HNS ključan za stabilnost Vlade, ali ucjenjivački potencijal mu je sićušan

Koalicijska vlast HDZ-a i HNS-a bit će stabilna. Ključni je cilj uključivo i tolerantno društvo, okrenuto rješavanju problema uz respektiranje drugih. Tim je riječima premijer Andrej Plenković naciji obrazložio dosad nezamislivu kombinaciju – HDZ i HNS izišli su iz ideoloških rovova i u zajedničkoj političkoj platformi poručili kako su “svjesni činjenice da je razvoj hrvatskog društva ograničen uvriježenim načinom funkcioniranja, temeljenim na poticanju podjela, uglavnom ukorijenjenih u prošlosti”.

Unatoč proklamiranim ciljevima, nova će se koalicija ipak morati suočiti s nekim pitanjima svjetonazorske naravi, na koje je javnost posebno osjetljiva, dobrim dijelom upravo zbog ideoloških prepucavanja donedavnih “smrtnih neprijatelja”.

Ključna točka je obrazovanje, a posebno kurikularna reforma. Kada su javnosti pokušavali objasniti zašto ulaze u partnerstvo s HDZ-om čak i pod cijenu raskola u stranci, iz vrha HNS-a puštali su informaciju da će Buljan-Culej i Vican biti maknute s čela tijela za provedbu kurikularne reforme i Strategije obrazovanja, a da će cijeli posao ponovo preuzeti Boris Jokić. U međuvremenu su ipak dijelom reterirali i javno poručili kako će se o novom natječaju za vodeće mjesto u ekspertnoj skupini odlučiti nakon što se “analiziraju procesi”, no neslužbeno se u stranci i dalje može čuti da ne namjeravaju odustati od ideje da se reforma nastavi tamo gdje je stala u vrijeme Jokića. Čak spominju sredinu srpnja kao krajnji rok do kada bi se s čela Povjerenstva za provedbu strategije trebala maknuti Dijana Vican, na čemu, navodno, inzistira nova ministrica obrazovanja Blaženka Divjak. Ne pristane li HDZ na takve promjene, poručuju kako to ozbiljno može ugroziti stabilnost Vlade.

Mir pod svaku cijenu

Da je HDZ spreman na određene ustupke novom koalicijskom partneru kada je riječ o obrazovanju pokazuje činjenica da je HNS, uz resor obrazovanja, na upravljanje dobio i Vladinu koordinaciju za sektorske politike, u čiji djelokrug, među ostalim, spadaju i obrazovanje i kultura. HNS-ov potpredsjednik Predrag Štromar na čelu je te koordinacije, što mu daje vrijedne proceduralne alate kojima može utjecati na dinamiku donošenja pojedinih propisa iz područja obrazovanja i osigurati da stvari u tom resoru ne prolaze ispod HNS-ova radara.

Pitanje je, međutim, može li si HNS priuštiti da inzistira na provođenju kurikularne reforme baš na način na koji je to zamislio Jokić. HDZ je ipak stariji partner, s više nego deseterostruko brojnijim klubom zastupnika, kojima bi pristajanje na Jokićev model značilo odustajanje od nekih temeljnih svjetonazorskih principa. Valja se prisjetiti da je i sama Strategija obrazovanja u vrijeme Vlade Zorana Milanovića donesena bez ruku HDZ-a. Njihovi su zastupnici ostali suzdržani, navodeći, doduše, razloge čisto tehničke prirode, poput nedostatka novca kojim će se pokriti provedba Strategije. Činjenica je, međutim, da Strategija nije donesena konsenzusom kakav je nužan za tako široke zahvate u sustav obrazovanja.

Cjelovita kurikularna reforma koju je izradila Jokićeva skupina naišla je na popriličan otpor u dobrom dijelu znanstvene zajednice, prije svega u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, a uz prigovore tehničke prirode, poput onoga o manje studenata na prirodoslovnim i tehničkim studijima, recezenti HAZU-a žalili su se da kurikul hrvatskog jezika nije nacionalno orijentiran, da kurikulu povijesti nedostaju odgojne i etičke dimenzije te da se općenito učenicima nameće materijalistički svjetonazor iz doba socijalizma, a istodobno potpuno zanemaruje onaj religijski, odnosno metafizički.

