Grade li Amerikanci od Kosova sekularnu državu?

Koliko glasno smije s minareta odjekivati ezan, islamski poziv na molitvu koji mujezin izgovara ili, kako se to u islamu kaže, “uči” pet puta dnevno? Koliko glasno smiju zvoniti crkve? Pitanje je to koje je podijelilo Kosovo, najmlađu i još ne posve priznatu europsku državu, nakon što je ovih dana kosovski parlament sa 38 glasova za i 30 protiv usvojio nacrt zakona o zaštiti od buke koji bi stišao ezan. Na to nije najburnije reagirala Islamska zajednica Kosova ni muftija Naim Ternava, nego nova stranka Islamski pokret za ujedinjenje Lisba i to na društvenim mrežama, a organizirali su i prosvjed ispred džamije u Prištini.

Ne trebaju uvoz islama

Uskoro su se sastali predstavnici vlasti i Islamske zajednice, muftija i ministar za životnu sredinu i prostorno planiranje Dardan Gashi te se dogovorili da se promijeni dio zakona koji se odnosi na vjerske objekte, ali vlast je istovremeno žestoko reagirala na Islamski pokret za ujedinjenje braneći sekularnost Kosova. – Vjerske grupe pokušavaju uvesti islam u javnu raspravu i diktirati građanima stil života. Kosovo i njegovi građani Europljani su po svojoj povijesti, zemljopisu i kulturi, Kosovu ne treba ni uvoz ni izvoz islama – rekao je za list Zeri šef kosovske diplomacije Enver Hoxhaj, dok Lisba optužuje vlast da su vazali i profiteri, antinacionalna i antivjerska oruđa za promjenu albanskog identiteta. – Jamčimo ljudima da će islam i muslimani biti glavni identitet i faktor u cilju općeg dobra naroda – priopćila je Lisba, a prenio SETimes. Koliko Lisba ima članova i podrške na Kosovu, zasad nije poznato, osim što je locirana u Prištini, Gnjilanu i Peći.

Kako bilo, na pitanju zaštite od buke rasplamsalo se pitanje sekularnosti Kosova koje bi moglo, kažu tamo, proizvesti i sukob među muslimanima. Muftija Ternava nastoji u društvu širiti vjerske postulate, širiti vjersko obrazovanje, graditi nove džamije i učiniti sve kako bi djevojčicama bilo dopušteno pokrivati kosu u školi. Predsjednica Kosova Atifete Jahjaga tome se jako protivi pa se na Kosovu, kao i u mnogim europskim zemljama, nametnulo pitanje pokrivanja žena kao ljudskog prava.

Utišavanje zvona možda bi i u Zagrebu mnogi koji žive blizu crkve, a ne idu ujutro na polje, rado dočekali, a na Kosovu, tumače neki analitičari, i taj je zakon dio nastojanja koje proizlazi iz američkog utjecaja, sve kako bi se zemlja sačuvala kao sekularna i model za sekularnu demokratsku državu u kojoj su većina žitelja muslimani. Zasad su u islamskom svijetu takvi primjeri rijetki, tu je primjerice Turska, ali i tamo se sekularni sustav čuvao vojskom, a posljednjih godina premijer Erdogan predvodi novu islamizaciju. Turski kolumnist Ertugrul Özkök podsjeća što je Erdogan govorio u prosincu 2004. godine, kad su počeli pregovori s EU, ocjenjujući kako je učinjen velik korak u modernizaciji i zahvaljujući svima, turskim medijima, civilnom društvu i oporbi, što je približavanje EU uspjelo. – Tako je Erdogan govorio prije deset godina, a gledajte gdje smo sad. Premijer se posvadio s Izraelom, s arapskim vladama, s EU, sa SAD-om – kaže Özkök ocjenjujući da su tri problematične pojave Erdoganove vladavine korupcija, o kojoj mediji nisu pisali cijelo desetljeće, te premijerov islamizam i autoritarnost.

Temelji religije

Međutim, kaže, autoritarnost je znatno veća opasnost od islamizma, a za zakon kojim će vlast dobiti nadzor nad sudstvom kolumnist kaže da vodi u fašizam. Sve zajedno – priča kakvu je moguće naći u bilo kojem kraju svijeta, bez obzira na prevladavajuću religiju. Ipak, ono što zabrinjava neke analitičare, poput povjesničara i politologa Borisa Havela, krije se u samim temeljima vjere.

– Islam je religija zakona, zakona koji uređuje sve vidove života i zakonodavac nije potreban. S druge strane, prva muslimanska zajednica, ummet, vjerojatno je prva zajednica koja je izabrala vladara, kalifa, većinskim konsenzusom. Dakle, islam nema problema s demokracijom kao vladavinom većine, ali ako za ključnu odrednicu demokracije uzmemo Montesquieuovu podjelu vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku, tu već nema slaganja između tog zahtjeva i zahtjeva islama – kaže Havel koji priprema rad na temu islama i demokracije. Međutim, sarajevski profesor na Fakultetu političkih znanosti Ešref Kenan Rašidagić kaže da stvari valja promatrati u povijesnom kontekstu te da o podjeli vlasti ne govori ni Biblija.

– Kad je riječ o Kosovu, to je sekularna sredina i spor oko zakona protiv buke prenapuhan je pa onda i zaključci o utjecaju SAD-a u toj priči. Međutim, priča o tome da u islamskom svijetu nema demokracije nalikuje na priču o tome kako su crnci genetski inferiorni jer nemaju znanstvenika ili kako jedan koledž u Cambridgeu ima više nobelovaca nego svi muslimani. Međutim, nekad je arapski svijet predvodio u znanosti i umjetnosti, u vrijeme dok je Europa bila barbarska – kaže Rašidagić.

No što se dogodilo u Arapskom proljeću? U prvi mah činilo se da je riječ o demokratskim pokretima, ali vlast su dobivali islamisti, poput Muslimanskog bratstva u Egiptu.

– Arapsko proljeće također valja promatrati u povijesnom kontekstu jer to je tek prvi korak, poput Francuske revolucije. Ideali te revolucije, bratstvo, sloboda, jednakost, realizirani su desetljećima nakon prevrata, a prije toga bilo je svačega, krvi i nemira, pa i autokratska Napoleonova vladavina – kaže Rašidagić.

Kad se u nas govori o muslimanskom svijetu, misli se uglavnom na Bliski istok, a tamo su, kaže bosanskohercegovački politolog, vladale kolonijalne sile koje se nisu brinule o razvoju koji bi pripremao društvo na postkolonijalno doba. Nakon odlaska Talijana iz Libije, primjerice, tamo jedva da je bilo visokoobrazovanih ljudi. Sirija nije postojala kao država, nego je bila dio velikog područja, a Churchill se hvalio kako je u jedno poslijepodne nacrtao granicu Jordana, navodi primjere Rašidagić. Očito, trebat će vremena da se turbulencije u muslimanskom svijetu smire, da svaka od zemalja nađe svoj put, da otkriju što i kako žele jer zapravo se i u Arapskom proljeću pokazalo da snaga spremnih za preuzimanje vlasti i nema.

– U Egiptu je na vlast došlo Muslimansko bratstvo, ali oni za to nisu bili spremni, godinu dana bavili su se nevažnim stvarima, maramama za djevojčice, a siromaštvo je u Egiptu golemih razmjera – kaže Rašidagić. I u BiH se pokazuje da bi ljudima siromaštvo moglo postati važnije od minareta i zvonika.

>> Kršćane u Siriji sile da moraju prijeći na Islam, prijete im silovanjem žena