Godinama je već Gorski kotar popularno mjesto u koje ljudi bježe kako bi se barem načas vratili životu primjerenijem čovjeku – daleko od gužvi velikih gradova, miru prirodnog okruženja, udišući zrak koji šumsko bogatstvo Goranima pruža stoljećima. Viđeniji poduzetnici mahom imaju vile u tom dijelu Hrvatske, u kojima uživaju zimi, ali i ljeti, ali svake godine u Gorskom kotaru raste i broj kuća za odmor za najam – od onih luksuznih do prosječnom građaninu pristupačnijih – i sve su one tijekom godine, a najviše oko božićnih i novogodišnjih blagdana, pune. Kraj je to iz kojega se, zbog uništene industrije, domicilno stanovništvo iseljava i u kojoj lokalna politika muku muči da pronađe način kako zadržati stanovništvo koje zbog školovanja i posla odlazi. Zadnjih godina najboljim se rješenjem za to pokazao turizam. Gorski kotar počeo se razvijati kao turistička destinacija u kojoj je poželjno provoditi slobodno vrijeme i uživati u prirodi i brojnim sadržajima.
Fužine su prve u Hrvatskoj počele, još prije više od dva desetljeće, slaviti dolazak nove godine na Staru, ali u podne, i od tada su nezaobilazno mjesto susreta na gradskom trgu na Silvestrovo. Dvorac Stara Sušica u Ravnoj Gori i tamošnji Centar velikih zvijeri sve je popularniji, izletište Kamačnik kod Vrbovskog također, Lokve sa svojim jezerom i špiljom privlače posjetitelje, adrenalinski parkovi i velika Ledena dvorana u Delnicama zanimljivi su i sportašima za treninge, sanjkalište Čelimbaša u Mrkoplju ovih je dana mnogima na popisu mjesta na koja treba otići uživati u snježnim radostima... Sve je to odlična podloga za nadogradnju turističke ponude Gorskog kotara. Ključni vjetar u leđa trebala je dati država, kojoj su puna usta parola kako želi pomagati ravnomjernom razvoju svih dijelova Hrvatske, kako žele pomoći i Gorskom kotaru da se razvija, ali Gorani su nedavno doživjeli hladan tuš! Dobili su, žale se, pljusku otrežnjenja kojom država dosljedno i često odvali onima koji strpljivo i predano rade, pripremaju se i trude bez fige u džepu i očekuju da će im trud u poštenoj igri biti nagrađen. Naime, unatoč kvalitetno pripremljenim i prijavljenim projektima i osvajanju velikog broja bodova, što je potvrdio i ministar turizma, nijedan od ukupno šest goranskih turističkih projekata kandidiranih za natječaj programa Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPPO) nije ušao u izbor osamnaest onih koji će u stopostotnom iznosu biti sufinancirani iz EU i državnih fondova i odrađeni tijekom 2025. godine! Da ironija bude veća, sličnu pljusku otrežnjenja iste ruke dobili su i prije nekoliko godina. Svjedoče o tome novinski naslovi iz 2021. u kojima se konstatira da su Gorani ostali bez EU novca jer je odbijeno svih devet goranskih projekata. Zašto se to događa, u nevjerici se pitaju političari i građani Gorskog kotara.
Svi njihovi prijavljeni projekti zajedno "teški" su 25 milijuna eura, što je vrijednost ulaganja, primjerice, u jedne toplice, a završili su na takozvanoj rezervnoj listi pa će biti realizirani samo ako netko od onih s liste odabranih odustane. Što je gotovo nemoguće, jer zašto bi itko odustao od projekta za koji je čitav iznos ulaganja pokriven iz spomenutih fondova! Za gradove i općine u Gorskom kotaru koji su se kandidirali to bi bila velika stvar, s obzirom na to da su im proračuni skromni. Razumljiv je stoga gnjev svih dionika u turizmu, turističkih zajednica, načelnika, gradonačelnika koje se godinama uvjerava da je državi razvoj Gorskog kotara iznimno važan, a onda ostanu praznih ruku.
Što su to Gorani pripremili i za što su tražili potporu države?
