Grčić: Nećemo rezati plaće i mirovine izuzev dužnosnicima

Branko Grčić, 47-godišnji doktor ekonomskih znanosti iz Splita, jedno je od novih lica s kojim bi Kukuriku koalicija upravljala državom. Doživljavaju ga kao drugog najmoćnijeg čovjeka u SDP-u čiji je gospodarski strateg postao nakon što se Zoran Milanović razišao s Ljubom Jurčićem. Grčić neće biti prvi čovjek Vlade zadužen za ekonomiju jer je to mjesto rezervirano za Radimira Čačića, no kako Milanović nije ekspert za ekonomiju, od njega se očekuje, kažu u kuloarima, da robusnog šefa HNS-a ‘drži na oku’.

Doktorirao je na upravljanju regionalnim razvojem pa mu se u dosadašnjim kadrovskim križaljkama dodjeljuje mjesto ministra za regije. Sa 31 godinom je doktorirao, sa 41 postao redovni profesor, dekan je Ekonomskog fakulteta u Splitu. Godine 2008. postao je zastupnik SDP-a u Saboru, a kao stručnjaka za regionalnu politiku 2005. godine čak ga je i HDZ-ova vlada imenovala za voditelja područja regionalne politike u pregovorima s EU. Grčić se u istupima isključivo drži ekonomije, pa je i u ovom intervjuu izbjegao odgovarati na sva pitanja izvan ekonomske sfere, čak i ako ih nije moguće razdvojiti, poput pitanja hoće li u Vladu ili koga bi za guvernera Hrvatske narodne banke. Discipliniran je stranački čovjek, odmjeren u istupima i ne može mu se dogoditi da ‘zamuti vodu’ izjavama koje odudaraju od dogovorenog stranačkog programa, kao što to često čini Slavko Linić.

* SDP je burno reagirao na izjave Slavka Linića o MMF-u, ali tek nakon što je Linić rekao da treba zvati MMF, Kukuriku koalicija je skinula ružičaste naočale i počela ozbiljnije razgovarati o stanju u zemlji.

GRČIĆ: Slavko je na eksplicitan način govorio što ako se pokaže da je stanje u javnim financijama gore nego što ova vlada prezentira ili, kako to Čačić kaže, “ako kosti krenu ispadati iz ormara”. Upozorio je što će biti ako nam financijeri zalupe vrata ispred nosa zbog loše dosadašnje politike. Postojeći je deficit sve teže financirati, a ako bude prikrivenih stavki, bit će još teže. To su situacije koje su u nekim zemljama dovele do aranžmana s MMF-om. No, naša je poruka jasna. MMF nije dio našeg programa, nećemo ga zvati, mi bismo htjeli stvari istjerati na čistac svojom voljom i javne financije stabilizirati na temelju vlastitih odluka.

* Možete li to učiniti bez smanjenja plaća, mirovina i socijalnih davanja?

GRČIĆ: Mi to moramo, ne možemo dopustiti da se mirovine dalje smanjuju. Iduće godine postoji obveza usklađivanja mirovina, a naš je zadatak da s umirovljeničkim udrugama dogovorimo model usklađenja koji će biti realno moguć i ostvariv. Najavili smo i reviziju povlaštenih dužnosničkih mirovina, ali mirovine iz radnog odnosa koje su temeljene na doprinosima neće se dirati.

* Već neko vrijeme ekonomisti tvrde da Hrvatska nema puno izbora te da može birati hoće li smanjiti primanja ili srušiti tečaj. Nešto slično kazao je i MMF u posljednjem izvještaju za Hrvatsku. Šta kažete na tu dvojbu?

GRČIĆ: U prilikama u kojima se nalazi pola europskih država, među njima i Hrvatska, sasvim je očito da se potrošnja kretala iznad vlastitih mogućnosti te su te zemlje prezadužene. Prezaduženost je dovela do rasta ukupnih troškova za gospodarstvo i gubitka konkurentske pozicije. Doista, dva su načina da se sustav uravnoteži i potrošnja prilagodi realnim mogućnostima, jedan je korekcija tečaja i indirektni pad kupovne moći, a drugi je izravno ograničenje potrošnje.

* Koji ćete vi izabrati?

GRČIĆ: Rekli smo ne devalvaciji iz mnogo razloga, a jedan od ključnih je da bi promjena tečaja imala pogubne posljedice na stanovništvo, poduzeća i državu zbog visoke euriziranosti naše ekonomije. Sjetimo se samo do čega je dovelo jačanje švicarskog franka koji je kod nas, ipak, znatno manje zastupljen od eura. Stoga se odlučujemo na model “interne devalvacije”, prilagodbe putem troškova. Pri tome, koalicija neće ići na ograničavanje neto plaća, nego na rezanje poreznih nameta na plaće, zatim na smanjenje parafiskalnih nameta i još neka porezna rasterećenja. Da bi to bilo moguće, pokrenut ćemo reformu javnog sektora i ostvariti određene uštede, od subvencija neefikasnim sektorima, preko uvođenja reda u diskrecijske transfere, pa do zaustavljanja curenja novca kroz rupe “proračunskog broda”. Za povećanje konkurentnosti gospodarstva trebat će korigirati cijene energenata za industriju, posebno električne energije i plina. Treba rušiti i kamatne stope, a fiskalna konsolidacija i strukturne reforme u javnom sektoru trebale bi spustiti premiju rizika za Hrvatsku na prihvatljivu razinu.

