Obitelj je temeljna zajednica društva pa baš zbog toga, nažalost, bila je i bit će mjesto opasnog življenja, kako smo se zbog niza ružnih događaja uvjerili ovih dana. Prof. dr. sc. Dubravku Hrabar, predstojnicu Katedre za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu, pitali smo kako ona s obiteljskopravnog stajališta gleda na te slučajeve, osobito stravično obiteljsko nasilje na Pagu?
Događa li se nešto specifično s hrvatskom obitelji ili je problem u odnosu zajednice prema obitelji koja je pod ustavnom zaštitom? Treba li što mijenjati u sustavu?
Mi se kao društvo „probudimo“ kad se dogodi zlo. Mudar čovjek predviđa i koristi znanje da bi organizirao život. Ne treba se zavaravati da s najboljim pristupom, znanjem, ustrajnošću možemo iskorijeniti zlo i nasilje, ali dodatno smo krivi kad se ono što se moglo spriječiti dogodilo. Svaki slučaj obiteljskoga nasilja ima svoje medicinske, psihološke, socijalne i pravne elemente. Kazna u sudskom postupku znak je da na nasilje nismo na vrijeme reagirali. A kad su djeca žrtve, tò stravičnija je spoznaja da smo suodgovorni za neki mali ili mladi život. Jer, djeca s pravom očekuju našu zaštitu, zaštitu društva i države kad im je već uskraćena od roditelja. Djeci se treba pokloniti, da parafraziram velikog pisca Halila Džubrana. Naša civilizacija ne bi se održala da nije bilo naraštaja i naraštaja, da nije bilo obitelji u kojoj su djeca rasla i odgajala se.
Dakle, obitelj mora biti svrha, cilj i sredstvo svakog zdravog društva. Svi smo zapanjeni događajima koji su zaredali i odgovarajuća znanstvena analiza mogla bi dati odgovor zašto je tome tako, osobito uzme li se u obzir podatak iz istraživanja europskoga sustava vrijednosti (istraživanje s podacima za 2008. u Hrvatskoj su proveli Baloban, Nikodem i Crnić) da u Hrvatskoj „vrlo važnom“ obitelj drži 75,4% ispitanika, a „važnom“ 22,1%. Rekla bih da su ovo rezultati premale brige društva za obitelji jer je i društvo u krizi, dubokoj moralnoj, vrijednosnoj krizi. Kad je tako, jer smo okrenuti individualističkim vrijednostima, nije nas briga za ono što se događa s drugima. Nedostaje nam moralna poduka, obrazovanje djece za vrijednosti i komunikaciju. Preplavljeni smo riječima čiji sadržaj ima prolaznu vrijednost: ljepota, bogatstvo, uspjeh. Nedostaje ljubav za drugoga, davanje, poniznost, marljivost, poštenje. A obitelj - ona se našla u procjepu između nezadovoljstva i težnje za nedostižnim. Vjerujem da još ima snage da obitelj stavimo na prvo mjesto, ne samo u našim zaklinjanjima na nju (kao što to pravno formulira Ustav) već da se u ovome društvu osjeti ozračje promicanja obitelji uz istodobnu pomoć države.
Obitelj s Paga bila je primjer obitelji kojom se zajednica trebala multidisciplinarno baviti, to više što je riječ o obitelji s više djece, a takve obitelji bi, s obzirom i na veličinu demografskih problema Hrvatske, trebale biti dragocjenost pod posebnom pažnjom?
Svaka obitelj zaslužuje pažnju i potporu kad joj je potrebna. Dakako, zbog katastrofalne demografske situacije država treba još jače, slušajući demografe, prionuti uz adekvatnije demografske mjere ne bismo li imali još više djece i obitelji, pa se kroz to i gospodarski oporavili. Mislim da je pitanje opstanka Hrvatske vezano upravo uz obitelj, a nakon toga dolaze na red terminali, naftna industrija, avioni, ekologija. Jer, kome će sve to služiti ako neće biti djece?
Brojne su obitelji koje svoje poslanje fantastično ostvaruju brinući se za mnogobrojnu djecu ili pak samo za jedno dijete. No, sustav treba prepoznati kad je obitelji potrebna pomoć. Jer obitelj je temelj društva, bez obitelji neće nas biti. No, kad pogledate naše zakonodavstvo, onda vidite da više nema ni mirenja među bračnim drugovima prije razvoda braka, nema ideje da se brak i obitelj sačuvaju već je jedini cilj dogovoriti se o djeci. Svakako je to najvažnije, ali tek ako ne uspijemo uz pomoć države očuvati brak jer svi znamo da su djeca najtužnija bića kad se roditelji razvode. Prema tome, pomažući roditeljima, pomažemo i djeci. Pristup braku i obitelji koji zahtijeva da se država ne miješa zasnovan je na individualizmu, i ugrožava druge članove obitelji i pogađa najviše djecu.
Sudeći po reakcijama medija, a i ministrice Nade Murganić, očigledno je bilo propusta u radu Centra za socijalnu skrb, ali je li dovoljno zaustaviti se na tomu?