Projekt Ravne Gore i Skrada bio je Eko natura centar Gorski kotar. Uredili bi skradski Vidikovac Perić i Interpretacijski centar pčelarstva te Poučno-tematsku staza Stara Sušica uokolo dvorca koji je sve popularniji. Vrijednost projekta je 2,6 milijuna eura. Općina Fužine kandidirala je "Alpine coaster" u Vratima vrijednosti 4,8 milijuna eura. Takav je coaster popularan u Sloveniji, Austriji, a riječ je o tračnicama po kojima se vozi iznad nekih atrakcija; u ovom slučaju spuštali biste se 990 metara dugom dionicom uz šume i livade u Adrenalinskom parku Vrata. Izgradili bi u Hrvatskoj jedinstvenu zimsko-ljetnu bob stazu s masivnim vlakićima u kojima, naveli su u Fužinama u opisu projekta, vožnja turistu nudi neposredan sportski užitak, ali i komfor i stabilnost za manje sportski orijentiranu klijentelu.
Delnice su, pak prijavile završnu faza zatvaranja sve popularnije Ledene dvorane u središtu mjesta i rekonstrukciju nogometnog igrališta, odnosno uređenje multifunkcionalnog sportskog borilišta, čime bi višegodišnja priča o Centru bazičnih priprema sportaša napokon zaživjela. Ulaganje u obnovu i gradnju nove sportske infrastrukture u taj bi kraj sigurno privuklo ulaganje u nove smještajne kapacitete, poput gradnje novog hotela. Vrijednost je 6,5 milijuna eura. Vrbovsko je kandidiralo Centar za posjetitelje Kamačnik u vrijednosti 4,2 milijuna eura koji bi sagradili uz izletište kao dodatnu atrakciju u kojoj bi posjetitelji mogli doznati puno o povijesti i geologiji, fenomenu krša toga kraja. Mrkopalj je prijavio projekt rekonstrukcije građevine javne namjene u hostel Mrkopalj s 25 ležaja kako bi povećali smještajne kapacitete uz sanjkalište i skijalište Čelimbaša i tako goste zadržali još koji dan u Gorskom kotaru. Vrijednost tog projekta je samo 1,5 milijuna eura. Sportska dvorana u Lokvama, prijavljeni projekt Općine Lokve, vrijedan je 5,5 milijuna eura, a omogućio bi bavljenje raznim sportovima i rekreacijom u tom mjestu. Svi projekti imaju svu potrebnu tehničku dokumentaciju i građevinske dozvole i spremni su za realizaciju. Gorski kotar, kazao je Petar Hrg, prvi čovjek tamošnje Turističke zajednice, nikada nije bio spremniji za realizaciju kapitalnih projekata turističke i sportske infrastrukture.
– Ne mogu vam opisati koliko smo razočarani, mene je osobno to dosta pogodilo jer znam koliko je truda uloženo i što bi realizacija projekata značila za Gorski kotar u nizu segmenata. Svi su ti projekti čista goranska priča, svaki za sebe je baš duša Gorskog kotara, a puno je toga jedinstveno – od "Alpine coastera" u Fužinama, do sportskog borilišta u središtu Delnica kakav, tako kako je zamišljen, nećete naći u krugu od tisuću kilometara. Riječ je o borilištu u centru grada na kojem slet skijaške skakaonice završava na stadionu, na koje se nastavlja nordijska staza, a u blizini je predivna Ledena dvorana. Dakle, to bi bilo cjelogodišnje multidisciplinarno sportsko borilište u središtu grada! Nisam siguran da je itko od nadležnih na ovaj način gledao te naše projekte – dakle kao podlogu za velike pomake, jedinstvene i održive ponude koja živi čitavu godinu. To bi bio ključan, prijelomni trenutak za razvoj goranskog turizma. Zadnjih smo nekoliko godina u turizmu gradili jedan brend, ali ovo bi bio novi, snažniji, i sve bi nas usmjerio prema novim izazovima. Da je prihvaćeno barem nekoliko projekata, metaforički rečeno, to bi značilo okretanje nove stranice razvoja goranskog turizma i slanje poruke mladima da ima razloga da razmišljaju o povratku u Gorski kotar jer bi tu mogli pronaći neko novo atraktivno radno mjesto koje bi, zahvaljujući tim projektima, nastalo. Ti su projekti, možemo reći, bili i dio demografskog razvoja sredine. Ali ništa od toga nije prepoznato. Kada vas nekoliko puta odbiju, tada se mladima šalje poruka beznađa. Da su realizirani, projekti bi doveli do zapošljavanja većeg broja ljudi u sektoru turizma i pratećim djelatnostima, ojačalo bi to turističku ponudu cijelog Gorskog kotara te, siguran sam, motiviralo brojne nove privatne investitore da se okrenu našem području, jer ti bi sadržaji svakako zadržali posjetitelje u ovom kraju barem dan, možda i dva više, a onda vam već trebaju i restorani, kafići. Jedno veže drugo. Žao mi je što to nije prepoznato, a još smo tužniji što nisu adekvatno vrednovane naše pripreme za kandidaturu koje su bile vrlo sustavne – kazao nam je Petar Hrg.