* Hoćete li vi biti šef Radimiru Čačiću ili on vama?

GRČIĆ: Ono što se u ovom trenutku čini izvjesnim jest da će Zoran Milanović biti novi hrvatski premijer, a da će Čačić, kao šef glavnog koalicijskog partnera SDP-u u Kukuriku koaliciji, biti potpredsjednik Vlade zadužen za gospodarstvo.

* Čačić se i za prethodnog ministarskog mandata rado poigravao deficitom i ulazio u dug. Tko će paziti da ne pretjera ili da možda ne posegne za nekim opasnim manevrima prema monetarnoj politici?

GRČIĆ: Ja ne vjerujem u te priče o Čačićevim radikalnim stavovima u odnosu na monetarnu politiku koje su krenule ovih dana. To što Čačić govori poklapa se i s mojim stavovima. Dakle, on ni u jednom trenutku nije rekao da treba “tiskati novac” i tako pokrivati deficite rastrošne i neodgovorne države. O tome smo i jučer razgovarali. Kada je rekao da novac treba usmjeriti u investicije i konkretne, ekonomski održive projekte, mislio je na jedan nekonvencionalan pristup monetarne vlasti u kojem bi, na tragu nekih primjera iz svijeta, priča išla prema dogovoru vlade, monetarne vlasti i financijskog sektora o posebnim, povoljnijim uvjetima financiranja strateških projekata, na primjer, u energetici.

* Što bi to značilo, treba li centralna banka osiguravati novac za projekte?

GRČIĆ: Nije riječ o novcu centralne banke, već o imobiliziranom novcu banaka koji leži na računu rezervi kod HNB-a. Ako, primjerice, postoji interes za gradnju neke termoelektrane i ako iza te investicije stoji država ili HEP, do novca se može doći na jeftiniji način tako da se unaprijed dogovori otpuštanje dijela imobilizirane likvidnosti bankarskog sustava za takav i slične projekte. Takvi su aranžmani mogući i poželjni, to nije “tiskanje novca” niti je “dogovorna ekonomija”. To je logičan i racionalan pristup u trenutnoj situaciji kada treba odblokirati sustav i pokrenuti gospodarstvo. Zašto banke ne bi pratile takve projekte uz 4 ili 5 posto kamata ako se zna da za isti novac koji im sjedi na računu centralne banke dobivaju samo oko 0,4 posto.

* Zašto bi banke uložile novac u termoelektranu ako mogu u državne obveznice uz 7 posto kamata?

GRČIĆ: Pa upravo o tome i govorim. Treba zaustaviti odljev takvog novca u financiranje klasične javne potrošnje i “neproduktivnog” deficita te ga preusmjeriti prema produktivnim ulaganjima. Takav model nije nerealan. Banke su već jednom prihvatile sličan model za financiranje gospodarstva putem modela A i B te su pristale na niže kamate. Kod tog se modela radilo o stvaranju prostora za privatne investicije i projekte ali, nažalost, njih nije bilo. Sve se događalo u jeku krize, poslovnog i potrošačkog pesimizma, pa su se i investitori suzdržali od ozbiljnijih ulaganja. To dokazuje da nisu svi problemi samo u monetarnoj i financijskoj sferi. Ovdje mi govorimo o pokušaju da se proaktivnom politikom države, preko javnih poduzeća i njihovih projekata, a u suradnji s bankama, nađe zajednički interes i da impuls oživljavanju gospodarstva.

* Je li to najava izdavanja projektnih obveznica?

GRČIĆ: Može se i to dogoditi. Pa i Europska je komisija u suradnji s EIB-om odlučila jamstvom poduprijeti projektne obveznice kojima bi se osiguralo financiranje strateških infrastrukturnih projekata u energetici, prometu i telekomunikacijama. Osim toga, mi držimo da bi zbog manjka “javnog” novca trebalo stvarati veći prostor za lakši ulazak privatnog kapitala u takve projekte. Sve je dopušteno kad treba dati novi impuls razvoju, ali u granicama koje jamče održanje monetarne stabilnosti. Želim reći da nema “tiskanja novca”, devalvacije niti hiperinflacije. Uostalom, mi smo završili pregovore s EU, zaključili smo poglavlje o monetarnoj politici, statusu i funkciji Narodne banke. Opcija “tiskanja novca” u funkciji rješavanja deficita ni zakonski ne prolazi.

