SUBOTA, 10.6.
Nevjerojatno kako su se Davor Ivo Stier i Predrag Štromar mimoišli. Davor prije par dana maršira po Zagrebu u Hodu za život, a danas evo i Predraga na maršu u Paradi ponosa. Mimoišli se za par dana. Tako blizu, a tako daleko. Inače, parada ko parada. Mahanje zastavama duginih boja, selfiji, transparenti, šetnja, bubnjevi, pištaljke, pa onda još malo selfija i to je to. Incidenata nije bilo, sve je prošlo, kako vole reći, mirno i dostojanstveno. Predrag se vratio u Varaždin. Mirno smo do dogodine.
NEDJELJA, 11.6.
U vrijeme kada je Janica Kostelić osvajala zlatne medalje, mladići koji su je vrijeđali na trajektu prema Braču i prilikom izlaska iz njega, bili su ili na početku školovanja ili su išli u vrtić. Otprilike tada je i klub za koji navijaju zadnji put bio prvak Hrvatske. Puno se tu frustracija nakupilo. Dečki su završili u zatvoru i svi danas opravdano pričaju o njihovom primitivizmu, S druge strane, nitko ne spominje da su oni klicali i Zakonu o sportu. Njihovo vrijeđanje neće zaustaviti zatvor, ali bi primjena Zakona o sportu svakako pomogla.
PONEDJELJAK, 12.6.
Opet su se mimoišli. Davor i Predrag. Davor baš izišao iz Vlade, a Predrag u nju radosno utrčao. Iza sebe ostavio spaljenu zemlju, pardon, stranku. Izgubio je izbore, ali dobio ministarstvo. Nije loše. Kaže da je to zbog obrazovanja. Lijepo. Nismo znali da mu je toliko važno. Ovakav primjer žrtvovanja za budućnost naše djece dugo nije viđen. I Davor se žrtvuje. Kaže, važnija mu stranka od ministarstva, pa ga je napustio da bi se posvetio radu u Saboru. Treba ljudima vjerovati.
UTORAK, 13.6.
Iako naoko nema nikakve veze jedno s drugim, koalicija HDZ-a i HNS-a i otpuštanja u Agrokoru, imaju nešto zajedničko. Mjesec dana su nas uvjeravali da ni prvog, ni drugog neće biti. A mi smo znali da hoće i da samo treba pričekati lokalne izbore. Normalno, čim su završili, HDZ i HNS su potrčali u zagrljaj, a Ante Ramljak je najavio otpuštanja. Pomalo. Prvo u prodavaonicama koje loše posluju. Kaže da će mnoge radnice dobiti posao u sezoni na moru. Blago njima. Mora da su sretne.
SRIJEDA, 14.6.
Torcidaši vrijeđaju snježnu kraljicu zbog Mamića, a Mamić vrijeđa suca, svoje odvjetnike, novinare i svakoga tko mu kroči u kazneni prostor. Međutim, za razliku od klinaca iz Torcide, za njega nema kazne. Danas je bio sretan. Nakon Luke trebao je svjedočiti Dejan. Luka se ne bi štel mešati. Sve je zaboravio. Potpis ovdje, potpis ondje, aneks sim, aneks tam, tko će to sve zapamtiti. Dejan Lovren, e to je već druga priča. Taj navodno sve pamti, pa mu je malo trebalo uklizati. Suđenje se odgađa.
ČETVRTAK, 15.6.
Besposlen pop navodno jariće krsti, a biskup Košić u trenucima dosade optuži premijera za političku prostituciju i izdaju. Torcidaši za vrijeđanje koriste haiku formu, biskupu je trebala kartica teksta. Ajde, barem nije dosadno. Još je manje dosadno u Srbiji. Onaj tko je prije 5 godina uložio nešto novca na okladu da će u Srbiji predsjednicom Vlade postati lezbijka hrvatske nacionalnosti, vjerojatno ne bi trebao raditi ništa više u životu. Neke su stvari jasne jedino Davidu Ickeu i Krešimiru Mišaku.
PETAK, 16.6.
Kada je Plenković prvi put progovorio ukrajinski, krenula je kriza u Agrokoru. Prije par dana je ponovo demonstrirao znanje tog slavenskog jezika i Rusi opet viču na nas. Za razliku od njega, Lovren je govorio samo u istrazi. Na sudu nije stigao, barem ne još. Danas ima važnijih briga. Netko mu je provalio u kuću i opljačkao obitelj. Kaže da strahuje za djecu. Sinu mu je danas rođendan. Vjerojatno od straha neće spavati u kući. Možda je i bolje. Barem neće u krevetu pronaći konjsku glavu.
imamo Anemiju koji radi isključivo u korist svoje buduće i željene fotelje u Bruxellesu