Hrvatska je zemlja u kojoj najveći broj građana zazire od medija, odnosno zemlja u kojoj ogroman broj građana aktivno izbjegava vijesti. Zašto? Zbog čega danas većina ljudi zazire od komunikacije s neistomišljenicima? Zbog čega smo skloniji vjerovati svojim prijateljima na Facebooku nego institucijama i je li korona tu možda štogod promijenila.
Odgovore na ova pitanja u svom je izlaganju naslovljenom „Komunikacija budućnosti“ pokušala dati Marijana Grbeša Zenzerović, profesorica na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.
– Internet je u fantastično kratkom roku promijenio svijet kakav smo poznavali. Umreženo društvo širom je otvorilo vrata usponu nove komunikacijske paradigme koja će ubrzo zagospodariti svijetom i pod kojom će vrlo brzo kapitulirati koncepti koje su definirali medije i novinarstvo 20. stoljeća. Tu digitalnu revoluciju tzv. cyber-optimisti dočekali su s izvjesnom naivnom euforijom kao otvaranje prolaza prema boljem svijetu koji će osnažiti malog čovjeka, građanina, nas. Masovni građanski pokreti poput #MeToo ili Black Lives Matter kao i terapeutsko korištenje tog novog digitalnog govora, poput “memeova”, primjeri su tih euforičnih promjena koje nas vode, prema cyber-optimistima, u jedan bolji, uključiviji svijet. S druge strane, cyber-pesimisti imaju jedan sasvim drugi pogled na stvari. Oni predviđaju da će ta silikonska opsesija u kojoj živimo sasvim otuđiti ljude. Narkotička ovisnost o digitalnim tehnologijama vrlo brzo, ako ne već i sada, proizvodit će neurotične i hendikepirane generacije koje su potpuno nesposobne za pravu ljudsku, humanu interakciju – kazala je Grbeša u uvodnom dijelu predavanja.
Njegovo veličanstvo klik
Pojasnila je i kako je vodu dodatno na mlin pesimista potjerala pojava personifikacije sadržaja koju su započeli Netflix i Amazon, a ubrzo prihvatili Google i Facebook. Posljedica je vrlo brzo bila stvaranje tzv. filter balona, svojevrsnih virtualnih komunikacijskih bunkera u koje se zatvaramo i unutar kojih konzumiramo isključivo informacije koje odgovaraju našim svjetonazoru i vrijednostima i koje su potpuno u skladu s našim uvjerenjima. Komunikacija s neistomišljenicima stvara nam nelagodu, izbjegavamo je, svedena je na minimum, i često one koji misle drugačije nego mi doživljavamo kao opasnost, kao one koji ugrožavaju naš način života. Umjesto institucija, sveučilišta, znanosti, mainstream medija, ultimativni izvor znanja i istina postajemo mi sami i oni koji su nama slični, recimo naši prijatelji s Facebooka. Notorni primjer tog postčinjeničnog diskursa su antivakseri.
– Tradicionalni mediji uglavnom se nisu snašli u ovom okruženju i poprilično su nespremni dočekali digitalnu revoluciju. Odgovorili su forsiranjem destruktivnog diskursa poput negativnosti i senzacionalizma. Još jedan trend obilježio je digitalno novinarstvo: njegovo
veličanstvo klik. Clickbaitovi su zamijenili tradicionalne naslove. “Nećete vjerovati što je danas bilo u HNK” ili: “Naježit ćete se kad vi-
dite tko je sve tamo sjedio” primjeri su tih naslova koji su nes(p)retan odgovor brojnih novina i portala na uspon tzv. ekonomije pažnje
u kojoj je naša pažnja najvredniji resurs za koji se vodi nemilosrdna bitka – kazala je profesorica Grbeša te zatim sve to stavila u kontekst Hrvatske.
Facebook zaziva regulaciju
A naša je zemlja preuzela sve te trendove, što je poprilično zabrinjavajuće jer smo mi država izuzetno niske političke i medijske kulture, konstantno pri dnu europske ljestvice zadovoljnih građana, a imamo i najniže povjerenje u institucije u Europskoj uniji. Isto tako, Hrvatska je zemlja u kojoj najveći broj građana zazire od medija, odnosno zemlja u kojoj ogroman broj građa aktivno izbjegava vijesti. Zašto? Zato što su pretjerano negativni.
– Na sve ovo dolazi pandemija koja predstavlja šok i za čovječanstvo i za ove trendove. S jedne strane pandemija je ubrzala digitalne promjene, s druge strane potpirivala je i potpiruje teorije zavjere, širenje lažnih vijesti i polarizaciju. Međutim, prema posljednjim istraživanjima, čini se da je u mnoge zemlje vratila povjerenje u tradicionalne izvore znanja, prije svega u znanost i znanstvenike i
mainstream medije. Prije svega zbog toga što se ljudi u informacijskom kaosu kojem smo izloženi u ovoj COVID-19 stvarnosti vraćaju pouzdanim izvorima informacija – tvrdi Marijana Grbeša.
Novinarstvo mora, jer će u sljedećim godinama bitka za klikove i našu pažnju postajati sve nemilosrdnija, riješiti problem pada povjerenja i općeg srozavanja kvalitete. Ako želi opstati, mora ponuditi rješenja koja se prilagođavaju novim formatima, a ne postulatima 20. stoljeća. Na kraju, institucije moraju puno brže reagirati. Uspon društvenih mreža i medija počeo je prije dvadesetak godina, a regulatori se i dan-danas čude njihovim dosezima. Došlo je dotle da je sam Facebook počeo sazivati institucionalnu regulaciju. Pandemija je prilika za reset, prilika da razmislimo hoćemo li ići putem vjerodostojnosti ili ćemo ići prema daljnjem srozavanju kvalitete pritisnuti ogromnom financijskom krizom.
"Hrvatska je zemlja u kojoj najveći broj građana zazire od medija". Nije cudo, pretao sam citati poslije te recenice. Drago mi je da gradjani Hrvatske zaziru od medija.