Hasanbegović: Hrvatski političari uglavnom su dosadni ljudi; Borić: Kavu ću rado popiti i s onima s kojima se ne slažem

Svjetonazorski različitiji ne mogu biti, a iako se godinama znaju iz zagrebačke Gradske skupštine, Rada Borić iz Nove ljevice i Zlatko Hasanbegović iz Bloka za Hrvatsku sad su se sastali i u desetom sazivu Sabora, u kojem su se “utaborili” u platformi Možemo!, odnosno u Domovinskom pokretu.

Je li ovaj saziv Sabora ispunio vaša očekivanja? Kakvi su kolege, jeste li popili kavu s nekim za koga možda na prvu niste nikako mislili da će vam se svidjeti?

BORIĆ: Rano je govoriti je li Sabor “ispunio očekivanja” jer smo odradili tek jednu sjednicu na kojoj su se “odmjeravale snage”. Budući da sam tri godine zastupnica u zagrebačkoj Skupštini, za mene će to će biti nastavak borbe za politike i vrijednosti kojza stupam, ovoga puta u “drugom formatu”. Volim utemeljene i argumentirane rasprave, a prema prvim utiscima, čini se da će ovaj saziv Sabora ipak, uz neke iznimke koji će i dalje parazitirati na “povijesnim temama”, po kvaliteti istupa pojedinih zastupnica i zastupnika biti bolje mjesto. Kavu sam popila na terasi s nekoliko zastupnika i zastupnica u stankama sjednice, a čak se i dogodilo da sam ručala s jednim od bivših ministara jer zbog epidemioloških mjera tek po dvije osobe sjede za stolom. Kavu ću rado popiti i s onima s kojima se nužno ne slažem oko nekih tema kada bude važno zagovarati neka od rješenja.

HASANBEGOVIĆ: Saborski sam zastupnik od jeseni 2016. pa s obzirom na sve okolnosti koje su pratile moje političko djelovanje, obnovu mandata doživljavam kao stanovitu zadovoljštinu koja, naravno, nije vrijedna sama po sebi, ali je svakako preduvjet za ostvarenje političkih ciljeva. U prošlom sazivu upoznao sam, barem površno, većinu zastupnika, među kojima je, kao i u životu, neovisno o stranačkoj pripadnosti, bilo zanimljivih ljudi, ali i krajnje bezličnih mediokritetskih likova, reprezentativnih uzoraka negativne selekcije kao glavnog obilježja tzv. hrvatske političke elite. Po naravi sam znatiželjan i druželjubiv pa sam u saborskim kuloarima češće provodio vrijeme i ćaskao s tzv. ideološkim neistomišljenicima među kojima se našao i poneki s tzv. ljevice koji nije lišen smisla za humor i sposobnosti za ironijski odmak. Hrvatski političari uglavnom su dosadni ljudi s kojima ne biste poželjeli zaglaviti na pustom otoku. Nažalost, više socijalnog erosa i intelektualnog poticaja, bez sumnje, ima na svakoj tržnici, pazaru, kafiću ili Benkovačkom sajmu nego u Hrvatskom saboru.

Je li se podjela u svjetonazorima vidjela za rasprave o prvom važnom dokumentu i mislite li da je dobro ili loše to što u ovom sazivu ima zastupnika iz zaista svih dijelova političkog spektra?

BORIĆ: Svjetonazorskih podjela bilo je malo na prvoj raspravi, onoj o Zakonu o obnovi Zagreba i okolice, osim jedne neoliberalne i jedne koja je i za potres optužila bivšu državu, a to pokazuje da je većina zastupnika i zastupnica bila svjesna odgovornosti koju imamo kako bi pogođeni građani mogli početi živjeti barem uz više izvjesnosti da će se posljedice početi sustavno rješavati. Građani su izabrali zastupnike i zastupnice iz svih dijelova političkog spektra, što je dokaz pluralizma, iako za demokratske procese u našoj zemlji ne možemo reći da se uspješno približavaju onima u razvijenim demokracijama. Neravnomjernost veličine izbornih jedinica, primjerice, ne možemo riješiti već godinama: za jedan, moj mandat, lista je dobila gotovo 20.000 glasova, a ima zastupnika koji su u Sabor ušli i s gotovo tri puta manjom podrškom birača.