* Hoćete li ukinuti deviznu klauzulu?

GRČIĆ: Vjerojatno bi to bilo moguće, ali mi nismo populisti i nećemo to učiniti. Polazimo od objektivnih okolnosti u kojima živimo i uvažavamo da je stupanj euriziranosti 80 posto, velik dio štednje pa i aktive banaka vezan je uz valutnu klauzulu ili je u devizama. U uvjetima kad valutna klauzula pokriva valutni rizik svaki pokušaj da se jednostrano ukine opasan je, populistički potez jer zanemaruje činjenicu da bi se odmah valutni rizik ugradio u kamatnu stopu i povećanje kamate za nekoliko postotaka. Postavlja se pitanje pogoršanja položaja samih dužnika i težeg održavanja ukupne monetarne stabilnosti u takvim uvjetima.

* Za vrijeme Račanove koalicijske vlade postojao je latentni sukob između Čačića s jedne strane i Narodne banke te MMF-a, koji je tada imao stand by aranžman, oko visine fiskalnog deficita, odnosno manjka u proračunu. Čačić je stalno govorio da ne treba cjepidlačiti oko visine deficita jer dug ide u razvoj. Može li se sada ponoviti isto?

GRČIĆ: Sad je stanje kudikamo teže, svaki je pokušaj usporedbe s tim vremenom neodrživ. Tada fiskalni deficit jest bio velik, ali visoka je bila i stopa rasta – oko 5,5 posto. Sada imamo toliki deficit i stagnaciju, a u protekle dvije godine pad BDP-a od desetak posto. Nije jednako upravljati deficitima u uvjetima stagnacije i neizvjesne perspektive i u vremenu kada znate gdje ste i kamo idete. Tadašnji se deficit koristio za proaktivnu gospodarsku politiku temeljenu na velikim infrastrukturnim projektima. Sadašnji je deficit rezultat krpanja rupa u proračunu, a gotovo polovica odnosi se na kamate zbog visokog i brzorastućeg javnog duga.

Deficit sada sam po sebi postaje problem, on je posljedica, a nije instrument proaktivne politike.

* Kako ćete onda upravljati deficitom i javnim dugom?

GRČIĆ: Dužni smo prije svega voditi računa da ga reduciramo. Naš plan pretpostavlja smanjenje udjela javnih rashoda u BDP-u u 2012. za 1-1,5 postotnih poena te u iduće dvije godine za po jedan postotni poen. Takva politika vodi k preokretanju trenda, odnosno smanjenju udjela javnog duga u BDP-u. Primarni cilj nam je očuvati kreditni rejting, a u drugoj fazi treba razmišljati o značajnoj promjeni strukture javne potrošnje od neproduktivnih prema produktivnim, razvojnim namjenama.

* Dakle, slijedi godina štednje?

GRČIĆ: Na samom početku želimo pokazati da smo spremni za ozbiljnu fiskalnu konsolidaciju kako bismo zadržali kreditni rejting i osigurali stabilno financiranje. Ali, isto tako, želimo pokazati da sve važne odluke o reformskom smjeru možemo donositi sami.

* Najavili ste smanjenje doprinosa. Zar stvarno mislite da već na početku 2012. imate prostora za smanjenje doprinosa?

GRČIĆ: Na početku godine ne, ali ta će mjera biti moguća u drugoj polovici 2012. ako se osigura odgovarajuća kompenzacija.

* Koji bi to novi porez mogao nadoknaditi izgubljene milijarde na doprinosima?

GRČIĆ: Treba biti realističan i reći da nije lako krenuti sa znatnim poreznim rasterećenjem već u 2012. zbog pritiska na proračun koji je pred nama, ali uopće nije sporno da ćemo to učiniti u ovom mandatu. Već sredinom 2012. bit će moguće uspostaviti drugi najavljeni porezni mehanizam za potporu gospodarstvu, a to je smanjenje poreznog opterećenja na reinvestiranu dobit. Osim indirektnih poreznih prihoda koje će pojačane investicije donijeti, kompenzaciju manjih poreznih prihoda osigurat ćemo porezima na dobit i dividende koje se iznose iz tvrtki, posebno onih koje se iznose u inozemstvo.

* Sveučilišni ste profesor, primate plaću iz proračuna. Da birate između smanjenja plaće i otkaza, što biste izabrali?

GRČIĆ: Nezgodna je to dilema, ali odgovor je relativno jednostavan: smanjenje plaće, jer “radno mjesto” je svetinja, posebno u ovom trenutku. Kukuriku koalicija neće smanjivati plaće u javnom sektoru, a tek ozbiljnim ubrzanjem gospodarskog rasta stvorili bi se uvjeti da se može razmišljati o korekciji plaća naviše.