Od kako je prije nekoliko tjedana lansirana afera Hotmail, Hrvatska ne sliči na sebe. Kao u nekom vesternu cijeli grad skupio se sa samo jednom mišlju – kako biti bliže vješalima da bolje vide lica i predsmrtni grč onih koje je sudac osudio.
Na vješalima bi, naravno, trebali biti Vlada i svi likovi koji su bili angažirani na spašavanju posrnulog Agrokora. Histerija koja je smišljeno dozirana već je toliko morbidna da je sve racionalno i svi ciljevi zbog kojih se išlo u spašavanje Agrokora zanemareni i bačeni u drugi plan.
U cijeloj strci zaboravilo se na to da je prvo Todorić svoje propalo carstvo zajedno s 40 milijardi kuna dugova ostavio, i to napismeno, “hrvatskom narodu” i drugo, da Vlada nije osmislila lex Agrokor, nacija se ne bi imala čime zabavljati kao sada. Jer zabava nikome na bi padala na pamet stoga što bi ulice bile pune tisuća očajnih i gnjevnih ljudi koji bi na ulicama tražili spas. Da nije bilo lex Agrokor, bankrotirale bi tisuće velikih i malih tvrtki, mnoštvo ljudi ostalo bi bez prihoda.
Da je Vlada pustila Ivicu Todorića i njegove kompanjone, isto milijardere koji su s njim bili u prijateljskom i više dogovornom nego tržišnom kolu, nitko je ne bi mogao kriviti za lex Agrokor, ali bi im, svejedno svi dolazili tražeći pomoć. A Vlada bi im tada mogla dati samo milostinju u vidu nekoliko minimalnih plaća i prepustiti ih burzi da se snalaze.
Umjesto toga, Plenkovićeva se Vlada izložila, spriječila kolaps i pri tome zbog neiskustva jednih i bahatosti i pohlepe drugih počinila i glupe greške koje danas toliko iritiraju naciju. Te su greške potom, u svega nekoliko tjedana, skoro proizvele pad cijele Vlade, a s obzirom na to da, osim među građanima, kaos vlada i unutar političkog sustava Hrvatske, pad Vlade u ovom trenutku izazvao bi pravu anarhiju u državi. Ako su točne indicije i saznanja o tome da je kaos namjerno proizveden i da je u interesu nekolicine milijardera koji loše prolaze u nagodbi oko Agrokora, moglo bi se zaključiti da su zbog spasa svojih milijuna ti milijarderi bili spremni i na rušenje Vlade.
Što bi se dogodilo prvi put u povijesti nove Hrvatske. Poslodavci, tajkuni i gazde do sada su tek jednom, 1999./2000., otvoreno stali na stranu političkih snaga koje su rušile (ali na izborima!) politički režim, onaj HDZ-ov. Tada je HUP, u kojem je Todorić još uvijek počasni predsjednik, doduše u statusu mirovanja, o tome potpisao s Račanovom koalicijom i sporazum.
Nakon toga za mnoge od hrvatskih tajkuna koji su se digli 1990-ih počinje zlatni period nove dogovorne ekonomije, gdje su političari i država mnogima od njih omogućili monopolistički položaj, zaštitu od vanjske konkurencije. Nakon što su doslovno nabujali i oni i njihove kompanije, i nakon mnogo zarađenih milijardi, neki od njih sada su potpuno zaboravili koliko su dužni državi. Svi su oni bili umreženi s Todorićem i Agrokorom, a kada mu banke više nisu davale kredite, počeli su uskakati oni, uz kamate od 10 posto, no bez jamstava.
Bio je to unosan, no rizičan posao pa, kada je Todorić pukao, njihove su milijarde ostale nezaštićene. No, neki od njih na nedavno održanim skupštinama, kada su ih dioničari prozvali zbog mogućeg gubitka, otvoreno su priznali da je taj gubitak, ako do njega dođe, podnošljiv jer su u proteklim godinama na Agrokoru zaradili nekoliko puta više.
Svejedno, od spašavanja svojih milijardi ne odustaju, nego se uključuju u Todorićevu borbu protiv Vlade, uspijevaju srušiti potpredsjednicu, a tek ih je možda dan ili dva dijelilo od toga da uspiju potpuno srušiti cijelu Vladu. Kako je netko u državi ipak shvatio što se događa i što im tko radi, stvar se preokrenula.
Najava održavanja sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost (VNS) dokaz je da su saznanja o cijeloj akciji došla i do državnog vrha, a kada je predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović zauzela stav da nam ne treba pad Vlade, prijevremeni izbori, te da je primarni cilj zemlje postizanje nagodbe oko Agrokora, dolazi do zbijanja redova u državnom vrhu.
Do sada se državu standardno prozivalo da se previše petlja u gospodarstvo, u pravosuđe, rad DORH-a i USKOK-a, i da za to koristi i tajne službe, a sada je apsurdno postalo jasno da je ova Vlada bila potpuno digla ruke od vlastita represivnog aparata pa ga nije koristila ni onda kada ga je morala uključiti zbog zaštite državnih i nacionalnih interesa. Sazivanjem VNS-a državni vrh ujedno je uputio poruku onim gnjevnim milijarderima koji bi zadržali dogovornu ekonomiju i rušili nagodbu. Može se iščitati da ta poruka glasi: “Prekinite akciju rušenja dok to još možete bez posljedica”.
Nazalost, Hrvatska jos nije zrela za razine na kojima je Plenkovic, Maric... Brutalno nesposobni Bernardic, Sincic, Maras, MOST kroje politicki neukom pucanstvu negativisticki dojam i o onom sto je izuzetno dobro. Gnjev, jal i neznanje jace je od dobrog u Hrvata.