Godina do torte sa 50 svjećica

Prije točno 49 godina na kioscima se pojavio novi list. Kad je Vjesnikova dostava donijela prve primjerke Večernjeg lista, nastalog fuzijom dotadašnjeg Narodnog lista i Večernjeg vjesnika, malo je tko mogao pomisliti da je to bio trenutak inicijacije brenda koji će idućih desetljeća biti najtiražniji hrvatski dnevni list (u prošloj državi brojnih dana i vodeći u SFRJ).

Brza informacija
Već je prvi broj u hodu odredio uređivački kredo koji će list krasiti do danas. Naslov je jednog teksta na 3. stranici “Osnovno: brza i objektivna informacija”. Pustimo nastranu što je naslov izvučen na osnovi razgovora redakcijskoga kolegija sa sekretarom GK SKH drugom (za mlađe – korelat današnjem obvezatnom gospodinu) Marijanom Cvetkovićem.

Danas izgleda smiješno i paradoksalno da se uređivački kredo iznosi u “uvlakačkom” tekstu, no valja pragmatično podsjetiti da tada bez slična razgovora list zasigurno ne bi ni izašao. No, aksiomu brze i objektivne informacije (uravnotežene i svestrane uz “daj riječ i drugoj strani” kao dio nepisanoga “prvog amandmana”) Večernjak je uvijek težio, bez obzira na to koliko su ga političke Scile i Haribde svih boja i sustava u tome sprečavale. Večernjak je nakon 49 rođendana pripravan dolično dočekati i 50. svjećicu na svojoj slavljeničkoj torti.

Dobrodržeće pedesete
U proteklih je pola stoljeća pisao o mnoštvu događaja (nesreće i katastrofe od poplava u Zagrebu do kornatske tragedije, osvajanje svemira i let na Mjesec, hrvatsko proljeće i slom nakon Karađorđeva, život pod Titom i ispraćaj onda voljenoga, danas kontroverznog vođe, uvođenje višestranačja, Domovinski rat i neovisnost RH, ulazak u EU, korektne, ali i pljačkaške privatizacije, vrhunci domaće glazbe, džeza, rocka, ali, avaj, i turbofolka, pisao je o dvanaest ljetnih i trinaest zimskih Olimpijskih igara, brojnim svjetskim i europskim prvenstvima, eurotrijumfima Dinama, Cibone, Jugoplastike, Mladosti, Juga, Jadrana, S. Dalmacije, RK Partizan iz Bjelovara, Zagreba, pojedinačnim uspjesima od Parlova i V. Nikolić do Janice i Blanke...) nastojeći do svoje najveće svetosti, Čitatelja, doći što brže, iscrpnije, preglednije.

Rabeći pritom najviše grafičke standarde, poslije i preko offseta do boje, do današnjeg grafički visokoosviještena kompjutorskog prijeloma. Uvodeći kroz godine i brojne manifestacije te ugledne nagradne natječaje, 12-strano novorođenče ušlo je u godine dobrodržećeg pedesetogodišnjaka čiji časni “trbuh” katkad ima i više od stotinjak stranica. Kao privlačan, ali i zamašan zalogaj za brojne buduće doktorate, ne samo iz povijesti novinarstva.