FOTO Hrvatski nudistički kamp bio je najveći na svijetu: 'Svi goli, meni neugodno. Gledam tamo, vidim ovamo'

Na otoku su svi goli! I tako je u Vrsaru već 63 godine... Međutim, naturista je sve manje pa će u dio kampa uskoro i – oni u kupaćima. Nudistički kamp FKK Koversada, otkad znamo, biser je Jadrana, ponos turizma bivše države, uostalom kada se otvarao 1961. godine, bio je i najveći naturistički kamp na svijetu. Hrvati su i dalje po kampovima za turiste koji žive geslo “Freikörperkultur” i dalje treći na Starom kontinentu. Trendovi se, ipak, mijenjaju, rijetko tko još i poznaje susjeda koji odlazi u FKK kampove. O. K, autor teksta zna svega jednog naturista, naspram desetak prijatelja i poznanika onih koji ljeta provode u “tekstilnim” kampovima. Od sljedećeg ljeta Koversada će, a takva je praksa i u ostalim najvećim naturističkim kampovima Europe koji su stasali uz kamp u Vrsaru u to zlatno doba naturizma, postati dijelom i kamp za one u kupaćima. Vratit ćemo se na budućnost Koversade k Maistrinim ocima koji su vlasnici ovog kampa, a koji kreću u prvu veliku obnovu nakon šest desetljeća, ali idemo najprije na početak.

Livio Janko, konobar je koji je kao dvadesetogodišnjak radio upravo s prvim gostima, tamo na počecima šezdesetih godina.

– Imam 85 godina, ali nemoj nikome reći – smije se gospodin Livio pa naručuje decilitar malvazije i priča iz mladosti, njegove i prvih dana Koversade, počinje.

– Svi goli, a meni prvi dan na poslu. Ljeto je 1964. na Koveršadi, kako mi domaći iz Vrsara zovemo otočić Koversadu. Ne znam kamo bih gledao. Bilo mi je neugodno, ja mlad dečko, ali vrlo iskusan, jer godinama sam radio kao konobar u porečkoj Rivijeri, ali ovome se nisam nadao. Gledam tamo, vidim ovamo! (smijeh) U pravilu nisu imali ni krpice na sebi! Svi bosi. Imao bi tko samo košulju, drugi je imao samo gaće, a treći je bio bez gaća. Ali rekoh sam sebi: “Dobro. Nema gledanja, tvoj je posao raditi. Konobariti...”

Koliko ste godina radili u naturističkom kampu?

– 29 godina.

Kako ste, kao konobar, bili odjeveni? Vi niste mogli biti bez majice i gaća?

– Crne hlače, crne cipele, ako se ne varam bile su iz Borova, i bijela košulja. I trebalo je biti friško obrijan, nema tu da si neuredan. Ja sam se brijao svaki drugi dan. Obavezni su bili dugi rukavi i bijela košulja, ali i svi gumbi zakopčani! Do grla. Tek su kasnije dopustili kratke rukave na košuljama, a imali smo i kravate ili leptir-mašne. Posljednjih deset godina prije mirovine bio sam šef u ribljem restoranu, nosio sam crnu leptir-mašnu. Pa mi smo golišave goste u kampu dočekivali obučeni kao da smo u Esplanadi!

Što su pili ti prvi gosti na Koversadi?

– Nije bilo tih prvih dana puno ljudi, ali bilo je. Većinom Nijemci. Moj prijatelj Piero Šegon, inače genijalac, bio je šef, a ja konobar. Korado je bio prvi kuhar, a Mario je vozio brod. I radili smo samo tijekom dana, dok je bilo sunca. A kad bi zašlo, šank bi se zatvorio. Struja je došla tek deset godina kasnije, tamo u sedamdesetima. Ni mosta nije bilo, pa bismo doplovili svakog jutra na posao. Dovezli bismo s čamcem i spremnik za vodu, da kuhinja i šank imaju vode. Nije bilo, kao danas, aparata za kavu, pa se na štednjaku kuhala turska kava.