HASANBEGOVIĆ: Bez svjetonazora i ideologije nema politike. Iako u Saboru i dalje, bez obzira na raspored, prevladavaju stranački aparatčici iz tzv. sistemskih i kadrovskih stranaka vlasti (HDZ, SDP, HNS itd.), svjetonazorsko i ideološko sučeljavanje ideal je zdravog parlamentarizma. Za to je preduvjet posjedovanje stanovitog svjetonazora i ideologije, što je među hrvatskim političarima, lišenim dubljih uvjerenja te usmjerenih na vlast i sinekure radi vlasti i sinekura, rijetkost. U ovom sazivu na prvi pogled uistinu ima zastupnika iz svih dijelova političkog spektra, što ga potencijalno, ali ne i nužno, čini zanimljivijim od prethodnog. Sa zadovoljstvom pozdravljam ulazak u Sabor korifeja i veterana aktivističkog tzv. nevladinog sektora koji su godinama parapolitički zanovijetali, potkoženi državnim i novcem Soroseve zaklade, i sa zagrebačke špice vodili revolucionarno-subverzivni pohod na državni proračun. Drago mi je da su me poslušali i s parapolitičkog konačno ušli u područje političko-stranačkog.

Kakve amandmane pripremate na Zakon o obnovi, odnosno što bi još trebalo promijeniti prije drugog čitanja?

HASANBEGOVIĆ: Ostane li zakon u obliku i sadržaju koji je predložen u prvom čitanju, ostat će kao i mnogi, nedonošče nepopravljivo amandmanima te mrtvo slovo na papiru. Kada se sa zakona povuče gusta magla inženjersko-projektantskog metajezika, suština se svodi na obećanje predizborne državne potpore građevinskom krpanju privatne imovine do stanja prije potresa te isticanje želje za početkom tzv. cjelovite urbane obnove zagrebačke povijesne jezgre na koju zakon nikoga ne obvezuje i za koju ne postoje, niti će ikada postojati, niti u tom obliku trebaju postojati, proračunska sredstva. Za cjelovitu obnovu u potresu oštećenih državnih i javnih zgrada uopće nije potreban poseban zakon, a privatnu imovinu moguće je obnoviti iznad razine građevinskog krpanja tek afirmacijom u komunizmu obezvrijeđenog pojma privatnog vlasništva te odgovornosti koja iz tog pojma proizlazi, kao i zakonskim poticanjem i olakšavanjem zdravog poduzetništva koje će u tome vidjeti i svoj legitimni poslovni interes. Ne treba otkrivati toplu vodu, dovoljno je otići do Beča, Praga ili Budimpešte.

