Jabuka, nenastanjeni otočić smješten 48 kilometara zapadno od otoka Visa, površine svega 0,02 km², odlikuje se svojim geološkim i ekološkim bogatstvom. Građena je od eruptivnih stijena bogatih željezom, a otok je vrlo nepristupačan i nalazi se daleko od svih plovnih ruta, a samim time Jabuka je i nenaseljena.
Doduše, možda ondje nema ljudi, no otok je dom endemskoj crnoj gušterici i dvjema vrstama začina i biljnim endemima kao što su Centaurea jabukensis i Centaurea crithmifolia. Osim toga, okolno more obiluje ribom, poput srdela, tunja i zubataca, dok se među rakovima ističu jastozi i škampi. Jabuka je od 1958. godine zaštićena kao geološki spomenik prirode.
Jabuka, prekrasna i fascinantna hrid, u prošlosti je bila bogato ribolovno područje, poznato po kamenitim grebenima bez sidrišta. Ona je bila samo za junake. "Geomorfološki je nepristupačna, nema nikakvog žala. Postoji samo jedno mjesto gdje se može doskočiti s broda jer ima takvu konfiguraciju da to omogućava. Teoretski se može popeti na vrh otoka, ali se ne preporučuje nikome jer je stvarno opasan", objasnio je za HRT Tvrtko Korbar s Hrvatskog geološkog instituta.
Uz otok Jabuku vezane su brojne nevjerojatne i tajanstvene priče. Jedna od njih je priča o Jabučkom karanfilu, velikom misteriju u botanici koji seže iz prošlog stoljeća. Ova biljka otkrivena je zahvaljujući hvarskom gradonačelniku Ivanu Antunu Botteriju, koji je poslao herbarijski primjerak botaničaru Robertu Visijaniju u Padovu. Visiani je prepoznao njenu specifičnost i nazvao je Dianthus multinervis.
VEZANI ČLANCI:
Međutim, unatoč brojnim istraživanjima početkom 20. stoljeća, botaničari nisu uspjeli pronaći Jabučki karanfil nigdje na otoku. Trenutno postoje samo dva herbarijska primjerka – jedan u Padovi, a drugi na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. "Ima li ga još na Jabuci, ne zna se, možda na nekim nepristupačnim liticama. I to je veliki misteriji oko tog Karanfila koji se do dan danas nije uspio riješiti", ispričao je Sandro Bogdanović sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta.
Uz Jabučki karanfil vezana je priča i o komiškim ribarima i njihovu ribarenju na pučinskim otocima. "Interesantno je da su taj karanfil brali mladi momci koji su dolazili tamo i nosili svojim draganama kao dokaz ljubavi, usprkos što su im to gazde i kapetani gajeta to branili. U ribarskim krugovima se vjerovalo da kad nestane karanfila s Jabuke, da će nestati komiško ribarstvo. S ove perspektive gledanja to se zaista i dogodilo", otkrio je Darko Zanki.