Grad Zagreb na svoj će dan 31. svibnja dodijeliti nagrade zaslužnim građanima. U liječničkoj struci ovo će priznanje dobiti prof. dr. sc. Krešimir Rotim i prof. dr. sc. Robert Kolundžić.
Priznati i poznati neurokirurg i ortoped ovim su dobili još jedan plus u svojem životopisu i karijeri koju će, otkrivaju nam u zajedničkom razgovoru, nastaviti graditi unutar hrvatskog zdravstva kojemu je pak, suglasno smatraju, potrebno otvaranje tržištu i dokidanje socijalističkog mentaliteta.
Nagrađivane karijere stvorili ste u hrvatskom zdravstvu, planirate li tako i dalje?
Rotim: Migracija medicinskog osoblja normalna je u svijetu i to nije ništa neobično. Zapravo je idealno raditi u svom gradu, u svojoj zemlji i pomagati svojim ljudima. Da liječnici ostanu ovdje, treba im se osigurati adekvatan status i uvjete rada.
Kolundžić: Osobno ne namjeravam nigdje otići. Ja jesam na vrhuncu svoje profesionalne karijere, ali razumijem da smo mi liječnici sada najpotrebniji da svojim stavom i davanjem sigurnosti našim stanovnicima pomognemo u izlasku iz svih ovih gorućih problema.
Kakvi su uvjeti rada na vašim klinikama?
Rotim: Moja je klinika najmodernije opremljena klinika za neurokirurgiju u zemlji i regiji. Veliki angažman mnogih dobrih ljudi stoji iza toga. Valja stalno ulagati, školovati se i napredovati.
Kolundžić: Slični kao i u ostalim ustanovama koje se bave muskulo-skeletnim sustavom, a to je amortizirana oprema koja nam otežava praćenje svjetskih trendova. Pokazatelji onog što radim osobno i sa svojim timom svjedoče da mi to možemo.
S druge strane pacijenti se bore s čekanjem, listama za preglede, pretrage, zahvate?
Rotim: Liste čekanja uvijek su predmet političke manipulacije, one su oduvijek postojale i zauvijek će postojati. U Hrvatskoj nema čekanja za pacijente koji su akutno ugroženi ili teško bolesni, na listama su većinom pacijenti koji boluju od degenerativnih i kroničnih bolesti, znači dugogodišnjih tegoba i bolesti. Vrlo je štetno manipulirati listama čekanja u političkom životu jer se to tiče svih građana. Treba otvoreno reći javnosti: koliko para, toliko i muzike. I kolega i ja ćemo operirati sve u mjesec dana, samo da nam sustav osigura dovoljno sredstava, opreme i ugradbenih materijala.
Kolundžić: Naše su liste čekanja za ugradnju umjetnih zglobova čest medijski lajtmotiv, međutim u mnogo su bogatijim zemljama te liste često i duže. Najviše nastaju zbog limitiranih sredstava, a posljedica je smanjenje broja operiranih. U načelu, rješavanjem financiranja sustava uz kvalitetniju organizaciju unutar samih bolnica riješio bi se opći problem s listama čekanja.
Dakle, nedostaje i reda i novca?
Rotim: U jednom dijelu može se reći da kvaliteta u zdravstvu ovisi o količini novca. Ako vam politika da, ako ste politički snažniji, onda ste dobar ministar, ako vam da manje, onda ste loš ministar. Sustav je puno kompleksniji od tog dijela, zahtijeva promjenu paradigme i kao društvo smo se opredijelili za nama najsličnije sustave Austrije i Njemačke pa bismo jednostavno trebali uvesti propozicije kakve su tamo.
Kolundžić: Definitivno imamo zastarjeli zdravstveni sustav, kao i stav prema njemu. Mi ne znamo točno gdje su te milijarde otišle, što znači da nemamo transparentnost financiranja, a pogotovo razvijenu svijest o zdravlju i sustavu. Nužne su, dakle, mjere za revitalizaciju sustava: reorganizacija po principu funkcioniranja modernih korporacija, racionalizacija rada, restauracija svijesti ljudi, jer i politika i stanovništvo moraju shvatiti da bez promjene kulture zdravlja i shvaćanja o zdravstvu nema kvalitetnog ishoda, te reforma financiranja.
U nas se nastavlja štedjeti?
Rotim: Štednja je neprimjerena riječ za djelatnost koja se bavi zdravljem ljudi, mi smo dužni pacijentima pružati ono najkvalitetnije od medicine što znamo i takve su ideje potpuno neprihvatljive. Možemo razgovarati o racionalizaciji, ali ne tako da onaj tko upravlja sustavom kaže da više nema novca, nego da napravi reorganizaciju, usmjeri sredstva na centre izvrsnosti, da profunkcionira akreditacijski sustav, da se pacijenti liječe tamo gdje je to za njih najbolje. Zdravstvo je pitanje nacionalne sigurnosti, nama nedostaje leadershipa, a mora se postići i nacionalni konsenzus.
Kolundžić: Bitno je naglasiti da tranzicija iz dogovorne ekonomije u tržišnu nije još provedena, a u tržišnoj nema mjesta za štednju, već isključivo za razmjenu usluga. Teško je to provesti primjenom politike nezamjeranja, politikom partikularnih interesa ili interesnih skupina.
Što predviđate u idućih deset godina hrvatskom zdravstvu?
Rotim: Uz ovakvo financiranje i na ovaj način sustav je dugoročno neodrživ. Ili će se privatizirati u jednom dijelu kao u zapadnim zemljama, ili će poskupjeti usluga ili će se smanjiti prava. Drugog rješenja nema. Mora se zadržati i socijalna i solidarna komponenta zdravstva. Plašiti narod amerikanizacijom slika je socijalizma koja se mora promijeniti.
Kolundžić: Nadam se da će se razviti svijest o potrebi za promjenom, za istinskom promjenom. Tada neće biti rasprave o listi za čekanje na ugradnju umjetnog zgloba u javnom ili privatnom sektoru jer će svejedno biti gdje će se bolesnik operirati; važno će biti da je učinkovito, kvalitetno i povoljno.
otvarajte tvornice biće i za bolnice