Još jedna fotografija duboke ljudske tragedije jučer je obišla svijet. Otac i njegova nepune dvije godine stara djevojčica pronađeni su mrtvi na meksičkoj obali rijeke Rio Grande.
Leže licima okrenuti prema dolje, u plićaku. Otac je djevojčicu ugurao ispod svoje majice, a na fotografiji se vidi kako je malena ručicom obgrlila oca oko vrata. Slika podsjeća na onu snimljenu prije nekoliko godina, na kojoj se na jednoj plaži u Turskoj vidi beživotno tijela sirijskog dječačića Alana Kurdija, koji je u tom trenutku posao simbolom stradanja migranata koji su bježali od rata bez obzira na to što su znali da su neki dijelovi puta opasni i da možda nikada neće živi doći na svoje odredište.
Tragedija mlade obitelji
Tragedija mlade obitelji koja je iz Salvadora krenula u Sjedinjene Države odražava svu dubinu migrantske krize koja se već mjesecima događa uzduž granice između Meksika i Sjedinjenih Država. Obitelj je napustila svoj dom još u travnju, a nakon dvomjesečnog čekanja u gradiću Tapachula krenuli su dalje.
Oscar Alberto Martinez Ramirez (26) sa suprugom Vanessom Avalos i malom Valerijom došao je u nedjelju u meksički grad Matamoros u nadi da će uspjeti predati zahtjev za azil. Kada su shvatili da će vjerojatno čekati tjednima prije nego što im uopće pođe za rukom predati zahtjev, odlučili su da neće čekati, već da će preplivati Rio Grande i na drugoj strani predati se američkim vlastima i tamo zatražiti azil u teksaškom gradu Bronsvilleu.
Plan je bio da otac prvo prepliva na drugu stranu s malom Valerijom, da je ostavi tamo i da se onda vrati po suprugu. Prvi prelazak preko ove izuzetno opasne rijeke bio je uspješan. Oscar je rijeku uspješno preplivao, ostavio djevojčicu na američkoj obali i krenuo natrag po suprugu.
No u tome trenutku mala Valeria ušla je u vodu natrag za ocem. Kada ju je on išao spasiti, oboje ih je uhvatila izuzetno snažna riječna struja protiv koje se Ramirez nije uspio izboriti. Struja ih je vratila na meksičku obalu, samo osamstotinjak metara od mosta između Matamorosa i Bronsvillea koji je službeni granični prijelaz. Njihova beživotna tijela snimila je novinarka Julia Le Duc i objavila u lokalnim novinama La Jornada, a priču o pokušaju prelaska preko rijeke čula je od majke Vanesse, koja je ostala na meksičkoj strani.
Mediji u Salvadoru razgovarali su s rodbinom mladoga para. Oni su kazali da oni nisu bili politički azilanti, nego nisu znali kako preživjeti s Oscarovom plaćom od 350 dolara mjesečno. Rođakinja Vendi Jonana Martinez de Romero kazala je da su oni samo željeli ostvariti svoj “američki san”.
Oscarova majka Rosa potvrdila je da obitelj nije mogla preživjeti od onoga što su zarađivali. Najuža obitelj uputila je molbu salvadorskoj vladi da pokriju troškove repatrijacije tijela oca i kćeri jer suma od 8000 dolara, koliko taj postupak košta, za obitelj je potpuno nedostižna.
Na kraju je vlada pristala pokriti troškove. Američka javnost oko ovog je slučaja podijeljena: dok jedan dio Amerikanaca na društvenim mrežama naglašava da je riječ o tragediji u kojoj i oni sami indirektno sudjeluju, drugi pišu da je ova obitelj iz Salvadora u Ameriku željela ući ilegalno samo zbog zarade.
Ovakve tragedije posljednjih su nekoliko mjeseci učestale. Nakon dogovora između Meksika i SAD-a, Meksiko je znatno zaoštrio politiku prema migrantima, što je među njima izazvalo strah i još veću neizvjesnost, a nerijetko su bili i žrtve nasilnog ponašanja meksičkih vlasti.
Tako su mnogi krenuli opasnim putevima. Samo u Rio Grandeu nedavno se utopilo više desetaka migranata, a dio njih, osobito djece, umro je od vrućine u negostoljubivim predjelima uz granicu. Demokrati su za ovu najnoviju tragediju optužili predsjednika Donalda Trumpa i njegovu nemilosrdnu politiku prema migrantima.
U Zastupničkom domu Kongresa, u trenucima kada je do kongresnika stigla fotografija oca i kćeri, izglasan je zakon kojim se odobrava humanitarna pomoć od 4,5 milijardi dolara namijenjena isključivo migrantima uz južnu granicu SAD-a. No prema svemu sudeći Trump bi na taj zakon mogao staviti veto ako iz Senata izađe nepromijenjen.
Demokrati su inzistirali da se odobreni novac troši isključivo na humanitarnu pomoć imigrantima, a nikako na organiziranje racija protiv migranata ili gradnju pograničnog zida.
Užasni uvjeti u centrima
Jučer je u prvi plan ponovno izašla tema prihvatnih centara za djecu migranata koji su razdvojeni od roditelja koji su pod kaznenim progonom zbog ilegalnog ulaska u SAD. Jedan takav centar osobito je privukao pažnju javnosti. Riječ je o prihvatilištu u Clintu u Teksasu gdje su djeca, daleko od očiju javnosti i medija, živjela u potpuno neljudskim uvjetima.
Sudac je nekolicini odvjetnika odobrio ulazak u prihvatilište, a oni su posvjedočili kako djeca žive natrpana u ćelijama u kojima se na sredini nalazi rupa koja služi kao WC. Djeca su prljava i zapuštena, bez pristupa kupaonici, većina ih je pothranjena, a česte su situacije da se malo starija djeca brinu o onim mlađima. Nikakve medicinske skrbi za njih nema.
Nakon što su odvjetnici objavili o kakvom se užasu radi, vlasti su iz spomenutog prihvatnog centra prije tri dana povukle oko 250 djece, no jučer ih je stotinu vraćeno natrag, što je izazvalo novi val optužbi na račun Trumpove administracije. Štoviše, Ministarstvo pravosuđa objavilo je da četkica za zube i sapun nisu artikli koji su potrebni migrantskoj djeci. Zbog ovog je skandala voditelj američke uprave za zaštitu granica John Sanders dao i ostavku.
Očito je da se migrantska kriza na američko-meksičkoj granici zaoštrava i da prijeti da se pretvori u veliku humanitarnu katastrofu. Većina migranata koji se nalaze na meksičkoj strani te granice dolazi iz Hondurasa, Gvatemale i Salvadora, zemalja u kojima većina stanovništva živi u siromaštvu. Oni doista jesu ekonomski migranti, no moraju li zbog toga patiti i stradavati na granici s čije se druge strane nalazi njihov san o bijegu od siromaštva i nešto boljem životu?
Prvo, ništa vam ne vjerujem. (Pitaj Maju Sever zašto) Drugo nije kriva ona država u koju se želi doći, a ne može tek tako, nego ona iz koje se odlazi, jer za odlazak ima razloga.