Predložen skandinavski izborni model, a postojeći nema nitko

Tumačeći tezu o strahu od preferencijalnog glasovanja, Krešimir Planinić iz referendumske inicijative “Birajmo zastupnike imenom i prezimenom” obrazložio je kako građani žele odgovornog političara okrenutog prema nama, a ne prema predsjedniku stranke, na okruglom stolu u Matici hrvatskoj na temu “Izborni sustav i kriza predstavničke demokracije".

Za prijedlog inicijative rekao je da predstavlja nadogradnju i poboljšanje postojećeg sustava "bez loma ili mača". Iznoseći ciljeve inicijative i osvrćući se na kritike ustvrdio je da niži izborni prag prema simulaciji na temelju rezultata izbora iz 2011. dovodi samo dvije nove stranke u Sabor, HSLS i HSP, dok bi se tek tada vidjelo koliku podršku imaju pojedine stranke koje sada jesu u Saboru te bi li prag prešli, recimo, DC i HSU."

– Je li pošteno da pet, šest stranaka na listi ima isti prag kao stranka koja samostalno izlazi na izbore – pitao se Planinić obrazlažući ciljeve prijedloga inicijative. I nisu zabranjene koalicije prije izbora, već samo zajedničke koalicijske liste – dodao je kritizirajući postojeći sustav na primjeru HNS-a koji ima 1,7 ili 1,8 posto podrške u anketama. – Ne znamo koliku podršku imaju iako raspolažu  s milijardama samo zbog toga što ih je SDP "povukao" – ustvrdio je Planinić.

Tvrtko Jolić iz Instituta za filozofiju drži da je i referendumska inicijativa odgovor na krizu predstavničke demokracije, ali drži da izbornom sustavu nije mjesto u Ustavu. Sličan stav iznio je i Darko Polšek s Filozofskog fakulteta koji zdušno podržava inicijativu premda je iznio i neke dvojbe vezano uz ono što bi inicijativa mogla donijeti. Tako je izrazio sumnju u to bi li se moglo očekivati da bi sustav zasnovan na više stranaka mogao provesti reforme lakše od aktualnog dvopolnog sustava. Robert Podolnjak s Pravnog fakulteta u Zagrebu zahvalio je inicijativi što je nametnula temu o izbornom sustavu kao jednom od najvažnijih pitanja demokracije kojem Sabor nije posvetio nikakvu pozornost, pa ni onu nužnu na koju ga je Ustavni sud obvezao u pogledu izbornih jedinica još 2010. godine. Upozorio je da se situacija na posljednjim parlamentarnim izborima 2011. drastično pogoršala s najmanjim odazivom birača ikada te sa 25 posto ili 600.000 propalih glasova. Za prijedlog inicijative rekao je da je najbliži skandinavskom modelu, kakav imaju Švedska, Norveška i Danska, s pragom od 2 do 4 posto, bez zajedničkih izbornih lista i s izbornim sustavom ograđenim u Ustavu. Za postojeći model sa zajedničkim koalicijskim listama u bipolarnim sustavima, koji uz različite izborne manipulacije proizvodi nakaradna rješenja, rekao je da ne postoji nigdje. Što se izbornog praga tiče, kaže da toliko bedastoća kao u zadnjih nekoliko tjedana nije nikad pročitao te je ustvrdio da se u pravilu argumenti "za" i "protiv" nekog izbornog praga uvijek iznose sa stajališta interesa i političke moći, pa velike stranke svuda i uvijek zagovaraju visoki prag, a male stranke niski. U tome se rasprave u Hrvatskoj ni po čemu ne razlikuju od onih u Njemačkoj.

Odvjetnik Tomislav Jonjić u ideološki obojenom, ali sadržajno i stilski iznimno efektnom izlaganju govorio je o tome kako se mi u Hrvatskoj na svašta moramo naviknuti pa i na to da se referendum kao oblik neposredne demokracije proglašava u zadnje vrijeme prijetnjom demokraciji. Kao glavni argument protiv referenduma, odnosno preferencijalnog glasovanja i sniženja izbornog praga, ističe kako će to ugroziti stabilnost vlade.

Stabilnost se ističe kao vrijednost koja je veća od pravednog zastupanja u Saboru, kao svrha koja je viša od demokracije. Možete zamisliti u kakvoj bismo mi tužnoj situaciji bili kad bi Milanovićeva vlada bila nestabilna. Tko bi nas tako sigurno vodio u nezaposlenost, bijedu i propast. A da su Sanaderove vlade bile nestabilne, bismo li mi mogli uopće zamisliti svoj život bez Fimi medije? Možemo li zamisliti život u Hrvatskoj, a da nam o kulturnoj politici ne odlučuje recimo Sanaderov koalicijski partner Čedo Višnjić i njemu slični... nizao je Jonjić posljedice postojećeg izbornog zakonodavstva, koje jamči ili je jamčilo stabilnost položaja – kako nekoć Sanadera tako danas Milanovića.

– Zar to nije dovoljan razlog da iziđemo iz te luđačke košulje? – pitao se Jonjić jer da je hrvatsko izborno zakonodavstvo bilo pravedno, kako se to predlaže referendumskom inicijativom, onda nikad nikoga od tih ljudi među koje je ubrojio i Milorada Pupovca, možda nikad ne bismo vidjeli na poziciji višoj od šefa neke omanje partijske ćelije.

Postojeći sustav neminovno potiče negativnu selekciju, proizvodi ljude kojima je ugađanje stranačkim šefovima glavna životna ambicija i najviši zakon te stvara humus za političku korupciju, rekao je Jonjić obrazloživši i da su stranke u postojećem sustavu pretvorene u privatna poduzeća kojima se upravlja s mnogo više čvrste ruke i manje pameti nego u privatnim tvrtkama.