Sve više Iranaca vjeruje da su Hrvati porijeklom Iranci. Vode se polemike, rasprave i istraživanja duboko u povijest. Da je to postala velika tema u Iranu, dokazuje i dolazak poznate iranske redateljice Hasti Abasi u Hrvatsku. Naime, gđa Abasi dolazi u listopadu ove godine kako bi istraživala tu temu i o tome snimila dokumentarni film.
– Teme mojih filmova i dokumentaraca pretežno su iz područja antropologije i povijesti te zemljopisa tako da sam proputovala sve, od Puta svile iz Kine do mediteranskih zemalja i Afrike. Za mene, kao redateljicu, ovo snimanje i istraživanje u Hrvatskoj bit će pravi izazov. Iako sam proputovala gotovo cijeli svijet i snimila više od stotinu dokumentarnih filmova o različitim kulturama i temama, ovo snimanje bit će mi najteže jer tu se ne radi o fikciji, već o ozbiljnom dokumentarnom filmu preko kojeg ću morati Irancima dokazati da su Hrvati porijeklom iz Irana – kazala je za Večernji list Hasti Abasi ističući kako zasad svi dokazi i činjenice koje je prikupila od mnogih povjesničara i čitajući raznu literaturu govore upravo u tom smjeru.
Sličnosti ženske odjeće
– Prema povjesničarima, teorija da su drevni Hrvati stigli u Europu iz Irana razvijala se od kraja 18. stoljeća, a veliku je popularnost stekla nakon osamostaljenja Hrvatske. Poznato je da su otkriveni stari zapisi i mnoge sličnosti upućuju na to da su Hrvati nekad bili iransko pleme, što tvrdi i profesor Orijentalnog papinskog instituta u Rimu – govori redateljica pokazujući nam i slike i literaturu koji potvrđuju sličnosti dvaju naroda.
– U prilog iranskog podrijetla Hrvata upućuje i jezik, ali i odjeća. Mnoga hrvatska imenima slična su onima u starom Iranu. Na iransko podrijetlo Hrvata upućuje i njihova odjeća. Oni su se oblačili poput Sasanida. Većina lokalne ženske odjeće kod hrvatskih žena bila je nalik onoj koju su nosile žene starog iranskog carstva, što je argument koji ide u prilog našoj tezi – uvjerena je gđa Abasi ističući kako je odmah nakon što je sve to prezentirala iranskoj televiziji dobila zeleno svjetlo za snimanje tog dokumentarnog filma za koji vjeruje da će iranska javnost pokazati veliku zainteresiranost.
– Dokumentarac o Hrvatima i njihovom porijeklu, kulturi i povijesti, bit će sažet u 60 minuta u kojima ćemo uz mnogo sugovornika prikazati i ljepote Hrvatske i njezinih gradova. Film ću, osim u glavnom gradu Zagrebu, snimati i u starom povijesnom gradu Varaždinu, Zadru, Rijeci, Šibeniku, Dubrovniku, Hvaru i Splitu. To će biti prvi film o Hrvatskoj koji će biti prikazan na iranskoj televiziji, i to baš o našim zajedničkim povijesnim korijenima kao i o Hrvatskoj kao turističkoj zemlji koja je postala privlačna Irancima – naglasila je Hasti Abasi.
– Hrvatska kinematografija mi je dobro poznata jer pratim gotovo sve filmske festivale, a najviše Međunarodni Marko Polo fest na Korčuli te Festival mediteranskog filma u Splitu – govori gđa Abasi ističući kako je i sama sudjelovala na mnogim međunarodnim festivalima dokumentarnih filmova u Češkoj, Francuskoj, Kanadi i Turskoj te dobila brojna priznanja. Objašnjava kako se zaljubila u film i umjetnost.
– Ja sam iz obitelji umjetnika i ljubav prema umjetnosti naslijedila sam od oca koji je bio veliki filmski redatelj i obožavao umjetnost. Filmovima iznosim svoje osjećaje i razmišljanja. Prije svakog putovanja istražujem po nekoliko mjeseci odabranu temu i dobro se pripremim. U mojim filmovima dokumentirano je mnoštvo gradova i područja netaknute pustinje od sjevera prema zapadu i jugu Irana. Snimala sam film u području naftnih izvora i naftnih platformi. U Kurdistanu, Azerbajdžanu, Turskoj i Libanonu, Africi i Kanadi dokumentirala sam sva svoja iskustva, zabilježila i priče o ratnim izbjeglicama u Gorskom Karabahu u Azerbajdžan, Libanonu... Svaki moj film ima vlastiti život. Smisao mog života je da kroz objektiv kamere prenesem i lijepe i tužne stvari onako kako ih ja vidim i doživljavam. Jedan od meni najdražih filmova koje sam snimila je u Kanadi, gdje je bilo izuzetno teško snimati zbog vremenskih uvjeta i ekstremnih hladnoća na koje se nismo dovoljno dobro pripremili, zbog čega su nam se zaledile kamere – govori Hasti Abasi priznajući kako joj je, iako je imala mnogo neugodnosti i problema snimajući filmove diljem svijeta, najteže bilo snimanje u iračkom gradu Halabji u kojem je bivši irački diktator Sadam Husein na Kurde bacio kemijsko oružje i pobio više od četiri tisuće ljudi.
Predrasude prema Irankama
– Pregledavajući i montirajući dobivene materijale tog zločina, nisam mogla sakriti svoje osjećaje niti suspregnuti suze za vrijeme cijelog montiranja filma. Prizori koje sam gledala bili su užasni. Ulice Halabje bile su pune tijela civila. Ljudi su umrli gdje su se zatekli, na ulici, u dvorištima, u sobama. Neki su leševi bili za upravljačima automobila, drugi na vratima kuća. Jedna mrtva žena nadnijela se nad mrtvo dojenče. U blizini je ležao muškarac kraj mrtvog sina. Gledajući te strašne prizore, iako sam bila samo za montažnim stolom, čula sam krikove ljudi koji su umirali u mukama – s bolnom grimasom na licu prisjećala se gđa Abasi tih prizora. Zanimalo nas je da li kao žena redateljica ima problema pri snimanju filmova.
– Ljudi imaju predrasude prema ženama u Iranu. Žene u Iranu su potpuno slobodne i ravnopravne s muškarcima. Ima ih na svim položajima i u svim vrstama zanimanja, od redateljica, novinarki, policajki, političarki, veleposlanica, pa čak vozačica taksija – kazala je gđa Abasi te nam otkrila kako provodi slobodno vrijeme.
– Osim snimanja filmova, obožavam crtati uljanom bojom i olovkom. Obožavam i sport. Moj omiljeni sport je plivanje i plesanje u vodi, pucanje iz pištolja i skijanje kao i planinarenje. Volim povijest i tradiciju country glazbu. Isto tako, obožavam nogomet. Strastvena sam navijačica iranskog kluba Persepolis Teheran koji trenira hrvatski trener Branko Ivanković – kroz smiješak govori Hasti Abasi te domeće kako nakon snimanja filma o Hrvatima porijeklom iz Irana priprema novi projekt – dokumentarac o hrvatskog kravati poznatoj diljem svijeta.
>> Provest ću sve što su u Iranu dogovorili naši predsjednici