U Hrvatskom zagorju skriveni su brojni manji i manje poznati dvorci koji privlače svojim šarmom. Najpoznatiji i najimpozantniji je Trakošćan, ali tu su i dvorci u Oroslavju. Dvorac Oroslavje Donje prije nekoliko je godina čak bio ponuđen na Njuškalu za milijun eura.
Naime, četverokutni barokni dvorac s kulama i perivojem s vrtom koji je jedini očuvani primjer vrta francuskog tipa u Hrvatskom zagorju, izgorio je u požaru 1947., a bio je u posjedu obitelji Sermage i Vranyczany. Drugi, također barokni dvorac s parkom, ostao je sačuvan i čeka bolje dane.
Barokni dvorac Oroslavje Donje, 25 kilometara je udaljen od Zagreba, sagrađen je 1770. godine i ima tlocrtnu površinu 1.270 m2 s četiri krila, perimetrom ograde, unutrašnjim dvorištem i perivojem površine 26.235 m2 s baroknim portalom, koji obilježava ulaz u dvorski perivoj.
Dao ga je sagraditi Sigismund Vojković/Vojkffy, kraljevski komornik i zapovjednik straže u dvorcu Schönbrunn u Beču u vrijeme carice Marije Terezije. Za njega se smatra da je bio stvarni uzor za lik Siniše iz romana Grička Vještica Marije Jurić Zagorke. Dvorac je sagrađen u kasnobaroknom stilu u obliku slova U s velikom vežom u koju se ulazi u dvorište dvorca. U prizemlju je desetak prostorija, a na katu 12, s dva hodnika.
Na svodovima u unutrašnjosti sačuvani su rijetki ostaci kasnobaroknog slikarstva u Hrvatskoj iz kraja 18. stoljeća, s motivima likova iz grče i rimske mitologije, među kojima je i poletni Merkur.
U glavnoj dvorani dvorca sačuvan pak je jedini primjerak kasnobarokno-klasicističke peći u Hrvatskoj.
Oko dvorca je izgrađen prekrasni perivoj uređen s baroknim i klasicističkim obilježjima koji je krajem 19. stoljeća dobio obilježja pejzažno-vrtne arhitekture. Zasađeno je i egzotično drveće iz raznih dijelova svijeta.
Pored brojnih četinjača i listača, domaćih i unesenih iz mnogih krajeva svijeta, u perivoju se nalazi i veći broj posebno uzgojenih vrtnih formi drveća (grab, bukva, jasen, sofora, baroknih kipova s mitološkim bićima (Flora, božica cvijeća i Satir) perivoj posjeduje zanimljivu faunu: od 1980. do 1983. godine u njemu je zabilježeno 37 vrsta ptica, koje su svoja gnijezda savile u granama parkovnog drveća.
Dvorac je tijekom više stoljeća promijenio nekoliko vlasnika. Unutrašnjost dvorca odlikuje više vrsta svodova: bačvasti u prizemlju, češki u hodniku i veži i koritasti u sobama na prvom katu.
Sastoji se od tri krila koja tlocrtno čine slovo U: glavno sjeveroistočno krilo je veće i krovištem nadvisuje manja i uža bočna krila, a konjušnica i prigradnje bočnim krilima zatvaraju unutrašnje dvorište.
Imanje ima i perivoj koji se prostire na oko 26.200 četvornih metara s baroknim portalom. Iako današnji perivoj ima obilježje pejzažnog parkovnog prostora, povijesni izvori upozoravaju na barokno - klasicističke elemente perivojne arhitekture. Vrtovi su nastali potkraj 18. stoljeća: dvorcu se tada prilazilo alejom dugom 230 metara, a ispred južnog pročelja bio je dekorativni parterni vrt. Prema jugozapadu perivoj se vezao za postojeću šumu. Lijevo od ulazne aleje, a južno od ukrasnog vrta, nalazila se prostrana livada na kojoj je danas nogometno igralište.