– Da biste bili sretni, morate se posvetiti samima sebi i biti zadovoljni svojim životom. Pritom uvijek imate prostor za promjenu, ali ta promjena ne može doći od veće plaće, poslušnijeg muža, bolje punice ili djece, nego od vas samih. Poanta je da iz zahvalnog srca raste sreća – kaže poznati psiholog, psihoterapeut i dječji psihodramski terapeut Matej Čuljak, autor knjige "Umijeće sreće". Riječ je o inspirativnom djelu s 365 produhovljenih svakodnevnih životnih lekcija koje će vam pomoći u otkrivanju smisla i unapređenju vlastitog života.
Pisac upozorava da ljudi žele biti sretni sve vrijeme, svaki dan, a to je neostvarivo. Kratkoročno vas može usrećiti ako vam kažu da ćete dobiti povišicu na plaći, jer tih stotinu eura vam znači, primjerice, cijeli tank benzina. Ali nakon dva-tri dana isto vam je hoćete li dobiti stotinu manje ili više. Ako ste u lošem stanju, ako vam djeca nisu dobro, ako su se odnosi sa suprugom pogoršali, neće vas spasiti ni 300 eura mjesečno. Problemi dolaze i odlaze, a ono što ostaje je sreća unutar nas. – Za mene je sreća kada je sve u redu. Kada odradim svoj posao, odem po djecu, kad su svi O.K. i kada zajedno ručamo i večeramo. Problema ima i uvijek će ih biti, nosimo se s njima, ali usmjeravamo se i fokusiramo na ono što imamo. Nekome tko živi 20 kuća od nas možda je san upravo ono što mi sada živimo. Kad si to osvijestimo, lakše ćemo biti zadovoljni i sretni – ističe Čuljak.
Životne lekcije su ono na što autor usmjerava pozornost čitatelja, poručujući im da svaki dan čitaju po jednu. Ljudi danas ne čitaju dovoljno jer misle da je literatura teška i da će im za nju trebati puno vremena. Ali za Čuljkovu ćete knjigu imati vremena, jer trebate pročitati samo jednu stranicu na dan. I pri tom izabrati ono što vi želite. Ne morate čitati od početka, možete krenuti od sredine, kraja, odakle god hoćete. Važno je jedino da promislite o pročitanom, slažete li se s autor ili ne.
Kao primjer navodi prvu lekciju "Preuzmi odgovornost za vlastiti život". Ona govori o tome da često u životu okrivljujemo rodbinu, rat ili svjetske vlade za to kako se mi danas osjećamo, a zapravo smo mi ti koji kontroliramo kako se osjećamo. – Ne možemo promijeniti svijet i okolnosti koje utječu na nas, ali možemo promijeniti sebe i svoj pogled na taj svijet. U knjizi u kojoj opisuje svoja iskustva kao zatvorenika u koncentracijskom logoru, Viktor Frankl piše kako je svaki logoraš imao izbor – baciti se na ogradu ili ne. Ako si se bacio, znači da si izabrao smrt, a ako nisi, znači da si spreman trpjeti. To je prva lekcija, pronaći smisao u trpljenju – ističe Čuljak.
Inspiracija za knjigu nastala je sasvim slučajno, kao autorova terapija pisanjem. Nije mu se svidio način na koji ljudi promišljaju, pa im je preko svojih statusa na WhatsAppu htio poslati poruku. Mislio je da će dogurati do najviše stotinu lekcija, a onda su mu čitatelji dali snagu i hrabrost da nastavi dalje. Tek poslije shvatio je da bi cijela priča mogla prerasti u knjigu. Na kraju je napisao 365 lekcija. Ideja je da svako jutro pročitate po jednu, a onda imate cijeli dan za promišljanje o njoj, da vidite možete li nešto izvući.
Moramo krenuti od malog
Autor se potrudio biti dovoljno razumljiv, tako da se njegovo djelo može čitati uz bilo koje drugo. Tema knjige s jedne se strane čini jako zahvalnom, jer sve nas zanima kako doći dok sreće, trebamo nekakve upute. No s druge strane je i vrlo nezahvalna. – Svi misle da moraju biti sretni sad i odmah i cijeli dan. A sreća je, zapravo, kao sunce poslije kiše. Mi znamo da će tu i tamo pasti pokoja kiša, možda će biti i grmljavine, tuče i poplava, ali sunce će na kraju sigurno doći – dodaje autor.
Svatko od nas mora shvatiti da sam kontrolira vlastiti život i da, ako to želimo, možemo učiniti pozitivnu promjenu. Čuljak tvrdi da će svaka mala promjena u konačnici dovesti do veće, ali moramo krenuti od nečega sitnog. Ljudi se obično okupiraju velikim idejama, poput onih da će, čim krenu u teretanu, odmah izgubiti ili "nabiti" 20 kilograma. Ili da će sutra prestati piti, a onda za dva dana opet piju. Za sve to kriva je naša nedosljednost. Ali uz disciplinu i rad na sebi, možemo u konačnici biti sretni.
– Sreća je kao utrka na sto metara s preponama. Ona se ne sastoji u tome da prvi utrčite u cilj, nego u svakoj preskočenoj preponi – poručio je psiholog.
