Kao slabašnog dječaka Luku Modrića nije htio Hajduk, a kao junior Dinama nije se mogao probiti u prvu momčad zagrebačkih “modrih”. Zbog toga ga je Dinamo prije jednog desetljeća “posudio” mostarskom Zrinjskom. Krhki “gastarbajter” iz Zadra tada se doimao kao netko tko je zalutao u gladijatorsku bh. arenu. Preživljavao je Luka gostujuće stadione nabijene nacionalnom mržnjom. Tom uobičajenom folkloru na utakmicama prkosio je nogometnim znanjem i ljudskom skromnošću. Svu tu negativnu energiju razbijao je profinjenom nogometnom tehnikom. Protivnike je tjerao na pljesak, a domaći Ultrasi ispisali su transparent “Svi kao Luka”. Taj slogan danas je aktualniji više nego ikada.
Modrić je i u tada surovim uvjetima dokazao kako se kvaliteta svugdje prepoznaje. I da BiH nije baš divlji istok. I tu se može napredovati. Ako ništa drugo, Modrić se prekalio, očvrsnuo. Potvrđuje to često izjavama kako mu je igranje za Zrinjski puno pomoglo u karijeri “i da nije bilo te sezone u Mostaru, možda danas ne bih bio ono što jesam”. Zahvaljujući baš toj sezoni, Zrinjski ima pravo na dio svakoga Modrićeva transfera od 0,5 posto. Zbog toga i oni mogu reći da je Luka veliki kamen u mozaiku ovogodišnjeg uspjeha Zrinjskog (prvak Premijer lige BiH).
Mnogi dječaci iz Hrvatske poput Modrića krenuli su učiti ili raditi u BiH. Svaki peti student od 16 tisuća, koliko ih ima u Mostaru, dolazi iz RH. Veliki broj profesora iz Hrvatske predaje na istom tom sveučilištu. Slično je i u regionalnoj bolnici u Mostaru. Puno liječnika dolazi iz zapadnog susjedstva, a u mnogim bh. poduzećima rade zaposlenici iz Hrvatske. Tvrtke imaju svoja predstavništva. I sportaši iz RH sve češće svoj angažman dogovaraju kod prvog susjeda. Tu su profesionalne izazove tražili ili još uvijek traže nogometni treneri Ćiro Blažević, Ante Miše, Branko Karačić, Robert Jarni..., s manje ili više uspjeha u BiH su se okušali i košarkaški treneri Aco Petrović, Jakša Vulić, Josip Vranković, Ivan Sunara.
Priča o Luki i hrvatskim gastarbajterima u BiH ruši predrasude o Bosni i Hercegovini. Stječe se dojam kako se iz ove države samo odlazi i kako su ekonomske migracije između BiH i Hrvatske jednosmjeran proces. Naprotiv! Uz bh. susjede, i mnogi iz trećih država tamo žive, uče, rade. Nakon Bošnjaka, u Sarajevu su “stranci” drugi narod po brojnosti. BiH je omiljeno odredište karijernih diplomata iz cijelog svijeta. Za mnoge gastarbajtere ili domicilne uspješne ljude se ne čuje zato što su jedine “zvijezde” u toj državi političari. Ponajviše zahvaljujući međunarodnoj zajednici koja je uspostavila nakaradni politički sustav, idealan za blokadu države. Pa ga onda oni, kao nešto rješavaju.
Umjesto raspetljavanja stanja, svijet je, poput nobelovca Ive Andrića, zaključio kako je “Bosna prokleta avlija” u kojoj žive posvađana plemena. Kojima je samo do rata. Demantirale su ih poplave. Na djelu je neviđena solidarnost običnih ljudi. Svi žele pomoći. U Hercegovini je opća mobilizacija. Pune se tegljači humanitarnim potrepštinama. Šalju ih u Bosnu. Jedina adresa koju ispisuju jest “najpotrebnijima”.
I “bh. gastarbajteri” kao Luka Modrić pomažu na različite načine. Osobito je odjeknula njegova izjava kako veliku pobjedu za naslov Lige prvaka daruje nastradalima u poplavama. Time je još jednom skrenuo pozornost na ovu zaboravljenu zemlju u kojoj je on, kao i mnogi drugi, pošteno zarađivao prvi novac. No, za razliku od diplomatskih gastarbajtera koji su u BiH vidjeli samo dobru bauštelu za svoje napredovanje i za razliku od mnogih stranaca koji su zbog karijerizma i manipulacija Bosnu i Hercegovinu gurnuli daleko i od Bruxellesa i Washingtona, Luka nije zaboravio ovu zemlju. Bez njih je imala priliku već odavno biti dio euroatlantske obitelji. Osobito, da su “svi kao Luka” igrali pošteno.
Brzolebdeće perce nad travnjakom pravovremenog i preciznog udarca. ! ! !