Takve rasprave i uvođenje novih članova u Jokićevu ekspertnu skupinu lani su rezultirale masovnim prosvjedima u nekoliko hrvatskih gradova. Slični prosvjedi ponovili su se i ove godine, a politički ih je iskoristio donedavni predsjednik HNS-a Ivan Vrdoljak, poručivši u noćnom “tvitu” kako će napraviti sve da se reforma obrazovanja provede “pa makar mu to bilo zadnje što će učiniti u politici”.

Svi ti događaji pokazuju koliko je pitanje obrazovanja osjetljivo pa je zato, bez obzira na uvjeravanja iz HNS-a, teško očekivati da će HDZ cijelu priču prepustiti stranci koja u Saboru ima samo pet zastupnika jer bi takvim potezom riskirao pobunu u vlastitim redovima. HNS-ove ruke ključne su, doduše, za stabilnost Vlade, no ucjenjivački potencijal im je, najblaže rečeno, sićušan. Ulaskom u HDZ-ovu Vladu HNS je, naime, iziritirao velik dio svojih birača i članova, a stranku su napustili neki od najistaknutijih HNS-ovaca. U takvoj situaciji, HNS će sigurno nastojati pod svaku cijenu održati mir s HDZ-om, što mu, objektivno, ne daje prostor za inzistiranje na provedbi cjelovite kurikularne reforme kako ju je zamislio Jokić.

Vladi HDZ-a i HNS-a tako preostaje mogućnost da konkretne pomake u obrazovanju osigura u dijelovima koji nemaju veze sa svjetonazorom, poput onih u strukovnom obrazovanju, na koje godinama pozivaju Hrvatska udruga poslodavaca te obrtnička i gospodarska komora. Svjesna činjenice da će HDZ i HNS teško prevladati ideološke razlike, i ministrica Divjak najavljuje da će se fokusirati na tehnologiju i obrazovanje, a ne na ideološke podjele, ali i tu zadržava oprez i ističe da promjene iziskuju vrijeme.

Vruća fotelja pripala je i novom ministru uprave, HDZ-ovcu Lovri Kuščeviću, koji je ondje došao s pozicije ministra graditeljstva, a na novoj funkciji čekaju ga brojne ideološke zamke. Na Ministarstvu uprave je, među ostalim, zadatak da odgovori na SDP-ovu interpelaciju o ploči poginulim braniteljima HOS-a postavljenoj u Jasenovcu.

‘Bruxelleski štih’

Vlada s tim odgovorom već kasni, rok je istekao uoči prvog kruga lokalnih izbora. Kuščević je zastupnicima na saborskom Odboru za Ustav obećao da će ta tema biti obrađena u idućih desetak dana, no iz izjava Predraga Štromara i Andreja Plenkovića može se iščitati da partneri još nisu načeli taj vrući krumpir. Štromar je, naime, najavio da će Vlada ovaj tjedan razgovarati o ploči u Jasenovcu.

– Riješit ćemo taj problem, to vam garantiram – poručio je Štromar uoči potvrđivanja novih ministara u Saboru, da bi Plenković samo par dana kasnije poručio kako se o tome ovaj tjedan sigurno neće razgovarati.

Stajališta HNS-a o spornoj ploči dobro su poznata, otpočetka je inzistirao na njezinu žurnom uklanjanju, dok je HDZ ostao bez jasnog odgovora na to pitanje. Plenkovićeva Vlada u kojoj je bio Most osnovala je povjerenstvo koje bi do kraja godine trebalo razriješiti dvojbe vezane uz kažnjavanje javnog isticanja simbola totalitarnih režima, kako fašističkih tako i onih komunističkih i sva je prilika da će se Plenković na tome i zadržati, jer bi u protivnom na sebe mogao navući bijes desnice izvan stranke, ali i u samom HDZ-u.

Još jedna svjetonazorska tema koja je dočekala Kuščevića je pitanje ćiriličnih ploča u Vukovaru koje je na državne institucije u tom gradu prije tri godine postavila Milanovićeva Vlada, što je izazvalo nasilne prosvjede i razbijanje ploča. Cijeli problem završio je na Ustavnom sudu, koji je zabranio da se pitanje dvojezičnosti riješi na referendumu, a Saboru naložio da izmijeni Zakon o službenoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina, što se do danas nije dogodilo. Hoće li se tog zadatka uhvatiti novoformirana vladajuća koalicija, ostaje za vidjeti.

