Tete iz vrtića mogle bi stajati “političke glave” nepobjedivog i dugovječnog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. Polako ulazimo u izbornu godinu, a tete više ne žele šutjeti. Prije dvadesetak dana organizirale su prosvjed na kojem su otvoreno progovorile u kakvim uvjetima rade, ali i, što je puno važnije, u kakvim uvjetima žive naša zagrebačka djeca. Iako gradonačelnik u svom vehementnom stilu tvrdi da su tete nepotrebno podigle ustanak, svatko tko je imao djecu u “Bandićevim vrtićima” zna da je prosvjed bio itekako opravdan.
Najveći problem su pretrpane grupe zbog kojih tete doslovno “padaju od umora” na poslu. U nekim zagrebačkim vrtićima, tvrdi predsjednica Sindikata obrazovanja, medija i kulture Božica Žilić, ima dvostruko više djece nego što je to po propisanom standardu. Doista je dramatičan podatak da u većini od 60 vrtića u vlasništvu grada ima previše djece u grupama. Riječ je o kršenju zakona jer se ne poštuju standardi koje je propisao Sabor.
– Prema standardu u jednoj jasličkoj grupi u kojoj su djeca od 13 do 17 mjeseci maksimalno može biti upisano osmero djece. U zagrebačkim vrtićima upisano je od 19 do 21. Treba naglasiti da su to djeca koja još uvijek nose pelene i jedna odgojiteljica mora se brinuti da je 21 dijete presvučeno, čisto i nahranjeno te da mu se slučajno nešto ne dogodi – ističe sindikalistica Žilić dodajući da je slična prenapučenost i u ostalim grupama. Gradske vlasti krše prava djece jer nisu osigurale svakom djetetu u jaslicama minimalno pet kvadratnih metara, ali i nježnost i pažnju koje dijete u toj dobi traži. Žilić ističe da djeca nisu istraumatizirana samo zato što odgojiteljice daju sve od sebe. Požalila se na pritisak kojim su bili izložene tete koje su izišle na prosvjed. Neki ravnatelji zvali su ih na “informativni razgovor” i tražili popis ljudi koji su bili na prosvjedu. Žilić nikako ne želi reći da su svi ravnatelji bili takvi, ali ističe da dosta onih koji se ne brinu o tetama i djeci, nego su isključivo produžena ruka gradonačelnika Bandića.
Teško je zamisliti da u nekom razredu u osnovnoj školi koji može imati najviše 25 učenika bude upisano 50 djece. U takvim uvjetima gotovo je nemoguće održati kvalitetnu nastavu, a još je gore djeci koja se ne osjećaju nimalo ugodno u takvom okruženju.
A kako je tek bebačima u jaslicama koji imaju nešto više od godinu dana. Do jučer su imali cjelodnevnu brigu mame, tate ili bake, a sada su praktički postali samo broj o kojem se prezaposlene i preumorne tete jednostavno ne stignu brinuti. Jedva stignu svakom djetetu promijeniti pelenu, a kamoli im dati onu pažnju i ljubav koja im je potrebna. Briga i odgoj djece nije rad na traci, nego vrlo zahtjevan poziv koji iziskuje puno emocija, empatije, ljubavi i strpljenja.
Traumatično privikavanje
Mama Sanela Senjanin slaže se da je pretrpanost grupa najveći problem. Njezina dvogodišnja kći smještena je u grupu u vrtiću Trešnjevka s još 23 djeteta. Zadovoljna je s tetama i vrtićem koji slovi kao jedan od najboljih u Zagrebu. Govori sve najbolje o osoblju, ali čak ni tete čarobnjakinje ne mogu stići sve ono što im stoji u opisu posla kada ima previše dječice. Nitko nije napamet odredio maksimalan broj djece u grupi, nego je to procjena vrhunskih stručnjaka i pedagoga.
– Ne može se učiteljica posvetiti tolikoj djeci u školi, a kamoli teta u vrtiću – žali se gospođa Senjanin dok razgovaramo s njom ispred vrtića Trešnjevka, a njezina mezimica, očito željna pažnje, snažno grli mamu oko vrata. Ponekad takav zagrljaj očekuje i od svoje tete u vrtiću, ali rijetko stiže “na red”. Za Sanelu Senjanin posebno je traumatično bilo privikavanje njezine kćeri na vrtić. Djeca su prvi put ostavljena bez roditelja što je za njih bio veliki stres koji odrasli vrlo često minoriziraju. Mama Sanela i danas se s nelagodom sjeća traumatičnih scena.
– Sjećam se da su 24 djeteta vrištala i plakala, a tete mogu svakom djetetu posvetiti minutu ili dvije – prisjeća se Senjanin. Kada je riječ o sukobu između gradonačelnika Bandića i teta iz vrtića, bez ikakvih dvojbi staje na stranu teta.