BORIĆ: Nakon prvoga čitanja Vlada će donijeti konačan prijedlog zakona, a vjerujem da će ugraditi i barem dio prijedloga Kluba zeleno-lijevog bloka, posebice onaj o uvođenju socijalne komponente pri financiranju obnove. Budući da ne možemo, a trebali bismo, urediti imovinski cenzus, valja ispoštovati onaj dohodovni jer, prema predloženom modelu financiranja, 20 posto vlastitoga ulaganja u obnovu ne smije biti jednako za svakog našeg sugrađanina. Predlagali smo i Zavod za obnovu, po uzoru na onaj dubrovački, a ne Fond, kako bi se osigurala neovisnost stručnih rješenja, a i transparentnost trošenja sredstava, posebice gradskih. U prijedlogu zakona stoji da će se, ne osiguraju li se sredstva u zajedničkoj pričuvi, na nekretninama osnovati založno pravo u korist Republike Hrvatske, odnosno Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske i Zagrebačke županije kao založnog vjerovnika do osiguranja potrebnih sredstava, što znači da će vlasnici nekretnina koji nemaju 20 posto za obnovu objekta morati na njega dići hipoteku. Odnosi se to i na suvlasnike višestambenih zgrada, a tu je sporno da će svi biti solidarni dužnici. To otvara niz mogućih problema, pa i sukoba i pritisaka na suvlasnike koji neće moći platiti tih 20 posto, a svi drugi će imati teret na svom vlasništvu zbog kojeg neće moći prodati stanove. Tražit ćemo i specifična poboljšanja zakona, primjerice da se zgrade obnavljaju do jednake protupotresne otpornosti, a ne ovisno o tome jesu li više ili manje oštećene, kao što je prijedlog. Treba vidjeti može li se uz “konstrukcijsku” raditi paralelno i na cjelovitoj obnovi javnih zgrada, poput povećanja energetske učinkovitosti ili zamjene dotrajalog kanalizacijskog sustava, jer će se time smanjiti troškovi nekih budućih radova.

Počinje vam godišnji odmor, što ćete raditi? Kako se opuštate inače, odnosno uz što/ koga se možete najbolje odmoriti?

HASANBEGOVIĆ: Ljeto provodim na isti način i na istom mjestu od rođenja, već četrdeset i kusur godina, u Puntu na otoku Krku, u kući koju su kupili moji pokojni roditelji i koju sam, naravno, naslijedio kao jedinac u majke i oca. Spavam, djeci i ženi kuham ručak i čitam ono što nisam uspio pročitati tijekom godine. Evo, dok odgovaram, na mjesnoj radiopostaji slušam Elija Piska i komparativno, kako bih proniknuo u budućnost i smjer Plenkovićeve Vlade, između sjeckanja luka i mrkve, četvrti put iščitavam knjigu saborskog kolege Davora Ive Stiera “Nova hrvatska paradigma. Ogled o društvenoj integraciji i razvoju” te intelektualno poticajni “Pojmovnik rodne terminologije prema standardima Europske unije”, objavljen 2007. u nakladi Sanaderova Vladina Ureda za ravnopravnost spolova, koji je pripremila i uredila gospođa Rada Borić. Uz to, pripremam se na pozorno čitanje maturalnog prvijenca Andreja Plenkovića “Sredstva masovne komunikacije”, objavljenog 1989. u prominentnoj nakladi “Poslovne zajednice grafičkih i srodnih organizacija udruženog rada Jugoslavije“, koja je namijenjena, među ostalim, i “svim radnim ljudima kojima je samoupravljanje i društveno komuniciranje primarna zadaća“. Knjižicu sam nakon dugogodišnje antikvarne potrage konačno pronašao na sajmu na Britancu. Uz lako štivo, veseli me da ću nakon više mjeseci odlaganja konačno u miru i s intelektualnim zadovoljstvom pročitati kapitalnu i voluminoznu monografiju “Crnjanski – biografija jednog osećanja”, životno djelo srpskog književnog povjesničara Mila Lompara, i time zaokružiti uvid u opus srpskog i europskog književnog klasika Miloša Crnjanskog koji me zaokupljao još od srednjoškolskih dana.

BORIĆ: Već godinama godišnji su mi odmori ispresijecani obavezama. Volim putovati, volim arhitekturu i umjetnost, upoznavati nova mjesta i ljude, otići u “daleke krajeve”, ali ove godine to neće biti moguće. Najradije se odmaram s nekoliko dragih osoba, posljednjih godina i na odmoru planiram aktivnosti vezane uz zaštitu prava žena s grupom žena iz cijelog svijeta, ali odmorom smatram i čitanje u dvorištu stare kuće obitelji moje sestre ili kuhanje ili kupanje u moru na kraju dana. Ipak, često sam, gdje god da se pojavim, na neki način “zastupnica” svog dosadašnjeg javnog djelovanja, a sada i Nove ljevice i zeleno-lijeve koalicije, pa se i na odmoru susrećem s ljudima koji mi rado prilaze i iskazuju podršku za rad ili ukazuju na propuste, predlažu rješenja. I kao što smo rekli u kampanji, “nema odmora dok ne započne obnova”, tako da će i ovaj odmor biti usmjeren na pripremu prijedloga za poboljšanje Zakona o obnovi.