U Kuščevićevu su resoru i pitanja životnog partnerstva i prava LGBT osoba, no u tim pitanjima ne treba očekivati razmirice, s obzirom na to da je Zakon o životnom partnerstvu donesen još u vrijeme ministrovanja Arsena Bauka, a HDZ nikada nije pokazao namjeru da ga mijenja.

Ljudska prava svrstana su u Vladinu koordinaciju kojom će ravnati buduća ministrica vanjskih i europskih poslova Marija Pejčinović Burić, umjesto svog prethodnika Davora Ive Stiera, koji je podnio ostavku na ministarsku dužnost uz obrazloženje da je “u novoj političkoj konstelaciji potrebno jačati demokršćansku opciju u neposrednom kontaktu s građanima”. Odlazak Stiera i dolazak Pejčinović Burić u HDZ-u su doživljeni kao najava novog, “bruxelleskog štiha” u vanjskoj politici Hrvatske. To bi podrazumijevalo i odmak od politike vezane uz ljudska prava koju je propagirao Stier, pod čijom je palicom Hrvatska i službeno zauzela konzervativan stav sličan onom kakav zastupaju Mađarska i Poljska. Upućeni, međutim, tvrde da je Stier u tom poslu solirao i da se nije konzultirao ni sa strankom ni s premijerom. Ako je to točno, pitanja ljudskih prava i reproduktivnog zdravlja ne bi smjela biti kamen spoticanja za novu koaliciju. Problemom između koalicijskih partnera mogao bi se pokazati položaj hrvatskih branitelja, posebno u dijelu koji se tiče prava pripadnika HVO-a. Ministar branitelja Tomo Medved već dulje vrijeme najavljuje donošenje novog zakona koji će izjednačiti prava pripadnika HV-a i HVO-a. Taj zakon navodno je gotov i njegovim puštanjem u javnu raspravu čekalo se sve do poslije lokalnih izbora, no pitanje je kako će na takav dokument reagirati HDZ-ov koalicijski partner. HNS je, naime, bio i ostao najžešći kritičar Tuđmanove politike prema BiH, a nekadašnja predsjednica te stranke Vesna Pusić bijes dobrog dijela javnosti izazvala je izjavom da je Hrvatska počinila agresiju na susjednu državu. Iako je Pusić zbog koalicije s HDZ-om napustila HNS, pitanje je koliko bi toj stranci bilo prihvatljivo da se braniteljska prava daju i pripadnicima borbenog sektora HVO-a.

U svim tim pitanjima, teško je zamisliti kako bi mogao izgledati kompromisni stav novih koalicijskih partnera pa im je, ostanu li pri stavu da je najvažnija stabilnost Vlade, a time i politička stabilnost Hrvatske, uputno u najvećoj mogućoj mjeri izbjeći svjetonazorska pitanja i posvetiti se rješavanju gorućih problema u gospodarstvu.

Važne samo fotelje ili...

A ključan je problem Agrokora, za rješavanje kojega su potrebne godine i koji, ako krene u neželjenom smjeru, može potaknuti socijalne nemire i poljuljati temelje Plenkovićeve Vlade. Koalicija će se morati suočiti i s pitanjem mirovinskog sustava i dugova u zdravstvu te drugim problemima čije se rješavanje odgađa godinama. Upravo o tome koliko će biti uspješni u rješavanju gospodarskih i financijskih problema ovisit će budući položaj HDZ-a, ali još više HNS-a, kojemu nezadovoljstvo članstva i birača koalicijom s HDZ-om prijeti nestajanjem. Pokaže li nova koalicija pozitivan rezultat, i birači će im oprostiti žrtvovanje ideoloških stavova radi “višeg cilja”. Izostanu li pozitivni učinci, potvrdit će se dojam da je suradnja ideološki suprotstavljenih tabora HDZ-u poslužila samo za održavanje na vlasti, a HNS-ovim čelnicima da se dokopaju fotelja, što bi i jednoj i drugoj stranci na izborima teško bilo oprošteno.