Bio je to mali otok, pravi škoj! Nema struje, nema vode, nema ničega, ali ima – golaća. Pitali ste što su pili... bila je to mala terasa, nekoliko kvadrata, a kolegica Elda je kuhala kave, a nas smo ih dvojica nosila po terasi. Pivo, vino, špriceri, sokovi. Bila je i kuharica, gospođa Alda, ona je kuhala jaja, pohane šnicle, gulaše... Gosti bi ujutro oko 9 sati naručili što bi htjeli jesti pa bi oko podneva ili 13 sati došli na ručak.

Znamo da Nijemci vole pivo, što se točilo?

– Pivo je na otok dolazilo u drvenim bačvama, ako se ne varam, bila je Zagrebačka pivovara, a “bira” je bila jeftina. Mnogo ih je dolazilo iz Bavarske, iz Münchena, i ti su ljeti samo pili pivo. Imali smo i krigle od litre. Kasnije će dolaziti mnogo Francuza. A bogami, pio se i šnaps. Šljivovica je tekla u potocima. Trošilo se itekako. Ja sam samo nosio, jednu rundu, drugu, treću, desetu. Ako bi bilo kakvo društvo, znalo je otići i po tri flaše rakije. Pili su to muški, a gospođe bi pile vino, ili malo pivo, dva ili tri decilitra...

Tko je sve radio od domaćih iz Vrsara na Koversadi?

– A tko nije? Radio je gotovo cijeli Vrsar. Piero i ja smo konobarili. Konobarile su i Darinka, a susjeda Skender uvijek je na poslu pjevala. Jozo je bio šef restorana, šef je bio i Šime, Ante je bio na sportu, a kuhale su, uz Eldu i Aldu, i Ksenija, Vera...

Je li vam bilo lijepo na poslu?

– Bilo je naporno, radilo se od jutra do sutra, tek bih se tu i tamo otišao na brzinu okupati u moru, ljeta su bila vruća. Malo se odmoriti od jutarnje smjene pa onda nastaviti do dugo u noć. Dok god bi posljednji gost sjedio na terasi, ja sam radio.

Koje anegdote pamtite?

– Moj prijatelj došao je raditi kao mlad, postat će kasnije sjajan kuhar, i danas radi, no štos je u tome da se on tih šezdesetih nije vraćao kući tjednima!

Otac mu je, pamtimo i danas taj štos, čak iz Vrsara poslao razglednicu na kojoj je pisalo: “Sine, javi se kući, čekamo te danima...” Toliko mu je bilo lijepo na otočiću Koversadi da se na obalu nije ni vraćao.

Je li bilo ljubavi između domaćih i stranih gostiju?

– Prijatelj je oženio Njemicu. On je bio ovako sitan kao ja, rekli bi “piccolo”, a ona snažna plavuša. Vrlo draga, pametna žena. On je bio tu iz Vrsara, a ona gošća iz Bavarske, iz Kemptena, te je zbog ljubavi i ostala u Istri.

Ostanimo na ljetnim ljubavima, je li bilo u to doba domaćih galebova? Brod koji je vozio na otočić zvao se baš – “Galeb”.

– Kako ne, tko bi imao čamac, taj je prevozio goste na otoku. Bio je jedan koji ih je stalno zabavljao, igrao s Njemicama odbojku na pijesku cijele dane. I čak je jedno ljeto i svoj šator na otok dovezao pa ih tamo zvao. E sad, što su oni u šatoru radili, ja to ne znam (smijeh). Ja sam radio. Vukao svaki dan.

I vi ste iz Vrsara?

– Iz Stranića, mjesta koje je vrlo blizu. Majka Roža rodila me na tavanu! Mi kažemo šofit, neki šufit, za tavan. Pomagala je svekrva, a otac Tomo svoju je mirovinu zaradio u rudniku u Raši kao rudar.

Kada je bilo zlatno doba naturizma u Vrsaru?