Kako spriječiti porast nezaposlenosti i općenito probleme koji bi se mogli dogoditi nakon slabije turističke sezone?

BORIĆ: Ponajprije, nemamo viziju kakvu Hrvatsku želimo, nemamo još ni strategiju razvoja zemlje da bismo onda mogli planirati i smanjivati nezaposlenost. Odavno je poznato da nemamo ni institucije koje brzo reagiraju na promjene. Uz nešto “vatrogasnih” programa Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje, premalo smo kao društvo otvoreni za nova rješenja, transformaciju ekonomije prema otpornoj zelenoj ekonomiji, poput poljoprivrednog ili energetskog zadrugarstva ili pak efikasnog i korupcijom nezagađenog državnog ulaganja u djelatnosti koje su važne za održivost vlastite proizvodnje. Ne smijemo u ovakvoj mjeri ovisiti o turizmu jer je on izložen upravo globalnim promjenama izazvanim krizama, klimatskim, zdravstvenim, migracijskim. Bojim se da je drugi veliki val iseljavanja pred vratima jer sporo reagiranje znači da će ljudi suočeni s gubitkom posla i neizvjesne budućnosti opet izvan Hrvatske tražiti rješenja za svoja životna pitanja, u zemljama koje će zahvaljujući brzom reagiranju na promjene prije izići iz krize. Dubljih reformi institucija koje su najviše “zagorčale” život građanima Hrvatske, poput pravosudnih, prema programu nove Vlade očito neće biti pa će ljudi ponovno morati odlaziti iz države čije institucije nisu servis njima, nego vladajućima. Odgovornost za to najviše ima zna se koje stranka, koja državom vlada najdulje od osnivanja neovisne države.

HASANBEGOVIĆ: Obnovom života i prekidom tzv. zatvaranja, korjenitim promjenama koje su izostale od 1990., poreznim rasterećenjem, demontažom komunističke duboke države, poticanjem privatnog poduzetništva, pravosudnim suzbijanjem i kažnjavanjem korupcije i klijentelizma. Sve su to opća mjesta o kojima nam ne treba beživotna teorijska rasprava, da ne kažem floskule ili ispraznice, već politička volja i državnički potezi kojih nema.

Što očekivati pri rebalansu proračuna?

HASANBEGOVIĆ: Ništa, osim da će kao i svaki proračun i rebalans u proteklih četvrt stoljeća biti “razvojno-socijalan”. Promjene i rast ne mogu donijeti činovničke vlade zaokupljene očuvanjem statusa quo i izbornom kalkulacijom s glasovima, već čvrsto državništvo s vizijom koje je u hrvatskoj politici kao eksponentu tuđih, a ne narodnih interesa misaona imenica.

BORIĆ: Rebalansom proračuna “pokrpat” ćemo njegove rupe zaduživanjem. Kratkoročno smo preživjeli, ali nas na srednji i dulji rok očekuju nevolje jer će kredite trebati vraćati, a jačanja ekonomije vjerojatno neće biti zbog Vladine neinventivnosti i izboru pogrešne strategije razvoja, kalkuliranja s političkom podrškom proračunskih korisnika i zaustavljanja reformi. Čeka nas niz rebalansa na svim proračunskim razinama, ali će i podršku javnosti Vladi teško biti izbalansirati. Rebalansi će stoga biti i testovi za Vladu da potvrdi ima li tu tanku većinu ili će kormilo države morati prepustiti nekim novim snagama. Može li Vlada uz postojeću konstelaciju snaga u Saboru izdržati udare kriza, brzo ćemo vidjeti.