Uvijek je najlakše krivnju prebaciti na drugoga. Pogledajmo uvjete u kojima centri za socijalnu skrb rade! Zna li se da centar za socijalnu skrb primjenjuje, kao nijedno državno tijelo, nekoliko raznorodnih zakona, involviran je u različita pravna i socijalna područja – od siromaštva do udomiteljstva, od podrijetla djeteta do skrbništva, u sudskim postupcima (kaznenim i građanskim/obiteljskim)? Položaj socijalnih radnika je specifičan jer s jedne strane predstavljaju državu, a s druge strane trebaju postupati u interesu osoba kojima pružaju uslugu. Moraju, dakle, primjenjivati različite vještine u procjeni stanja stranaka, odazvati se pozivu državnih tijela na suradnju te poznavati i primjenjivati pravni okvir ne bi li krajnja odluka bila ispravna. Usto, njihovi interesi bivaju nerijetko ugroženi od strane klijenata i medija. S obzirom na težinu posla, nerijetko i opasnosti, te veliku osobnu, profesionalnu i društvenu odgovornost, bilo bi potrebno promijeniti njihov status. Divim se osobama koje odluče raditi u centrima za socijalnu skrb!
Je li Obiteljski zakon jasan u pogledu mjera koje su se mogle izreći roditeljima u slučaju nasilja na Pagu?
Obiteljskopravna struka već dulje od tri godine upozorava na neprimjenjivost OZ-a u mnogim obiteljskopravnim institutima, u mnogim životnim situacijama. Radna skupina za izradu nacrta novog OZ-a uvažila je kritike socijalnih radnika, psihologa i pravnika iz tog dijela sustava, koji su upozoravali na nepraktičnost, neprimjenjivost mnogih mjera za zaštitu djece koje se izriču prema roditelju. Po mojem mišljenju mjere su vrlo nediferencirane i nejasne, pretpostavke za njihovo izricanje preklapaju se pa uz sve znanje Centar za socijalnu skrb ne umije razaznati koju od mjera treba izreći. Dakle, trebalo bi hitno učiniti nešto na zakonodavnoj razini jer OZ otvara put novim nepravdama, nesrećama i nejasnoćama.
Je li bilo opravdano ukinuti obiteljske centre ili ih je, štoviše, trebalo sačuvati i ojačati? Političarima su se činile privlačnima uštede, ali nakon ovakvih tragedija tko se usudi govoriti o uštedama.
Obiteljskopravna struka već dulje od tri godine upozorava na neprimjenjivost Obiteljskoga zakona u mnogim obiteljskopravnim institutima, u mnogim životnim situacijama. Radna skupina za izradu Nacrta novog Obiteljskog zakona uvažila je kritike socijalnih radnika, psihologa i pravnika iz tog dijela sustava koji su upozoravali na nepraktičnost, neprimjenjivost mnogih mjera za zaštitu djece koje se prema Zakonu izriču prema roditelju. Po mojem mišljenju, mjere su vrlo nediferencirane i nejasne, pretpostavke za njihovo izricanje se preklapaju, pa uza sve znanje, centar za socijalnu skrb ne umije razaznati koju od mjera treba izreći. Dakle, trebalo bi hitno učiniti nešto na zakonodavnoj razini jer Obiteljski zakon otvara put novim nepravdama, nesrećama i nejasnoćama.
Bila sam užasnuta odlukom nekadašnje ministrice da ukine obiteljske centre. Očekivala sam zbog toga porast disfunkcionalnih obitelji. Obitelj čine ljudi, a ljudi su nesavršeni. Često uz malu pomoć možete učiniti mnogo. Obiteljski centar trebao bi postojati na lokalnoj razini i proaktivno djelovati. Trebao bi imati bračno i obiteljsko savjetovalište, različite radionice kao pomoć obiteljima – od pomoći djeci u svladavanju školskih znanja (jer svi ne mogu platiti instrukcije djeci!), do škole za roditelje, različite psiho-socijalne tretmane blažeg intenziteta. Nacrt novoga Obiteljskog zakona, koji je i dalje u ladici ministrice, izvorno je predvidio postojanje obiteljskih centara, jer smo kao radna skupina znali koja je njihova važnost. Veseli čuti da će ministarstvo predložiti Zakon o obiteljskim centrima. Povrh toga, smatram da bi Ministarstvo koje je zaduženo ne samo za obitelj već i za mlade trebalo različitim akcijama i programima, poput Ministarstva zdravstva, djelovati još aktivnije u smislu osvještenja koliko su nam obitelj i dijete važni te dati početni impuls za promjenu društva i percepciju obitelji kao uistinu temeljne društvene jedinice.
Pogledajte i video: Balkon s kojeg je otac bacio djecu na Pagu
Tragedija je uvjek bilo i bit ce svugdje u svjetu. Da se " sumnjive" osobe prate dan i noc , sta im se u glavi mota ne moze niko znati .