– Ti počeci su bili, eto, skromni. Nije još mnogo ljudi znalo za ovu divotu tamo šezdesetih. I onda kreće – 1974., pa ljeto 1975. I sve do 1990. godine bilo je zlatno doba. Trajalo je više od 15 godina. U nekim je trenucima u kampu bilo i 12 tisuća nudista. To je zaista puno. Pjevalo se na sve strane, novac se trošio, ljudi su uživali.

Je li, za vas konobare, bilo napojnica?

– Jest! Ostavljali bi manču. Gost je morao dobiti račun. Za svaku narudžbu! A oni bi ostavili, dinar ili dva, na šanku – kaže Livio.

Što ste, kao mladić, kupili tim zarađenim novcem u naturističkom kampu?

– Vozački ispit položio sam 1962. godine, upravo kad se kamp otvorio. I tada nije bilo instruktora ni autoškole, obučavao te onaj tko je imao minimalno tri godine vozačku dozvolu. I prvo sam kupio bijeli Fiat 1300. Kad sam ga “poderao”, uzeo sam istog, također bijelog Fiata 1300, ali taj je bio delux. Sav u bež koži. Danas dižu kredite za automobile, a mi smo u to doba mogli za dvije sezone, od plaće i manče, zaraditi za novi auto.

Tko je sve zabavljao goste?

– U Istri je još od šezdesetih poznat bend Anelidi, a 1966. godine bili su u kampu. S njima je tu pjevao i Mirko Cetinski, otac Tonija i Mattea. Oni su stalno u Vrsaru, pa dečki pjevaju i dandanas, pjevat će za feštu Svetog Martina u Vrsaru, našeg lokalnog zaštitnika za koji dan, sredinom studenoga.

Je li u kamp bio dozvoljen ulazak, odnosno ljetovanje samcima?

– Ne, u pravilu su to bili parovi i obitelji. Samaca nije bilo.

Radili ste osamdesetih, na obali, u ribljem restoranu u naturističkom kampu. Koji su se plodovi Jadranskog mora nudili gostima?

– Kamenice, dagnje, sve iz Limskog kanala, pekli smo im orade, brancine, i šanpjera kad bi ga se ulovilo. Često su se jele i srdele.

Jeste li se sprijateljili s gostima, mnogi su dolazili generacijama?

– Kako da ne! Brzo su svi naučili da se zovem Livio. Zvali su me čak i da dođem raditi k njima. Bilo je ugostitelja koji su ovdje ljetovali pa rekli: “Livio, dođi raditi u moj restoran u Zürich.” Bio je jedan gost koji me zvao u restoran u Ženevu. Ali, nisam otišao, roditelji su mi bili ovdje, ostao sam s njima. Družili smo se lijepo, često bih ja uzeo od kuće naše domaće rakije, loze, jer ovdje nema mnogo šljivovice, pa im nosio kao poklon. Za uspomenu, za put... I gotovo 80 posto gostiju vraćalo bi se sljedeće ljeto.

Poznati su bili izbori za Miss Koversade, a u njima su gošće koje su se željele natjecati izlazile na binu te se bez odjeće natjecale za to tko će osvojiti titulu misice. Što pamtite s tih izbora?

– Izbor za Miss Koversade održavao se svakog ljeta. Bila je to velika fešta, svi su s nestrpljenjem iščekivali to događanje. Zgodno je i što se za taj vikend pekao i – vol. Ispekao bi se vol od 300 kilograma, nismo ga pekli mi konobari, nego kuharice i pomoćni kuhari, i sve bi se pojelo! Nikad nije ostalo pečenog mesa. Itekako pamtim 1972. godinu, kada je organiziran 13. Svjetski naturistički kongres. Bile su u posjetu 23 delegacije iz 19 zemalja, gotovo cijela Europa u kampu! I to smo odradili na najvišem nivou. Pisali su o Vrsaru tada i Playboy, New York Times, Der Spiegel, Le Monde. Pa cijeli svijet je znao za naš Vrsar i Koveršadu. Zna i danas! – poentira Livio.

