Prošlog je tjedna u muzeju Mimara nakon 17 sati svečano objavljeno koji će se gradovi natjecati za titulu kulturne prijestolnice Europe. Među njima su, kao što se i očekivalo, najveći hrvatski gradovi, i to Zagreb, Split, Rijeka i Osijek. Naravno, javnost je s pravom očekivala da će se novinarima u muzeju Mimara, glavom i bradom, obratiti i prvi ljudi tih gradova-regionalnih metropola u Hrvatskoj.
Doduše, možda bi javnost oprostila nedolazak zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću koji je i sam priznao da je zbog zimovanja u Remetincu šest mjeseci bio “gradonačelnik u miru”. Ali, nedolazak bi doista bilo teško opravdati poteštatu Splita Ivi Baldasaru (kojem nisu strane kamere ni derneci), gradonačelniku Osijeka Ivici Vrkiću (koji je bio prvi čovjek HRT-a pa bi trebao znati što je snaga medija) ili pak dugogodišnjem neprijepornom vladaru Rijeke Vojku Obersnelu (koji je godinama zdušno i bezuspješno gurao kandidaturu Rijeke za organizaciju Mediteranskih igara, da bi mu sada ipak uspjelo s Univerzijadom koju, doduše, mora dijeliti sa Zagrebom). I što se to dogodilo usred Zagreba u petak 17. travnja popodne? Pred novinare je hrabro, u svom poznatom harakiri izdanju (koji njegovim prvim suradnicima izaziva samrtni strah u očima) izašao Milan Bandić, ali nisu se pojavili ni Ivo Baldasar, ni Ivica Vrkić, ni Vojko Obersnel.
Pa što su to radili u petak popodne? Jesu li imali kondicijske pripreme za nadolazeći vikend? Ili su imali važnijeg posla od borbe za titulu europske prijestolnice kulture? Za projekt koji je, brat bratu, težak najmanje tridesetak milijuna eura!? Za projekt za koji se može dobiti konkretna financijska podrška Vlade, ali i izboriti europska nagrada Meline Mercouri teška milijun i pol eura te namaći lijep iznos eurića iz fondova Europske unije, i to za kapitalna ulaganja. Koja valjda trebaju i Splitu i Osijeku i Rijeci. Zar treba napisati da je tu riječ o tituli koja do sada nije bila omogućena ama baš nijednom hrvatskom gradu pa je interes za nju utoliko veći. No, svemu tome usprkos, Baldasar, Vrkić i Obersnel nisu se pojavili u Zagrebu, baš kao ni žilavi dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić, kojem su inače puna usta kulture.
Što su time velecijenjeni gradonačelnici htjeli pokazati? Da ne vjeruju u vlastite kandidature? Ili da imaju druge prioritete? Da je novac građana koji su već utrošili u postupak uoči kandidature bačen u vjetar? Ili da već, pametni i vidoviti kakvi jesu, znaju koga će stručno međunarodno povjerenstvo predložiti Bruxellesu i hrvatskoj Vladi za domaćinstvo europskog kulturnog prijestolništva, pa se nisu htjeli uzaludno naslikavati u Mimari u borbi za titulu koja je unaprijed izgubljena? Ili je u pitanju ipak bilo potpisivanje tzv. izjave časti u kojoj se službena osoba uime gradova morala obvezati da ona i njen grad nisu uhvaćeni u ama baš nikakvom prekršaju, a kamoli u počinjenju kaznenog djela. Spominju se tu svi mogući sukobi interesa, korupcija, uskrata točnih ili širenje lažnih informacija, nepodopštine u vezi s doprinosima, uključuvanje u zločinačku organizaciju, pranje novca, ali i financijske dubioze gradova kandidata koji (gradovi) ne smiju biti pred likvidacijom ili pred stečajem.
Ma ima u toj izjavi časti još kojekakvih kvalifikacijama u kojima bi se izgubili i naši uskokovci, a kamoli neće obični gradonačelnici. I vama na znanje. Zagrebačku kandidaturu nije potpisao Milan Bandić, nego Vesna Kusin. Pogodite zašto?
>>Devet hrvatskih gradova bori se za titulu europske prijestolnice kulture
>>Varaždin objavio prijavnu knjigu i na internetu, ostali pod velom tajnosti
Denis Drek...tako se i osjeti