Usprkos izjavama da ne može utjecati na odluke koje se donose u Ini, čini se da hrvatska Vlada ipak ima formalnu mogućnost spriječiti najavljenu odluku o gašenju rafinerije u Sisku. Naime, uvidom u važeći međudioničarski ugovor sklopljen između dvaju velikih dioničara u hrvatskoj naftnoj kompaniji – hrvatske Vlade i mađarskog MOL-a – proizlazi kako je za takvu odluku uprava kompanije dužna osigurati prethodnu suglasnost Nadzornog odbora, i to izglasanu kvalificiranom većinom članova tog tijela. Riječ je o odredbi međudioničarskog ugovora koja regulira takozvana zadržana pitanja. U točki 7.3.14. se, primjerice, kao jedno od takvih pitanja navodi “prestanak bilo koje osnovne djelatnosti Grupe ili reorganiziranje u bitnoj mjeri cjelokupnog njezinog poslovanja”. Pojednostavnjeno rečeno, za donošenje takve odluke na upravi kompanije, prethodno je mora odobriti barem sedam od devet članova NO-a kompanije.
Međudioničarski ugovor
Predstavnici hrvatske Vlade, uključujući i samog premijera Milanovića, u više su navrata tijekom proteklih dana izjavljivali kako se ne slažu s odlukom o gašenju sisačke rafinerije u ovom trenutku. Kako su u NO-u Ine tri člana koje je imenovala hrvatska Vlada, Siniša Petrović, Željko Perić i Mladen Proštenik, ali i predstavnica radnika Maja Rilović koja zasigurno neće podržati inicijativu gašenja rafinerijskih djelatnosti u Sisku, lako je izračunati da bez njihove podrške takva odluka ne može biti donesena.
Dakako, ova pravna logika mogla bi biti osporena tvrdnjama kako gašenje rafinerijskih djelatnosti u Sisku ne znači prestanak osnovne djelatnosti Grupe – s obzirom na to da Ina zadržava rafinerijske djelatnosti u Rijeci – ali i da se negašenje sisačke rafinerije ne može smatrati reorganizacijom cjelokupnog poslovanja kompanije. Utoliko, moguće je i da ovaj problem epilog dobije u sudskom procesu iako je obveza održanja rafinerija u Sisku i Rijeci, te ulaganja u njihov razvoj, vrlo detaljno obuhvaćena međudioničarskim ugovorom. Tako se, primjerice, u članku 9.2.14. strateški ulagač, odnosno MOL, obvezuje da će se “pobrinuti da članovi Nadzornog odbora i Uprave koje predlaže neće koristiti svoja glasačka prava ili poduzimati bilo koju drugu radnju da bi raspolagali bilo rafinerijom u Rijeci ili u Sisku”, a koji članak kasnije i “da će pod uvjetima iz članaka 7.2 i 7.3 Ugovora o kupoprodaji dionica osigurati da članovi Nadzornog odbora i Uprave koje je on predložio koriste svoja glasačka prava da bi osigurali da INA zadrži i razvija rafineriju u Sisku i rafineriju u Rijeci u skladu s Poslovnim planom”. Utoliko je razumljivo tumačenje da se odluka o gašenju rafinerije, odnosno rafinerijske djelatnosti u bilo kojoj od Ininih rafinerija, ne bi trebala donijeti bez suglasnosti obaju partnera.
Ne dođe li do dogovora dvaju dioničara, to tumačenje vjerojatno će biti podvrgnuto sudskom pravorijeku, no valja naglasiti kako je opstanak rafinerija od samog potpisivanja međudioničarskog ugovora 2009. godine u javnim istupima ljudi koji su pregovarali o tom dokumentu bio istican kao jedno od “zadržanih pitanja”.
Polančec o pravu veta
O tome svjedoči i izvadak iz transkripta sjednice hrvatske Vlade održane 24. prosinca 2008. , na Badnjak. Na toj je sjednici tadašnji potpredsjednik Vlade i glavni pregovarač s MOL-om Damir Polančec kolege ministre izvijestio o tome što je dogovoreno s mađarskom kompanijom i što će – tek mjesec dana poslije – biti formalizirano kroz tri potpisana ugovora. Polančec je rekao sljedeće: “Moram reći da je najiscrpnije pregovore bilo voditi u dijelu kad govorimo o korporativnom upravljanju, koje se odnosi na takozvane reserved matters, odnosno zadržana pitanja, odnosno pitanja u kojima RH zadržava pravo veta. Odnosno pitanja po kojima NO donosi odluku isključivo jednoglasno. Takvih je pitanja puno. Ja ću nabrojiti neka od najvažnijih pitanja. Prije svega, ne može se dakle dogoditi bez suglasnosti RH promjena imena, prestanak djelatnosti Ine, promjena sjedišta Ine, raspolaganje rafinerijama Rijeke i Siska, delistanje Ininih dionica sa Zagrebačke burze, raspolaganje benzinskim postajama.”
Dakle, podrazumijeva li “raspolaganje rafinerijama” odluku o prestanku njihove temeljne djelatnosti? Odgovor na to pitanje mogao bi definirati budućnost sisačke rafinerije.
Na žalost, u situaciji u kojoj se Hrvatska danas nalazi ugasiti rafineriju u Sisku, u gradu izmučenom i privredno uništenom, u županiji bez zdrave, već samo sebične i lakome, politike. Nerazumljivo. Rijeka ima veliku 'divnu' luku, Rijeka ima 'super' brodogradnju, i Rijeka ima stabilnu i uspješnu vlast, a Sisak nema ništa. I to bi trebalo uzeti u obzir, moguće, ali tko to u Hrvatskoj zna.