Idemo na novo doba, na budućnost Koversade. Prije nekoliko dana Maistra Hospitality Group objavila je kako nastavlja s intenzivnim investicijskim ciklusom usmjerenim na poboljšanje proizvoda i ponude kampova te već od 2025. godine počinje s renovacijom i revitalizacijom najpoznatijeg kamping brenda u Hrvatskoj – Koversada Park Camping Resorta u Vrsaru.

– Novost je da će već 2025. jedan dio obnovljenih sadržaja pod nazivom Koversada Uncovered Naturist Kamp ostati namijenjen gostima naturistima, dok će drugi dio pod nazivom Koversada Covered Kamp biti namijenjen gostima koji preferiraju “tekstilni” kamp. Koversada Covered imat će obnovljene koncepte te dodatno uređene krajobrazne i sportsko-rekreacijske površine, zonu animacije, više od 500 obnovljenih parcela, kao i 141 novu premium mobilnu kućicu. Planirana je i potpuna obnova glavne recepcije, a u iduće četiri godine planirane su i mnogobrojne druge investicije kojima će se obnoviti sadašnji Koversada Vilas, napraviti nove vodene zone i još puno drugih zahvata. Maksimalno će se poštovati i štititi bogata priroda, po kojoj je Koversada nadaleko poznata, čime se Koversadu dodatno ističe kao mjesto za odmor u netaknutoj prirodi. Stoga je i brend Koversada ostao nepromijenjen, dok će se njezini atributi posvećenosti prirodi i slobodi odmora u prirodi dodatno istaknuti s pomoću predviđenih investicija – objavili su iz istarske Maistre.

David Flam, prvi čovjek marketinga Maistre, uz Valamar i Plavu Lagunu našeg najpoznatijeg hotelijerskog diva, ovdje u kampu objašnjava:

– Koversada posljednjih deset godina nije tako živa i puna gostiju naturista kao nekoć u vrhuncu sezone i šteta je da jedan od najljepših kampova na Jadranu za koju godinu ostane gotovo – prazan. Trend naturizma se, nažalost, smanjuje. Gosti, dakako, i dalje dolaze, ali ih je sve manje, i oni su sve stariji, a mladi žele u “tekstilne” kampove. Imamo mnogo gostiju koji dolaze na Koversadu još iz doba kada je naturizam bio hit, a riječ je o sredini sedamdesetih. I to su gosti koji nam se vraćaju, vjerni su Koversadi, i njih nećemo razočarati. Dio kampa ostaje FKK, međutim, dio kampa će, otprilike nešto više od polovine, biti – i za goste u tekstilu – govori Flam.

Što se događa sa sličnim kampovima u Europi?

– Slična stvar. Slavni francuski FKK kamp Collection Rivages, odnosno Le Sérignan Plage razvio je također tekstilni dio. Tekstilni i naturistički dio jasno su odijeljeni, tako će biti i u Koversadi, zna se gdje je granica, a gosti iz jednog u drugi dio mogu ići slobodno, no moraju poštovati pravila. U tekstilni ići u tekstilu, u naturistički bez njega. Sve sadržaje dijele. Riječ je o kampu s pet zvjezdica, na jugu Francuske, a imaju tradiciju od 1965. godine, rasli su u isto doba kao i mi u Koversadi, a danas su i oni podijeljeni na tekstilni i naturistički dio.

U svijetu je, dakle, već dugo praksa da naturistički kampovi postaju i tekstilni?

