To što je prvi krug predsjedničkih izbora za nama i što se nitko s čiste desnice ni ovoga puta nije uspio ugurati u drugi nije, čini se, ni najmanje destimuliralo "igrače" na ovom dijelu političkog spektra. Dapače, iz količine međusobnih prozivki, pa i udaraca ispod pojasa, dalo bi se zaključiti da je kampanja na ovoj pozornici tek počela.
Većina tih udaraca usmjerena je prema Tomislavu Jonjiću, koji je u prvom krugu odnio daleko najveći broj glasova strogo desno orijentiranih birača i jedini se uspio dokopati onoga što bi, da su parlamentarni izbori, otprilike bio prag za ulazak u Sabor. Udarci uglavnom dolaze iz smjera DOMiNO-a, čija predsjednička kandidatkinja Branka Lozo nije uspjela dobaciti ni do polovine broja glasova koje je osvojio Jonjić. To, pak, DOMiNO stavlja u nezgodnu poziciju, budući da su ovi izbori bili prvi test njihove popularnosti i terenske snage stranke nakon razlaza s Penavinim Domovinskim pokretom.
Iz ove su stranke zato požurili protumačiti kako Jonjić nema prostora napraviti novu priču na desnici i to zato što ga "prati glas čovjeka koji ne može ni sam sa sobom, a kamoli s drugima", kako je za Jutarnji list izjavio Mario Radić. Istodobno, DOMiNO-u bliski medijski krugovi počeli su plasirati prilično začudne konstrukcije, u kojima se Jonjića prikazuje kao igrača Zorana Milanovića, i to uz tvrdnju da su mu potpise za kandidaturu skupljali DP-ovci. Pa se onda poziva Andreja Plenkovića da kazni "himbenog" koalicijskog partnera i to iz istih krugova koji mjesecima DP prozivaju da se "prodao" Plenkoviću.
Ovaj animozitet teško da je ikoga iznenadio, osnovna je to boljka desnice već desetljećima, pri čemu treba zamijetiti i da je prvi krug predsjedničkih izbora pokazao nezanemariv pad ukupne potpore kandidatima na ovom dijelu spektra u odnosu na izbore prije pet godina, kada se kao alternativa HDZ-u ponudio Miroslav Škoro, uz potporu širokog kruga stranaka, od onih okupljenih u, tada još platformi, Hrvatskim suverenistima, do Mosta. Čak i ako im se pridodaju glasovi Marije Selak Raspudić, koja se, iako joj se ne može osporiti nacionalna osviještenost, nikada nije gurala u ovu scenu, a sama je osvojila više od 150.000 glasova, ovi su kandidati zajedno dobacili do 334.670 glasova, 130.000 manje od broja onih koji su prije pet godina zaokružili Škoru. Ovoga je puta, doduše, na izbore izišao manji broj birača, no i zbroj udjela u ukupnom broju glasova upućuje na pad ukupne podrške desnim kandidatima, čiji su glasovi, očito, dijelom otišli Milanoviću.
Pravi test za sve ove opcije ipak će biti lokalni izbori. Iako bi predsjedničke bilo pogrešno zanemariti kao prilično preciznu anketu u ovom času, jednako je pogrešno ove rezultate nekritički projicirati u izglede stranaka u svibnju, jer se radi o posve drugom tipu izbora. No onima koji potporu iz ove utrke žele pretočili u brojke na lokalnim izborima od najveće će važnosti biti stranačka ili aktivistička struktura. S te su strane zanimljive izjave Marine Logarušić, nove predsjednice HSP-a, koja, čini se, računa da će uspjeh Tomislava Jonjića dati novi vjetar u leđa njezinoj stranci.
Pa Jonjiću "milostivo" prepušta Zagreb, a za ostatak Hrvatske ona ima vlastite planove. Problem koji Marina Logarušić ne spominje jest činjenica da je Jonjić, iako član HSP-a, u ovu utrku ušao kao nezavisni kandidat – stranka ga je podržala tek pet mjeseci nakon što je najavio kandidaturu, jer se HSP u međuvremenu bavio, n-tim po redu, unutarnjim raskolom. Kad smo ga upitali za komentar planova nove predsjednice njegove stranke, Jonjić nam je u subotu otpisao da jest član HSP-a, ali da HSP nije uložio ni centa u njegovu kampanju, što će reći da su planovi Marine Logarušić u velikom dijelu "račun bez krčmara".
Što se tiče ostatka scene, bit će zanimljivo vidjeti kako će izborni rezultati utjecati na ranije najave suradnje na lokalnim izborima DOMiNO-a, Hrvatskih suverenista i Mosta. Unatoč slabašnom rezultatu Branke Lozo u Vukovaru (osvojila je svega 283 glasa, u odnosu na 438 Jonjićevih), prvi suverenist Marijan Pavliček računa da će tri stranke zajedno nastupiti i ovdje, gdje Suverenisti praktički imaju jedino preostalo uporište, i u velikom broju drugih sredina u Hrvatskoj.
Most će, pak, u svibnju, u najmanju ruku morati računati na nasrtaj HDZ-a na Sinj, jedinu im preostalu jaču utvrdu, čiji se gradonačelnik Miro Bulj također nije proslavio na predsjedničkim izborima pa bi i oni izlaz mogli tražiti u suradnji s opcijama na desnici. No u toj stranci komentar na ovu temu u subotu nismo uspjeli dobiti.
FOTO Milanovićev život u slikama – od malih nogu do političke karijere
Borba na hrvatskoj desnici je najprimitivnija gladijatorska borba za djelić političkog kolača. Nevjerojatno koliko ne kuže ništa. Oni ne vide protivnike u velikim globalističkim strankama nego isključivo jedni u drugima. Razina amebe. A onaj voditelj gicko je još i najveće zlo.