Iranci na čelu države imaju dvojicu vođa. Obojica imaju duge bijele brade, obojica su klerici, i obojica su, bar deklarativno, čuvari islamske iranske revolucije. No vjerski vođa Irana ajatolah Ali Hamnei i predsjednik zemlje Hassan Rohani itekako se razlikuju. Hamnei pripada klasičnoj iranskoj tvrdolinijaškoj struji koja nameće stroge zakone i pravila ponašanja teško shvatljiva mladoj i obrazovanoj naciji. Rohani je sušta suprotnost i on shvaća iransku mladež, njihovu želju da se otvore svijetu i da im život u vlastitoj zemlji postane lagodniji. Zato je i pitanje čija će politika nadvladati ovom velikom zemljom dominantno kod Iranaca, a naročito se razbuktalo posljednjih tjedana dok je Hamnei teško bolestan ležao u krevetu.
Presudan utjecaj
Njega je u bolesničkoj sobi redovito obilazio predsjednik Rohani. U duši veliki suparnici prema javnosti nikada ne pokazuju netrpeljivost. Tako je bilo i u trenucima nakon teške operacije raka prostate. Učinilo se da će bolest pobijediti Hamneija, no on je ostao iz kreveta i vratio se na posao. To ipak nije umanjilo rasprave, doduše tihe, unutar Irana o tome što će biti kada Hamnei umre. Odnosno, hoće li Hamnei, kao vrhovni vjerski vođa, imati nasljednika ili će teokracija, jedinstven sustav vladavine, s njim zauvijek nestati.
Vrhovni vođa najmoćnija je osoba u Iranu i ima presudan utjecaj na formiranje svih političkih pitanja. S obzirom na to da se Iran sada nalazi na važnoj prekretnici, kalkulira se o različitim scenarijima nakon njegove smrti. Dok jedni vjeruju kako je vojni udar neizbježan i da će revolucionarna garda preuzeti vlast, drugi misle kako će njegovo mjesto zauzeti netko koga je sam Hamnei tajno imenovao u oporuci. Većina Iranaca ipak se nada kako će funkciju vrhovnog vođe preuzeti sadašnji predsjednik Hassan Rohani te na taj način ukinuti teokraciju, odnosno da će na djelu biti određeno prijelazno rješenje.
Prof. dr. sc. Vlatko Cvrtila, dekan veleučilišta Vern, smatra kako se, umre li ajatolah Hamnei, ništa drastično neće preko noći dogoditi.
– U samom Iranu postoje određene političke skupine koje su spremne na promjene. One smatraju kako Teheran ne treba promijeniti samo vanjsku politiku već i unutarnje strukture države koje su evidentno postale problem i ograničavaju razvoj zemlje. Sankcije su učinile dosta štete. Ljudi koji su se okupili oko predsjednika Rohanija smatraju da Iran više ne može ići u takvom smjeru. Ono što radi sadašnji predsjednik nekako ohrabruje i dokazuje da je riječ o izuzetno odgovornom političaru koji shvaća situaciju i koji želi promjene. Ipak, one neće biti nagle jer je i sam svjestan da postoji jaka opozicija i da brzopleto otvaranje može biti kobno za njega – smatra Cvrtila. On isključuje bilo kakvu mogućnost vojnog udara i preuzimanja vlasti od iranske revolucionarne garde.
– Revolucionarna garda najvažniji je faktor u očuvanju režima. Teško je pretpostaviti kako će se ona ponašati jer se o njoj jako malo zna. Tek sada je izišla na svjetlo dana jer se pojavila u Iraku i pomaže iračkoj vojsci da ovlada nad ISIL-om. Iako je dobro obučena i opremljena, garda neće biti generator promjene. Ne vjerujem da bi se vojno suprotstavila sustavu koji želi reforme. Mislim da je predsjednik Rohani dosta vješt i da će pripadnicima garde osigurati zadovoljavajući status da ne bi izgubili privilegije, ali i da ih iskoristi kao važan vanjski politički faktor u regiji. Tu mislim na savezništvo s Irakom, ali ne treba isključiti ni suradnju sa SAD-om, ali u tajnosti – naglasio je Cvrtila.
Amerika, koja također pomno prati Hamneijevo zdravlje, vjeruje da će s bilo kime tko dođe na njegovo mjesto lakše voditi pregovore oko nuklearnog programa. Hamnei ni pod koju cijenu ne želi odustati od njega unatoč tome što su dugogodišnje sankcije uništile iransko gospodarstvo.
Američka nadanja
– Dok je na vlasti Barack Obama, Iran će u nekim segmentima biti partner SAD-u. Rohani je promijenio lice Irana, prije svega mislim na vanjsku politiku, i laganim koracima uvodi reforme. Hamnei ga u tome nije ni pokušavao spriječiti jer te reforme nisu bile radikalne i nisu ugrožavale sadašnji režim. Vjerujem da će tako i nastaviti djelovati, bez obzira na to ode li Hamnei ili ostane. Jer Rohani je izuzetno mudar i pragmatičan. Zahvaljujući njemu, s tim laganim koracima koje je napravio, SAD i Europska unija na Iran gledaju drugim očima.
Sam Iran izuzetno je strateški važna država i svi su zainteresirani da se konačno počne uključivati u međunarodne procese, da postane dio rješenja, a ne problema kao što je to bio do sada. Svijet optimistično gleda na iransku politiku u Iraku koja je više tajna nego javna. U dogovoru s Amerikancima Teheran radi na stabiliziranju te zemlje. Obama je poslao pismo Rohaniju i na taj način pružio ruku pomirenja Iranu jer zna da se regionalni poredak neće moći uspostaviti bez te zemlje.