Dodao je da su još 2020. godine, na inicijativu države, usvojili Master plan turističkog razvoja Gorskog kotara, dokument u kojem svi predloženi projekti imaju uporište, a onda su sređivali prostorne planove, pripremali svu potrebnu dokumentaciju i dobili sve potrebne dozvole. Sve su koordinirali i s Ministarstvom turizma, Primorsko-goranskom županijom, a gradovi i općine projekte su uklopili u svoje proračune...
– Mi od tih projekata nećemo odustati, ali je pitanje kada će se ponoviti ovakav natječaj za koji su objedinjeni projekti, na kojem sva sredstva dobijete od države, a rok za realizaciju kratak, svega dvije godine, dakle brzo se sve mora odraditi. Dobro je što imamo svu potrebnu dokumentaciju i sad će biti lakše kandidirati se na neke natječaje, dogode li se uopće neki koji će nam odgovarati. No, opći je dojam svih nas u Gorskom kotaru da smo nezasluženo zaobiđeni, a u priču smo krenuli složno, svi zajedno, s istim entuzijazmom, bez obzira na to koja je politička opcija u kojem gradu ili općini na vlasti. To nije bilo važno, zajedno smo gledali da javni novac uložimo u projekte koji će svim Goranima donijeti nove gospodarske mogućnosti. Ulog od 25 milijuna eura u ove projekte višestruko bi nam se vratio, više možda nego u nekim drugim sredinama – dodaje Hrg.
Nezadovoljan je konačnim rezultatima i Toni Štimac, načelnik Lokava i aktualni predsjednik Koordinacije goranskih čelnika, koji napominje kako su ih iz nadležnog ministarstva motivirani da krenu u izradu svega potrebnog, čim se nagovještavalo da će neka od goranskih lokalnih samouprava biti uspješna u kandidaturi. Kaže da bi trebalo krenuti u realizaciju nekih projekata u kojima lokalna samouprava to može, dok Josip Brozović, načelnik Mrkoplja kaže da postoji mogućnost prijave na natječaj Ministarstva regionalnog razvoja koje je s Hrvatskom bankom za obnovu i razvoj osmislilo instrument kojim bi lokalne samouprave mogle pronaći način financiranja takvih projekata za razdoblje od petnaest godina.
Gorski kotar, kaže nam Petar Hrg, nekim brojkama najbolje svjedoči koliko im je ovo ulaganja bilo bitno. Prema zadnjem popisu stanovništva, u tom dijelu Hrvatske živi 18.000 ljudi, iako mnogi kažu da je realnije da ih je danas oko 16.000. Žive na 1200 četvornih kilometara. Turistički smještajni kapacitet je 4600 kreveta, uglavnom u obiteljskom smještaju, u kućama za odmor i apartmanima. Kvaliteta smještajnih jedinica i i njihov broj podigao se za 30-ak posto u zadnjih pet godina, koliko Gorski kotar gradi svoj turistički brend.
– Nama vrijeme curi tri puta brže nego svima drugima; na mom satu vrijeme ide brže, jer nas ima premalo. Mi nemamo vremena kao ostali. Kakvi god drugdje bili problemi, ipak postoji veća jezgra ljudi koji će ih u budućnosti rješavati. Mi gubimo tu jezgru, o tome se radi. Naš sat ne ide jednakim tempom kao drugdje i ja to nikako ne mogu objasniti onima koji bi to trebali shvatiti. Ovo je veliko područje; 1200 km četvornih s malim brojem stanovnika i oslabljenim komunikacijama ljudi spremnih na akciju. I sada se dogodi korak koji te probleme produbljuje, umjesto da ih zbijete, zaokružite, držite zajedno i potaknete da idu naprijed. Turistička zajednica Gorski kotar, moram i to reći, zadovoljna je suradnjom sa svima, zadovoljni smo našim budžetima, promocijama koje radimo, tu prigovora nema. No, Master plan je sam rekao da to nije put koji će preokrenuti sudbinu Gorskog kotara – put je značajno ulaganje u kapitalne projekte javne turističke i sportske infrastrukture. A sat, kažem, otkucava... – upozorava Petar Hrg.
FOTO Snijeg zameo Hrvatsku, padalo i u nizinama
To je zato jer podržavaju adeze. Evo vam ga onda