Na kraju svake kalendarske godine rezimiramo što smo napravili, što je obilježilo godinu na isteku i uvijek pamtimo ono najbolje. Ako iz sportskog kuta gledamo, jedna od najljepših priča 2014. godine zasigurno je Futsal Dinamo. Klub koji su osnovali navijači, koji pripada isključivo njima, a funkcionira po načelu jedan član - jedan glas, doživio je potpuni uspjeh u manje od pola godine. Ideja se rađala nekoliko mjeseci, a krajem kolovoza BBB-i su i službeno krenuli u realizaciju.
Ovo nije zamjena za "veliki Dinamo"
"Prije nekoliko mjeseci među nama se rodila ideja o pokretanju malonogometnog kluba koji će biti otvoren prema svima i za sve navijače Dinama. Nogomet je rođen na ulici, on tamo i pripada. Nogomet se igra u školama, po parkovima i trgovima, igra se po kvartovima i gradovima i najrašireniji je naš sport zbog čega ima i neke simbolike u ovoj ideji. U ovom trenutku projekt je pred realizacijom, oglasili su se priopćenjem oni kojima je pristup Maksimiru bio zabranjen, ali su svejedno istaknuli kako malonogometni klub ni u kojem slučaju nije zamjena za svetinju - "veliki Dinamo".
"Ideja im nikad neće zaživjeti", "huligani će prvom prilikom napraviti nerede", "ne mogu se oni sami financirati", samo su neki od komentara skeptika, kojih je bilo mnogo, a koji nisu vjerovali u ovaj projekt. Prvi veliki izazov stigao je već početkom rujna, klub je organizirao veliki spektakl na Šalati, svoju prvu utakmicu. Ni sami organizatori još nisu bili sigurni hoće li pokrenuti mase, strepili su do pred samu utakmicu, ali, kako se pokazalo, bezrazložno. Na Šalati se nakrcalo oko pet tisuća navijača, pjesma nije prestajala ni sekunde, a incidenata nije bilo. Mediji su se tada uključili u priču, danima su pisali o atmosferi kakva se već dugo nije vidjela.
- Neopisivo mi je drago da sam dio ove priče kakvu grad Zagreb i Dinamo zaslužuju. Ovdje vidimo kolika je ljubav prema plavoj boji i to je ono što me neopisivo veseli i čini ponosnim! Hvala svima koji su došli, nadam se da će nas nastaviti pratiti, rekao je tada Tomo Šokota koji je igračkim iskustvom želio pomoći klubu.
Prvi kritičari su utihnuli, sve je krenulo kao iz snova. Ipak, postavljalo se realno pitanje; jesu li ljudi došli samo zato što su htjeli vidjeti kako to izgleda, ili je pokrenuto nešto o čemu Zagreb sanja već godinama? Odgovor na to pitanje stigao je u listopadu kada je Futsal Dinamo odigrao svoju prvu službenu utakmicu. U prvenstvenoj utakmici u Dvorani 2 Doma sportova pobijedio je lanjskog prvaka druge lige Sisciju sa 6:1, a dvorana je bila krcata. Oko tri tisuće fanatičnih navijača bodrilo je svoju momčad i davalo joj vjetar u leđa. Nakon toga nizali su se dobri rezultati, klub je mijenjao dvorane, ali konstantno uživao veliku podršku, bajka niti u jednom trenutku nije prestajala.
Štoviše, vodstvo kluba zaključilo je da je vrijeme za korak naprijed, da je interes za klub sve veći pa su odlučili organizirati utakmicu posljednjeg kola prvog dijela prvenstva u KC Dražen Petrović. U odličnoj utakmici savladan je Patriot sa 5:0, a igrači su s više od 5 tisuća navijača proslavili naslov jesenskog prvaka. Nekoliko dana poslije, u istoj dvorani Dinamo je u finalu kupa regije Sjever, u rijetko viđenom trileru pobijedio Alumnus, državnog prvaka, i proslavio prvi trofej u povijesti. Igrači su preskočili ogradu, popeli se na tribine i slavili u društvu razgaljenih navijača.
- Zbog ovoga sam se počeo baviti sportom. Fantastična atmosfera i jedino što mi trenutačno prolazi glavom jest da molim Boga da ovo netko ili nešto ne uništi, jer ovo je savršenstvo, rekao je Antonio Franja, igrač koji je u velikom nogometu s čuvenom generacijom Zagreba 2002. osvojio naslov prvaka Hrvatske.
Iako se u klubu ne žele uspoređivati s "velikim Dinamom", usporedba je neizbježna jer je pomalo bizarno da klub koji igra u drugoj malonogometnoj ligi, koji igra u dvoranama čiji su kapaciteti znatni manji od Maksimira. ima veću posjećenost od kluba koji je svetinja i koji ima milijun i pol navijača. Zdravko Mamić nedavno je to pokušao objasniti:
- Najveći razlog je infrastruktura, stadion je nekomforan, a ljudi se ne žele smrzavati po hladnoći. Uz to, zagrebačka publika je izbirljiva, uvijek je bilo problema s navijačima, rekao je Mamić, ali njegove teze padaju u vodu. Jer, ako ćemo govoriti o komforu, možemo se samo pitati zar je Šalata komfornija od Maksimira? Hladnoća? Dovoljan je podatak da je u prvih osam kola HNL-a (utakmice su igrane u srpnju, kolovozu i početkom rujna) Dinamo igrao pet domaćih utakmica i u tom razdoblju, prema službenim brojkama iz kluba, imao nešto više od osam tisuća posjetitelja, što je u prosjeku 1706! Ako gledamo cijeli dio prvenstva, na Maksimiru je bilo 16.033 gledatelja (prosjek 1781). Futsal Dinamo to je skupio u svega tri utakmice: na Šalati te dva puta u Ciboni. A da Zagreb ima publiku godinama dokazuje i hokejaški klub Medveščak. Ako ćemo iskreno, najveći razlog leži u tome što na Maksimir smiju samo podobni!
Humanitarne akcije
- Kroz ove utakmice proživljavam svoju drugu mladost, napokon sam doživio ono što sam oduvijek želio, a to je da nastupam za Dinamo u kojem napokon sve „štima“. U vrijeme dok sam igrao za Dinamo, uvijek je postojao neki problem, jedno vrijeme to je bila Croatia, pa Canjuga i na kraju Mamić. Napokon svi pušemo u ista jedra i užitak je igrati u takvoj atmosferi, rezimirao je polusezonu Šokota.
"Mali Dinamo" u prvoj sezoni ostvario je jako puno, vodeći je na ljestvici, osvojio je prvi trofej i vratio navijače na tribine. Tamo ima od žestokih navijača, do žena i djece, incidenata nema, a atmosfera je iz utakmice u utakmicu sve bolja. Klub se uspio sam financirati, a odigrao je i dvije humanitarne utakmice za Vukovar. Prvi put u Borovu naselju, na dan pada Grada heroja, a 29. prosinca u Ciboni kada je prikupljeno više od 50 tisuća kuna za udrugu Sv. Vinka Paulskog iz Vukovara koja pomaže sugrađanima slabijeg imovinskog statusa i obiteljima s više djece.
>>Napokon sam doživio što sam oduvijek želio, Dinamo u kojem sve 'štima'
>>Aurelia i Futsal Dinamo u Borovu naselju igrali u čast Vukovara
to su dva razlicita sporta