Možete li zamisliti situaciju u kojoj vam je snop od pedeset novčanica najviše vrijednosti jedva dostatan da kupite hamburger? Ili pak situaciju da tek rođena beba u rodilištu spava u kartonskoj kutiji? Ili pak situaciju u kojoj žene prelaze preko granice u susjednu državu kako bi prodale svoju kosu i za to dobile spasonosnih 20 dolara za koje odmah kupuju osnovne namirnice i lijekove te odlaze kući sretne što im se pruža i takva mogućnost? To svakoga dana učini njih barem dvije stotine. Ili pak supermarkete koji već mjesecima ne nude apsolutno ništa za prodaju? Zemlja je to u kojoj će se 2017. godine inflacija popeti na najmanje 1700 posto. Dolar na crnom tržištu vrijedi 100 puta više od službenog tečaja, no domaća valuta toliko je bezvrijedna da je pitanje koliko će izgubiti na vrijednosti od trenutka sklapanja dila sa švercerom do dolaska na mjesto gdje se eventualno može naći nekakva hrana. Riječ je o Venezueli, zemlji koja ima najveće znanstveno dokumentirane zalihe sirove nafte na svijetu u svome podzemlju.
Iako sam pročitala velik broj stručnih analiza o tome zašto se gospodarstvo te zemlje našlo u takvoj situaciji, sve su mi se doimale suhima i šturima, kao da iza svih tih brojki zapravo nema živih ljudi koji su najveće žrtve svega ovoga. No između redova provlačila se i tvrdnja da zemlja posjeduje resurse da se izvuče iz krize, ali da do toga neće doći sve dok su na vlasti socijalisti predsjednika Nicolasa Madura, nasljednika karizmatičnog Huga Chaveza. Oporba tvrdi da će Maduro sići s vlasti milom ili silom (izborima ili pučem), a dok se to ne dogodi, čini se da su spremni izgladnjivati narod sve do točke kada će on od bijesa izazvanog glađu i bolešću sam presuditi Maduru.
Iako stoji činjenica da je zarada od prodaje nafte činila 95 posto prihoda Venezuele, ali i to da je posljednjih godina ta cijena pala da stotinjak na samo 40 dolara, još je uvijek zapravo nejasno zašto je stanje toliko jezivo. No upravo danas naišla sam na jednu priču iz te zemlje koja bi mogla mnogo toga objasniti. Vlasti su, naime, od najvećeg trgovca igračkama zaplijenile 4 milijuna komada raznih skupih igračaka koje je taj trgovac čuvao u skladištima i čeka da im vrijednost maksimalno naraste. Kako je takvo ponašanje za Madurovu vlast kažnjivo, oni su igračke oduzeli i kane ih pretvoriti u božićne poklone za siromašniju djecu. Vukući paralelu s ovim, čini mi se da netko u skladištu ima rješenje za pogubnu krizu u Venezueli, ali ga ne želi objelodaniti zato što ih u osnovi nije briga hoće li narod crknuti ili neće. Od njega samo traži da svrgne Madura u zamjenu za šaku hrane.
No kada se malo bolje pogleda šira slika, onda mnogo toga postaje jasno. Chavez je stvorio jako dobre veze s Kinom i Rusijom. SAD-u zacijelo nikako ne odgovara da u njegovu stražnjem dvorištu kampiraju Kinezi i Rusi. Iako je Obama Venezueli nametnuo sankcije zbog kršenja ljudskih prava, čini se da istina čuči u nekoj drugoj rupi. I pri tome neki misle da je ostvarivanje njihova cilja vrijedno toga da cijeli jedan narod gurnu preko granice izdržljivosti.
>> Venezuela 8.12. proglasila danom 'odanosti i ljubavi' za Chaveza
Nisam mogao pomisliti da ovako neinformiranih ima i u kavanama, a kamoli da pisu za Vecernji. Marina, ako ti stvarno mislis ovo sto pises trebala bi se vratiti u osnovnu skolu. Druga je varijanta da te nek placa kome se zivot sastoji u mrznji prema Americi. Probaj popricati sa nekim iz Venecuele i shvatices o cemu se tamo radi.