Poštovani moji Slavonke i Slavonci, Baranjke i Baranjci, Sremice i Srijemci, Hrvatice i Hrvati! U ovom vremenu svetog trodnevlja, u iščekivanju Uskrsa, najvećeg kršćanskog blagdana, sjedeći sam u zatvorskoj ćeliji, pogled mi vrlo često leti prema raspelu. I obuzimaju me mnoga sjećanja i misli. Misli o značenju križa, o pobožnosti Križnoga puta na spomen Isusove muke, misli na Uskrs u ratnom Osijeku 1992. Sjedim i sjećam se brojnih Uskrsa u krugu obitelji, sjećam se mojih najbližih, i živih i onih koji više nisu među nama. Sjetim se svoga sina, ali i pokojnog oca i brata te s posebnom sjetom pokojne majke kojoj, zbog dušmana mojih, nisam mogao biti niti na posljednjem ispraćaju – piše za ratni zločin osuđeni Branimir Glavaš iz zatvora u Mostaru.
Čestitajući iz kaznionice Uskrs, potpisan kao hrvatski general, kaže: "Iako duboko svjestan nepravde koja mi je učinjena, osjećam neki naizgled teško objašnjiv mir i spokoj. Mislima mi neprestano struje riječi njemačkog književnika J. W. von Goethea: Slobodni ste ako vam je savjest čista! A zbog moje čiste savjesti, iako fizički zatvoren, duhom sam slobodan! – nastavlja Glavaš.
Ipak, dodaje, iako spokojna duha, uznemiruju ga najave vladajućih o mogućem ukidanju pokroviteljstva Sabora nad obilježavanjem bleiburške tragedije. Smatra da je to ne samo nepriznavanje grijeha i zločina svojih "otaca i djedova", nego i podmukli ponovni "pucanj u potiljak", ovaj put žrtvinih potomaka.
– Vjerujem da antikristi, masoni i lažni demokrati neće nadvladati i ovladati hrvatskom nacionalnom sviješću i da neće uspjeti u bolesnom pokušaju krojenja svoje istine. Vjerujem u riječi Svetoga Pisma: Na krivu su putu bezbošci od krila majčina, na krivu su putu lašci od utrobe – zaključuje Glavaš.
U čije ime govori osuđeni ratni zločinac?!