– Tako je, nije to iznimka ni u Hrvatskoj. I na cijeloj našoj obali Jadrana, uz Koversadu još ih je 16 na našoj obali, deset su isključivo FKK kampovi, a sedam kombinira naturizam s tekstilom. Morate gledati da se turizam mijenja, da je u to zlatno doba turist u naturistički kamp dolazio gotovo isključivo u šatoru. Bio je tek poneki kamper. Danas gost u kampu boravi u luksuznim kućicama, dolazi u preuređenim autobusima, nekim takvim “kamp-busovima” cijena je i više od milijun eura pa trebaju parcelu od 200 četvornih metara. Treći žele glamping, četvrti luksuzne vile. To je danas hit. Kamp više nije samo parcela, već mora imati mnogo izbora za smještaj, u kampovima danas ima i hotela, apartmana, a ne samo “pitcheva”, odnosno parcela. Nažalost, kultura “Freikörperkultur”, odnosno kultura slobodnog tijela u padu je i za nju nema toliko potražnje kao nekad.

Kakav je, konkretno, plan za Koversadu 2.0?

– Naša je tvrtka, znaju to mnogi, posljednjih desetljeća poznata po hotelima Grand Park, Lone, Monte Mulini, novi je i obiteljski hotel Amarin, a u idućem periodu planiramo uložiti više do 400 milijuna eura u podizanje kvalitete smještaja i usluge. Jedna od investicija je i Koversada, vrijeme je da i ona dobije novo ruho. Uostalom, kamp Koversada među najstarijima je u našem portfelju, uz hotel Eden, koji je građen šezdesetih. Grand Hotel Park sjajno radi, otkako je otvoren vodeći je u zemlji u kategoriji luksuznih hotela s pet zvjezdica. Poznato je, pisalo se o tome, kako je Andrea Bocelli pjevao na otvaranju Parka, Salma Hayek objavljivala je rođendanske storyje na Instagramu iz hotela, spavali su kod nas Ryan Reynolds i Samuel L. Jackson te je taj hotel zaista ponos hrvatskog turizma. Imamo se čime u Rovinju pohvaliti. Želimo ulagati i u nove sadržaje Koversade. Trenutačno je na nivou kampa s tri zvjezdice, a sada ćemo taj nivo osjetno podići. Kamp će imati nove restorane, na otoku će se renovirati stari restoran, bit će tu nova mjesta s trgovinama i tržnicom, obnovljeni tereni za odbojku na pijesku, uz košarkaške, rukometne, terene za mali nogomet i vodene sportove. U planu je i novo krajobrazno uređenje, obnavljat će se šetnica oko otoka i uz obalu. U godinama koje su pred nama obnavljat ćemo parcele, trenutačno je 478 novih, a dogodine će biti obnovljeno više od 500 stotina dodatnih parcela, pa raditi i dalje. Stižu nove premium mobilne kućice, brojna mjesta za roštiljanje, igrališta za djecu, kompletno nova recepcija. I ići ćemo na prirodne materijale, uklopljenost u prirodu. Kamen, drvo, da nije nametljivo, a opet da sve u – istarskom stilu. Prvi puta Koversada će imati ozbiljnu obnovu nakon više od šest desetljeća!

Što će se s naturizmom događati za 60 godina?

– Neće nestati u potpunosti. Dapače, moguće je da ponovno doživi “boom”. Teško je predvidjeti, no gledajući kako su mnogi turisti sve više okrenuti prirodi i da žele biti u doticaju s njom, možda će se, kao i moda, naturizam vratiti. I mi od njega nismo odustali! – dodaje Flam.

Gospođa Vanja Mohorović iz Maistrina PR odjela nastavlja priču:

– O ovakvoj promjeni razmišljamo godinama, radili smo mnoga istraživanja, pa tako i među gostima Maistrinih kampova, koji su, osim Koversade, i Amarin, Valkanela, Polari, Veštar i susjedni Porto Solo, na koji je Koversada naslonjena.

Gosti itekako znaju za kamp, asocijacija im je dakako naturizam, ali većini je taj kamp asocijacija za predivno more, zelenilo i plaže, a mnogi kažu kako im je Koversada najljepši kamp u Istri upravo zbog tih atributa. Svi se slažu kako je Koversada iznimno lijep kamp, a više od polovine ispitanih gostiju reklo je kako bi bili zainteresirani za boravak u Koversadi kad bi on bio – tekstilni kamp. Vjerujemo da će već sljedeće godine u kampu biti živo, da će ljudi biti kao nekad. Uostalom o ljepoti samog kampa govori i činjenica da je u kampu više od tisuću stabala maslina.

