Ako u rječniku hrvatskoga jezika potražimo riječ "prosvjed", značenje nas neće nimalo iznenaditi. Prosvjed je javni prigovor protiv odluke ili ponašanja službenoga tijela, neregularno iskazivanje nezadovoljstva, a samim time i neslužbeni zahtjev da se to promijeni.
Tko u Hrvatskoj najbolje zna prosvjedovati?
Godinu bogatu prosvjedima otvorili su članovi "Zelene akcije" koji su zajedno s pet tisuća građana izašli na ulice tražeći obustavu Horvatinčićeva projekta. Prosvjed je bio glasan, sve je odzvanjalo, od brojnih bubnjeva preko zviždaljki do tava, međutim to nije omelo Gradsku skupštinu da prihvati kontroverzni projekt.
Na Trgu Francuske Republike svoj glas su digli brojni građani prosvjedujući protiv Bushova posjeta Hrvatskoj, a s istog mjesta pokrenut je veliki prosvjed nazvan "Zajedno za veće plaće u javnom i privatnom sektoru" kojim je pet sindikalnih središnjica sa 50.000 prosvjednika tražilo od Vlade povećanje plaća.
"Kraljevima" prosvjeda pokazali su se hrvatski srednjoškolci koji su složno i mudro izašli na ulice i pokazali Hrvatskoj da manje godina života ne znači i manje pameti. Natjerali su ministra Dragana Primorca da udovolji svim njihovim zahtjevima te otišli kući pjevajući, čekajući zadnji dan nastave i norijadu koju nitko ne želi propustiti.
Gotovo pa na račun srednjoškolaca svoje zahtjeve uspjeli su ispuniti i studenti, koji ipak nisu ostavili toliko snažan dojam kao srednjoškolci, ali su od ministra dobili što su tražili, a to je ono što je stvarno važno na kraju priče.
Unatoč jakoj kiši 200 novinara solidariziralo se s pretučenim kolegom Dušanom Miljušem na prosvjedu kod Kamenitih vrata. Čelnici HND-a podijelili su novinarima prosvjedno pismo naslovljeno na predsjednika Sabora Luku Bebića, predsjednika Vlade Ivu Sanadera, ministra policije Berislava Rončevića i ministricu pravosuđa Anu Lovrin, kao i majice s natpisima ''Nađite naručitelje!'' i ''Tko je Rončević?'', budući da ministar te večeri, kad je napadnut Miljuš, nije znao o kome se radi.
Stop kriminalu
Ubojstvo Ivane Hodak i brzopotezne smjene čelnih ljudi policijsko-pravosudnog aparata pokazale su da građani opravdano strahuju za svoju sigurnost. Brutalno ubojstvo galvaniziralo je stanovnike Zagreba u borbi protiv kriminala. Mirni prosvjed i paljenje svijeća za ubijenu Ivanu Hodak na Cvjetnom trgu bilo je najmanje što se moglo učiniti kako bi se pokazalo da kriminal ne smije i ne može vladati ulicama hrvatskih gradova.
Na kraju godine održan je prosvjed koji je pobudio najviše kontroverzi. Oragniziran na Facebooku pod radnim nazivom "Stegnite vi svoj remen, bando lopovska", pokazao je jedno novo lice prosvjeda, koje će se ubuduće dogovarati i organizirati i u virtualnom svijetu. Simultano kad i u Zagrebu prosvjed je održan u nekoliko hrvatskih gradova. Na Trgu bana Josipa Jelačića nije se ipak pojavilo očekivanih 50.000 građana, međutim policija je naučila lekciju koju vjerojatno neće brzo zaboraviti.
Vidimo se 2009....
Godina velikih prosvjeda zaključena je na Trgu maršala Tita. Pola godine nakon prvog prosvjeda dvije strane ponovno su završile u "klinču". Na jednoj strani "barikade" našli su se svi oni koji su tražili da ovaj trg ne promijeni svoje ime, dok je druga "struja" tražila preimenovanje u Kazališni trg. Verbalna prepucavanja srećom nisu završila fizičkim obračunom. Međutim, izvjesno je da će i u 2009. borba oko imena jednoga od najljepših zagrebačkih trgova biti nastavljena, kao i borba za brojna druga prava koja će zasigurno rezultirati brojnim prosvjedima.
(mKm/i.Vi.)