Gordijski čvor oko Dajle presjeći će se – nagodbom

Država će spor s Vatikanom o imovini župe Dajla iz Istre (riječ je o otprilike 400 hektara zemljišta plus objekti), pokušati riješiti mirnim putem, odnosno nagodbom. Tako bi se presjekao gordijski čvor, što znači otpao bi niz sudskih postupaka u kojima doslovno svatko svakog tuži. Država bi time vratila dobre odnose s Vatikanom, a možda si i poboljšala poziciju u pregovorima o povratu 230 milijuna kuna duga Crkvi koji datira od 2000. do 2003. godine. Samo je na Upravnom sudu čak pet tužbi kojima se osporava odluka Ministarstva pravosuđa iz kolovoza prošle godine o poništenju rješenja o povratu nacionalizirane imovine u Dajli.

Rasprodane nekretnine

Osporavanim rješenjima uzela je država svu imovinu koju je Crkvi vraćala u razdoblju od 1997. do 2002. godine. Tužbu je zbog toga podnijela župa Dajla (koju je zastupao državni tajnik Sv. Stolice), zatim tvrtka Abbazia iz Pule koju su osnovali talijanski benediktinci iz Praglije (vlasnici Dajle do 1948. godine kada su komunističke vlasti sve nacionalizirale) te pravne i fizičke osobe kojima je župa Dajla u međuvremenu rasprodala dio nekretnina: tvrtka Golf Istra Magica iz Buja, njemačka banka LHB i Mate Vekić iz Italije. Pored toga, na Općinskom sudu u Bujama je tužba talijanskih benediktinaca iz Praglie protiv Porečko – pulske biskupije koja zastupa župu Dajla, ali i zahtjev Državnog odvjetništva da se provede odluka Ministarstva pravosuđa o povratu imovine župe Dajla državi i brišu svi u međuvremenu upisani vlasnici. U klupko tužbi treba uvrstiti i onu koju je početkom mjeseca Trgovačkom sudu u Rijeci podnijelo Državno odvjetništvo tražeći od župe Dajla odštetu od 513 milijuna kuna za imovinu župe koja je već rasprodana.

Osnovni razlog za tu tužbu je sprečavanje zastare. Za lakše razumijevanje ovog slučaja treba podsjetiti kako je sve počelo. Sporna imovina u Dajli je prije II. svjetskog rata pripadala benediktincima iz Benediktinske opatije Praglia kod Padove u Italiji. Komunističke vlasti su talijanske benediktince protjerale, a imovinu su u od 1945. do 1948. nacionalizirale. Na tome prostoru ostala je župa Dajla. Talijanski benediktinci dobili su odštetu za veći dio svojih nekretnina u nekadašnjoj SFRJ putem Osimskih sporazuma (obeštećenja je preuzela Italija) osim za župnu crkvu, samostanski kompleks i zemljište oko samostana jer navodno nisu htjeli prihvatiti odštetu za taj dio imovine. Hrvatska je 1997. (pravnici kažu bez valjane pravne osnove)počela tu imovinu vraćati župi Dajla.

Borba za imetak

Benediktinci iz Praglie tad počinju borbu za imetak prema crkvenom pravu i početkom 2000. godine kreću pregovori između njih i župe Dajle. Dogovor o podjeli imovine postignut je posredstvom kardinalske komisije 2006. godine, no Porečka biskupija nastavila je sama izravne pregovore s benediktincima. U lipnju 2010. Porečka se biskupija povukla iz pregovora pa je kardinalska komisija dovršila svoj rad i u studenome 2010. zaključke dostavila Svetom Ocu. Porečki biskup Ivan Milovan odbio je potpisati ugovor, pa je intervenirao Papa koji je suspendirao Milovana i ovlastio Santosa Abrila y Castelloa povjerenikom koji je potpisao ugovor.

Po tom dogovoru Porečka biskupija je dobila više od 60 posto benediktinskih dobara, ali im je trebala dopustiti uknjižbu na 186 hektara preostalog zemljišta i obeštetiti ih u iznosu od 4,5 milijuna eura na ime otuđenog dijela. Župa Dajla je 2006. godine tvrtki Golf Istra Magica prodala 76 hektara zemljišta u Fratarskoj šumi. Na tome je prostoru trebao niknuti golf teren i hotel vrijedni 15 milijuna eura.