Gruzija bi u NATO makar i preko Hollywooda

Gruzija je krenula u skupu medijsku kampanju, a u Hollywoodu čak snima i film u kojem će biti prikazana “njena istina” o ratu s Rusijom kako bi si popravila ugled, dozlaboga narušen ratom iz 2008., i tako nadoknadila političku štetu nastalu smjenom u Bijeloj kući. Administracija gruzijskog predsjednika Mihaila Saakašvilija godinama se oslanjala na Georgea Busha, no sada Washingtonom vlada Barack Obama, SAD i Rusija su zakopali mnoge od ratnih sjekira, pa ni članstvo Gruzije u NATO-u više nije izgledno.

U tom je svjetlu zanimljiv prošlotjedni skandal s TV kućom Imedi iz Tbilisija, koja je lažirala izvještaje da je Rusija napala Gruziju i ubila predsjednika. Iako se Imedi TV opravdavala da je riječ o najavljenoj fikciji, uspaničenim građanima nije bilo zabavno, a i sam je Saakašvili izjavio da nije zadovoljan. No, u njegovu iskrenost više bi se vjerovalo da Imedi nije provladina TV kuća i da predsjednik nije izjavio i to da “takvi izvještaji mogu biti zaštita od Rusije i njenih planova”. Imedi su nekoć posjedovali tajkun Badri Patarkatsišvili i Rupert Murdoch. Tada je još bila neovisna, a sukob sa Saakašvilijem kulminirao je 2007. kada se medij istraživalo i zbog navodnog planiranja puča.

Obama zvao gruzijsku opoziciju

Nakon tajkunove smrti od srčanog udara u Engleskoj 2008., udjele u vlasništvu Imedija preuzeli su njegovi rođaci. TV kuća je uskoro počela izvještavati po ukusu Saakašvilija, a u skandal s virtualnim ratom ušla je u trenutku kad Gruzija troši milijune na medijsku ofenzivu na Washington. Razloga za angažiranje PR-a Gruzija ima napretek. Iako je u ljeto 2008. svijet bio zgranut ruskim tenkovima koji su se u pet dana probili do Tbilisija, izvještaj EK-a iz rujna 2009. zaključio je da je rat u stvari započela Gruzija te da je Saakašvili lagao kad je tvrdio da ga je započela Rusija.

Ispalo je da su obje strane kršile ratno pravo, ali da žestoki topnički napad Gruzije na Činvali, glavni grad J. Osetije, nije bio ničim izazvan. Stoga ne začuđuje što Obama na svoju inauguraciju nije pozvao Saakašvilija, nego Iraklija Alasanija, tadašnjeg veleposlanika Gruzije u UN-u, a sada karizmatičnog mladog vođu gruzijske opozicije. Gruziji se pod nosom dogodilo i to da je Francuska, iako članica NATO-a, Rusiji nedavno isporučila četiri ratna broda vrijedna milijardu eura u zamjenu za nekoliko Sojuza i 9% udjela u vlasništvu u baltičkom plinovodu za francuski energetski div GDF Suez.

Umri muški za NATO

Službeni Tbilisi odlučio je stoga lobirati u srcu Washingtona. Za 600.000 dolara unajmio je u veljači PR agenciju Podesta Group u vlasništvu Tonyja Podeste – brata Johna Podeste koji se proslavio kao načelnik stožera Billa Clintona od 1998. do 2001. i koji je kao savjetnik pomogao Obami pri bezbolnom prijenosu vlasti. Američki su mediji citirali ugovor u kojem se kao meta lobiranja navode “mediji, Kongres i administracija”. T. Podesta ni inače nije izbirljiv pa je zastupao i proizvođače duhana, naftne kompanije i ratne plaćenike. Gruzija je platila i 436.800 dolara lobistima bivšeg vođe demokratske većine Richarda Gephardta te je na PR od 2008. potrošila 1,7 milijuna dolara. O troškovima na reklame, koje Tbilisi od veljače masovno plaća TV kućama u SAD-u, mediji samo nagađaju, a najzanimljivije je snimanje filma “Gruzija”.

Saakašvilijeva vlada tvrdi da nema ništa s financiranjem iako njena vojska daje vojnu opremu, uniforme, tenkove i helikoptere te unatoč nekim detaljima u vezi s financijerom filma. Režiranje je prvotno ponuđeno Emiru Kusturici, koji je to odbio. Redatelj je postao Renny Harlin, čovjek koji se proslavio s “Umri muški 2”, ali i s četiri Zlatne maline za najgore filmove. Saakašvilija, koji je za potrebe filma ustupio i svoj ured, glumi Andy Garcia, Val Kilmer glumi nizozemskog novinara, a naš Rade Šerbedžija pojavljuje se u ulozi ruskog pukovnika Demidova. Predsjedniku Gruzije do članstva u NATO-u očito je stalo barem koliko i bivšem premijeru Ivi Sanaderu, no da će film u tome odigrati presudnu ulogu, ipak je malo vjerojatno.