Profesor biokemije i molekularne biologije na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i osnivač Genosa, privatnog znanstvenog laboratorija, Goran Lauc ponudio je svoj odgovor na pitanje zašto Hrvatska neće uspjeti.
Naime, Lauc se susreo s čudovišnim sustavom birokracije u Hrvatskoj. Danas je objavio post na Facebooku u kojemu je pokušao obratiti pažnju na apsurd u kojemu se pronašao: "Što sam stariji, sve mi je teže podnositi glupost. Ili sam potrošio cijelu zalihu tolerancije na glupost, ili mi kako godine idu vrijeme postaje sve dragocjenije, pa ga više ne želim rasipati uzalud. Iz čiste frustracije moram podijeliti posljednji primjer iz ‘Ministarstva za istraživanje ruda i gubljenje vremena’ zvanog strukturni fondovi."
Prema pisanju Net.hr-a, njegovom laboratoriju Genosu odobren je IRI projekt vrijedan oko 20 milijuna kuna iz strukturnih fondova. Međutim, dogodio se problem s hrvatskim sustavom: "Nešto manje od 80% troškova pokriva nam EU projekt, što je izvrsna stvar koja će nam omogućiti razvoj više novih proizvoda. No za razliku od EU projekata koji dolaze iz Bruxellesa i temelje se na logici da se onima najboljima poklanja povjerenje, dok ga ne iznevjere, ovi projekti temelje se na pretpostavci da smo svi mi lopovi koje treba kontrolirati na svakom koraku. Tako da umjesto svakih 18 mjeseci, kako traži Bruxelles, izvješća podnosimo svaka tri mjeseca. I umjesto jednostavnog zbirnog izvješća koje podnosimo Bruxellesu, u Hrvatskoj moramo poslati dokaze za doslovno svaku pa i najmanju transakciju. Doduše, također za razliku od Bruxellesa kojeg zanima što smo s tim novcem napravili i jesmo li ih mudro utrošili, u Hrvatskoj to nikoga ne zanima, već samo žele provjeriti jesmo li negdje ukrali koju kunu. Jer naravno mnogo je gore ako nekom dobavljaču platimo 100 kuna previše, nego ako 20 milijuna kuna potrošimo potpuno bez ikakvog smisla i logike…"
Najveći problem za Lauca predstavlja stalno podnošenje izvještaja: "Dakle, u projektu od 20 milijuna kuna potrošili smo 94 kuna da kupimo jednu litru etanola. I kad smo podnijeli izvješće o tome, dobili smo komentar na priloženoj slici (uz 32 druga komentara na to tromjesečno izvješće). Ukratko, traže od nas da objasnimo zašto smo narudžbenicom naručili etanol po cijeni od 94 kune, a računom smo platili svega 41 kunu za tu litru etanola. A sljedeće pitanje je da objasnimo žašto smo platili trošarinu na etanol (u iznosu od 53 kune) koju nismo naručili narudžbenicom…"
"Ukratko, zbog odvojeno iskazane trošarine od 50 kuna, sada moramo potrošiti vjerojatno više od 1000 kn da platimo za vrijeme potrebno za odgovaranje na apsurdno pitanje."
Lik radi na fakultetu, koristi besplatno sve resurse i pogodnosti od laboratorija na dalje što je sve plaćeno novcem poreznih obveznika, a sa strane ima privatni znanstveni laboratorij koji je na tržištu!? Au, što bi mu ja poslao inspekciju, ne jednu nego deset njih, i za svaku kap kemikalija, svako pretraživanje na internetu, svaki studentski angažman, svaki telefonski poziv koji je odrađen na fakultetu, a kasnije je iskorišten u privatnom laboratoriju bi mu naplatio deset puta.