Ali ne bilo kakvog Irana, već ovoga kakvog danas predvodi Rohani, Irana koji preuzima odgovornost i koji će biti uključen u međunarodne procese – istaknuo je profesor Cvrtila.
Hamnei je postao zaštitnik države nakon što je poslije smrti ajatolaha Homeinija 1989. izabran za vrhovnog vođu. Ta titula podrazumijeva neku vrstu teokratskog liderstva budući da nijedna politička odluka nije pravomoćna dok ne dobije odobrenje vrhovnog vođe. Ubrzo nakon stupanja na novu funkciju Ali Hamnei promijenio je ustav i ukinuo funkciju predsjednika vlade. Iako ga opisuju kao beskompromisnog, jakog i čvrstog čovjeka, bio je lak na suzama. Posebno je osjetljiv na siromašnu djecu jer je i sam kao dijete živio u velikom siromaštvu. Bliski suradnici kazali su da je uvijek, kada bi vidio prilog o siromašnoj djeci, zaplakao. Također ističu da su mu teško pali masovni prosvjedi nakon predsjedničkih izbora 2009. na kojima je pobijedio Ahmadinejad.
Njegovi protivnici pokušali su ga ubiti 1981. i tada je za dlaku izbjegao smrt. Za vrijeme jedne tiskovne konferencije atentator je pokraj njega postavio diktafon u kojem je bila skrivena eksplozivna naprava. Nakon eksplozije ostala mu je paralizirana desna ruka. Tu je ruku često skrivao ispod ogrtača. Njegovi učenici kažu kako mu je bilo teško naučiti služiti se lijevom rukom.
Rijetko je tko od iranskih novinara ili političara s kojima smo kontaktirali želio govoriti o zdravstvenom stanju ajatolaha Hamneija. Oni koji su pristali tvrde da je Hamnei potpuno zdrav.
Iranski novinar Hakam Amhaz odbacio je bilo kakve tvrdnje o teškoj bolesti vrhovnog vođe i smatra kako je to pokušaj Zapada da destabilizira Iran. – Sve što se govori o zdravstvenom stanju ajatolaha Hamneija su laži. On je dobro i potpuno je zdrav. Svakodnevne obavlja sve svoje poslove. Uz to, još se uvijek bavi i sportom. Što se tiče njegova nasljednika, to je stroga tajna – naglasio je Hakam Amhaz.
Hamneija je na mjesto vrhovnog vođe postavilo vijeće eksperata, odnosno nekad moćno tijelo u kojem sjede vjerski dužnosnici. Danas je moć tog vijeća svedena tek na simboliku. Iako članove bira narod, vijeće više nema ovlast nadzora vrhovnog vođe koji je tako postao de facto nedodirljiv i svemoćan. U slučaju smrti Hamneija eksperti bi mogli ponovno postati važni ako neće doći do vojnog udara.
Više kandidata
Iako Iranci u strogoj tajnosti drže mogućeg nasljednika ajatolaha Hamneija, irački novinar i analitičar, koji je blizak najvećem šijitskom vjerskom vođi Ali al-Sistaniju, Yaser al-Abadi smatra da najveće šanse za nasljednika Hamneija ima Mahmud bin Mohammed Ali al-Hashimi Shahrudi, On je danas najbliži Hamneijev suradnik i prihvaćen je od revolucionarne garde. Ima veliki utjecaj nad šijitima u Iraku, unatoč tome što se suprotstavio Hamneiju kada je za iračkog premijera podržao Haidar al-Abadija, dok se Hamnei zalagao za Al-Malikija.
– Iako se često kao nasljednika Hamneija spominje Alija Akbara Hashemija Rafsanjanija, koji je sa 80 godina stariji i od samog Hamneija, i koji je dvaput bio predsjednik države, to se neće dogoditi jer je on blizak reformistima. Vrhovni vođa mora isključivo biti konzervativac. No, osim Al Hashimi Shahrudija, velike šanse da naslijedi Hamneija ima i Homeinijev sin Hassan – naglasio je Yaser al-Abadi. On je uvjeren da će doći do velikih sukoba unutar vijeća eksperata jer svatko od njih kandidirat će svog favorita.
– Nadam se da je ajatolah Ali Hamnei napisao svoju oporuku i time poštedio svoju zemlju od mogućih sukoba i podjela – nada se Yaser Al-Abadi.
U slučaju smrti ajatolaha Hamneija, Iran će imati najteži ispit još od revolucije. Iranski narod u teškoj je ekonomskoj situaciji, živi na rubu egzistencije i željan je promjena. Mnogi od njih, naročito obrazovani i mladi, priželjkuju ukidanje teokracije u čemu, nadaju se, imaju blagoslov današnjeg predsjednika Hassana Rohanija. No nasuprot njima snažni su konzervativci. Oni uz sebe imaju najjaču i najmoćniju instituciju u državi, revolucionarnu gardu. Jedini koji danas uspijeva održati balans između tih dviju strana upravo je Hamnei. I zato će biti neizvjesno koja će strana prevagnuti nakon što on ode. U ovom se trenutku čini da Iran ipak grabi k reformama koje bi Perziju trebale vratiti na svjetski tron.
O tome hoći li Ali Hamnei biti posljednji ajatolah,treba odlućiti iranski narod i nitko drugi.Hvala Bogu,kod njih nema šoroševskih i drugih petokolonaških organizacija,koje plaćaju cionisti da bi rušili njima nepoželjne vlade i stavili te države pod svoju kontrolu.