– Više vjerujem tetama. Vidim na svoje oči što se događa – ističe mama Sanela dodajući da je Bandić u svojim računicama da na osmero djece dođe jedna teta vjerojatno pribrojio kuhare i drugo pomoćno osoblje. Prešutio je i to da tete rade u dvije smjene te da se preklapaju u grupi najviše do dva sata dnevno. Dodaje da su vrtići slabo opremljeni priborom za edukaciju pa roditelji moraju često “uskakati”. Tete ih diskretno zamole da donesu maramice ili neki drugi potrošni materijal. Mama Sanela ponavlja da je zadovoljna vrtićem i tetama, ali ističe da je zgrada ista kao prije 30 godine te da se u nju vrlo malo ulagalo. Slično razmišlja i tata Miroslav Erceg koji je biciklom došao pokupiti sina iz vrtića.
– Jako sam zadovoljan vrtićem, ali uvijek ima pluseva i minusa. U globalu je sve dobro – ističe tata Erceg dodajući da je u grupi njegova sina na popisu 28 djece, što je daleko iznad svih normativa. I on bez imalo dvojbe više vjeruje tetama nego gradonačelniku Bandiću.
Ne znaju za bolje
Iako je u prilično nezgodnoj situaciji jer se nalazi između “čekića i nakovnja”, odnosno između teta i Bandića, ravnateljica vrtića Trešnjevka Lidija Redžepović pristala je govoriti o stanju u svom vrtiću. Ravnateljica uživa veliki ugled kod roditelja i svojih kolegica teta. Odlično vodi vrtić, što mogu posvjedočiti iz osobnog iskustva jer su u Trešnjevku išla i moja djeca. Ali to ne znači da u vrtiću nema problema.
Ravnateljica priznaje da u nekim grupama ima više djece nego što propisuje pedagoški standard, čijoj je izradi i sama doprinijela, ali odmah dodaje da bi puno djece moralo ostati “na ulici” da se doslovno poštuje propisi. Ističe da u njezinu vrtiću nema problema te da za sljedeću godinu nisu popunili grupe do gornjih granica. Pedagoški standard ideal je koji bi u svakom slučaju osigurao dodatnu kvalitetu rada s djecom.
Ravnateljica Redžepović nije najbolji primjer za sadašnje sukobe između Bandića i teta u vrtiću jer je uspjela naći dobru mjeru i stala je negdje na pola puta u tom sukobu. Uspjela je gotovo nemoguće. Tete iz vrtića, ali i roditelji, cijene njezin stručni rad i brigu za vrtić i djecu, a opet dobro surađuje s gradskim vlastima. Ističe da je u vrtić Trešnjevka upisano 480 djece, ali da ih svaki dan u vrtić dolazi oko 380 o kojima se brine 47 odgojiteljica. Uvjerava nas da je u praksi napučenost grupa puno manja. Pila se može okrenuti naopako pa se može reći i da sve tete zbog stresa ili nekih drugih razloga nisu svaki dan na poslu. Sindikalistica Žilić iznijela je podatak da od oko 3000 zagrebačkih teta barem deset posto dnevno izostaje s posla zbog iscrpljenosti i bolesti.
Uz sve probleme koji postoje, ravnateljica Redžepović ističe da je stanje u zagrebačkim vrtićima zadovoljavajuće te da je jedan od najljepših poslova biti teta u zagrebačkom vrtiću.
Tatjana Vitas, povjerenica Sindikata odgoja i obrazovanja u vrtiću Trešnjevka, kaže da ima dobru komunikaciju s ravnateljicom iako se u mnogočemu ne slažu. Išla je na prosvjed jer je željela upozoriti na problem u zagrebačkim vrtićima. Posebno je iritira tvrdnja gradonačelnika Bandića da na jednog zaposlenika dolazi osmero djece.
– Mora da sam na halucinogenim drogama jer svaki dan vidim trostruko – kaže u šali povjerenica Vitas dodajući da su prevelike grupe boljka u svim vrtićima. Do treće godine djeteta propisano je maksimalno 14 djece, a u grupama u vrtiću Trešnjevka su 24 djeteta. Djeca su se na to navikla jer ne znaju za bolje. Primijetila je da su djeca puno opuštenija kada su zbog blagdana manje gužve u vrtiću.
– Roditelji su za sada zadovoljni jer radimo kvalitetno, ali polako pucamo po šavovima. Nekad su kolegice odlazile u mirovinu u relativno dobrom psihofizičkom stanju. Ali ako budemo odlazile u mirovinu sa 65 ili 67 godina, imat ćemo sve većih problema s kralježnicom, glasnicama, sluhom i živcima – ističe Vitas.
– Mi tete smo tihe i mirne, ali kada sam vidjela koliko se odgojiteljica odazvalo na prosvjed, shvatila sam koliko je voda došla do grla – zaključuje teta Vitas.
Zagrebački vrtići su prenapučeni i u njima djeca nemaju potreban komfor i brigu. Ali zato roditelji ne smiju kriviti tete. Kada vide neko uplakano, tužno i nezadovoljno dijete, trebaju se sjetiti gradonačelnika Bandića.