Bere li tko ove masline iz Koversade ili ostaju neobrane?

– Kako da ne! Upravo ovaj mjesec kreće berba. Od tih maslina godinama radimo i Maistrino maslinovo ulje, a ono se nudi u svim našim objektima, hotelima, restoranima... Ulje koje sami proizvodimo, od ovih maslina koje ovdje rastu, koristi i Jeffrey Vella u restoranu Cap Aureo, koji ima Michelinovu preporuku, a istu preporuku ima i Wine Vault – Levante Edition, restoran u hotelu Monte Mulini, a i tamo chef Radovan Blagić koristi to ulje – govori Mohorović.

Zašto je Vrsar privlačio turiste desetljećima?

– Prirodna raznolikost je adut ovog kraja, kamp je na samom ulasku u Limski zaljev, jedan dio kampa gleda na otvoreno more, drugi je na otoku, treći na zaljev. Tu su se mnogi moreplovci zaustavljali ne bi li točili amfore na izvorima pitke vode, a na mikrolokaciji u neposrednoj blizini kampa postoje prapovijesne građevine, kupalo se i živjelo ovdje još u brončano doba. Kraj je ovo poznat po kamenu, svake godine kipari klešu skulpture, pa je niz kipova, više od njih 50, izložen u Koversadi. Znamo da je, svojedobno, tamo u 16. stoljeću crkva davala otok Koversadu u zakup, a tko je htio imati privatni otok, taj je morao izdvojiti – 13 dukata. Bilo je to u to doba pravo bogatstvo. Usto, ime se mijenjalo, na zemljovidima iz 16. stoljeća zove se Conuersera, pa Conusera, slijedi Conversa i Versada. Na otočiću su, tijekom stoljeća, bili naseljeni – religijski preobraćenici, konvertiti. Po pričama iz davnina govori se kako je Giacomo Casanova početkom 18. stoljeća bio prvi koji se okupao gol na Koversadi. Boravio je u Vrsaru u dva navrata, pisao u memoarima o tome, a mnogi koji su o Koversadi pisali, zvali su je – čarobnim otokom.

Čitajući tekstove iz šezdesetih i sedamdesetih godina iz njemačkih listova i revija, mnogi autori je tako nazivaju, a neki koriste za Koversadu epitet “raj”. Hans Simmler, njemački publicist, štoviše tvrdi kako je Koversada ljepša i od najpoznatije naturističke destinacije u Francuskoj, otočića Ile du Levant.

Koliko je turista prošlo kroz Koversadu?

– Ne tako davno, 2011. godine, slavili smo 50 godina postojanja kampa, i tada je brojka bila više od 20 milijuna noćenja samo u kampu. Ta je brojka, dakako, u međuvremenu i rasla. Valja znati kako je začetnik kampa bio Rudolf Halbig, učitelj plivanja iz Münchena i vlasnik putničke agencije Miramare, a koji je organizirao po cijelom svijetu naturistička putovanja. I on je doveo prve naturiste na otok. Danas kamp ima 120 hektara i drugi je najveći u Istri. Dakle, prvi su naturisti dolazili na usamljeni nenaseljeni otočić veličine 5,5 hektara, koji pješice obiđete u 15 minuta, te je Koversada postala prvi komercijalni naturistički kamp u svijetu. Jer, tada je konkurencija primala samo članove FKK klubova, a u naš je Vrsar mogao doći naturist koji god je to želio. Naslijedit će ga kasnije poduzeće Lim, Anita, danas Maistra. Bili smo prvi na svijetu, milijuni su prošli kroz njega, a sada je vrijeme da on i – zablista, da ne ostane prazan i tih...

GALERIJA Radovi na Žnjanu u punom su jeku, pogledajte kako izgledaju iz zraka: 'Bit će puno više od plaže'