HDZ od sigurne pobjede do općeg debakla

U kampanji je sve prštalo od domoljublja, sve će učiniti za Hrvatsku, HDZ će proizvesti čuda, pokrenut će nas kao nitko dosad, nudio se neki novi obraz, a na kraju oni opet vole samo sebe i svoje fotelje, i nemaju ni obraza ni morala.

Nevjerojatno je, naime, kako vrh HDZ-a nakon izbora nije pokazao ni minimum samokritike, da se sami pogledaju u oči, da pogledaju u oči biračima, i onima drugima, potencijalnima, i da jasno i glasno kažu – odlazimo. HDZ je ogledni primjer katastrofalne kampanje s katastrofalnim ljudima, gdje se do prije pola godine sigurna pobjeda, pa čak i s mogućom dvotrećinskom većinom, srozala u opći debakl! Pokazalo se da T. Karamarko i njegova svita ništa nisu naučili iz prijašnjih izbora, osim što su svi zadovoljno trljali ruke jer HDZ stalno pobjeđuje. Da, pobjeđivao je, ali ne s Karamarkom i ekipom na listama. Sjeća li se itko više Davora Stiera, primjerice? Što su Karamarko i M. Brkić s njime napravili? Gotovo su ga nogirali iz stranke, drže ga na margini. Ali je zato stranku preplavio polusvijet, oko nje su se sve više motali raznoliki krimosi koji su samo čekali kako bi se opet dočepali plijena i razgrabili ga. Izbore za EU parlament nije dobio Karamarko, dobili su ih Stier i njemu slični. Predsjedničke izbore nije dobio Karamarko, nego ih je sama dobila K. Grabar-Kitarović. I onda, kad je Karamarko morao izaći pred birače, oni su mu rekli – ne želimo te. On se neprestano iščuđavao anketama koje su ga uvijek držale u vrhu najnegativnijih političara, jahali su na svojim anketama koje su im davale ogromnu prednost i koje su ih lijepo uljuljkale, jer su mislili da će pobjeda doći sama od sebe.

Na kraju se pokazalo i da je Karamarko s pravom u anketama bio najnegativniji političar, i da su ih vlastite ankete debelo prevarile! Može tko god hoće zaključivati da je HDZ relativni pobjednik. No nema tu ni slova od pobjede. K. Grabar-Kitarović pobijedila je bez glasova dijaspore, a koaliciji HDZ-a tek glasovi dijaspore daju simboličnu prednost pred koalicijom SDP-a. Ali nije sve samo u matematici, nego i u logici. Neosporna je činjenica da je vlada Z. Milanovića definitivno bila najgora, najnesposobnija vlada u povijesti mlade hrvatske države. Činjenica je i da je taj i takav Milanović unatoč tome dobio začuđujuće puno glasova. Činjenica je i da je HDZ teško podbacio. Što nam logika govori? Odgovor je vrlo jednostavan – birači u Karamarku i njegovu HDZ-u nisu prepoznali nešto bolje, kvalitetnije, sposobnije, i nisu im dali više glasova. Išlo se očito kod nekih logikom, bolje i takav SDP, pa barem znamo kakav je, nego Karamarko i HDZ koji možda mogu biti još samo gori. Naravno, i MOST je odnio dobar dio kolača, više HDZ-u nego SDP-u.

Val nezadovoljstva bio je sve veći. A jedna od odrednica bilo je i čitanje lista na biračkom mjestu, jer su mnogi tek u nedjelju na biralištima sigurno odlučili kome će dati svoj glas. Zar će glasovi centra ići ljudima koji su se već nebrojeno puta vrtjeli i pokazali svoje pravo lice, lice bez obraza, morala, koji su nam već koliko puta obećavali zemlju meda i mlijeka, a zapravo nas samo varaju za svoje fotelje? Kakav je to novi HDZ Karamarko nama nudio s hrpom starih sanaderovaca? Koja to mora biti licemjerna politika kad se blokiranim građanima nudi rješenje njihovih problema i mijenjanje Ovršnog zakona, a istodobno na vrhu liste u jednoj izbornoj jedinici vrišti ime bivšeg ministra pravosuđa D. Bošnjakovića za čijeg je mandata donesen taj opskurni Ovršni zakon? Doista, što je previše, previše je! Karamarko, Brkić, Čuljak i J. Rimac prvi su trebali odmah u izbornoj noći ili najkasnije idući dan dati ostavke na sve svoje dužnosti. Oni su najodgovorniji za krah stranke, ali i za opetovano varanje birača, muljanje, prodavanje magle, koju birači ipak nisu prihvatili. Ako je Karamarku i njegovima toliko stalo do domovine, pa i stranke, ali u prvom redu do domovine za koju su se u kampanji busali, onda je odlazak jedini mogući domoljubni potez. Sve je drugo nastavak lakrdije u kojoj će HDZ samo još dublje potonuti, sve samo radi prokletih fotelja. Ne treba Hrvatskoj HDZ, ne trebaju nam stranke koje nisu spremne pročistiti se i pripustiti mlade, sposobne ljude. Vrijeme se mijenja, struktura birača se mijenja, zahtjevi i problemi posve su drukčiji, očekivanja su drukčija, i svaka stranka koja to ne prepozna treba otići u ropotarnicu prošlosti. Tako i HDZ, ako ne prepozna trenutak. Kao i SDP i bilo tko drugi.

>> Karamarko nije davao izjave, Tepeš: Milanović je razbijač Mosta 

>> Da bi popravio što se popraviti da, Karamarko mora prvo obaviti 'samokritiku'