim što laje kad vidi da netko kopa po kontejneru. Podsjeća ga to vjerojatno na dane kad je i sam, uz Đuru, stajao pokraj njih. Oboje ističu kako im se čini da je Pimpi oduvijek živio u stanu, lako se prilagodio, a i kauč je brzo zauzeo. Zimu je proveo pod dekom, na izlaske su ga i nagovarali. Ulica ga više ne privlači.
U galeriji pogledajte psa koji svakodnevno prelazi granicu:
To sui stvarno divni ljudi sa velikim srcem. Neka vas citavi zivot prati sreca jer to ste zasluzili.