Nakon što je u ožujku pješačio od Poreča do Međugorja, 52-godišnji invalid Domovinskog rata Stanislav Alihodžić iz Poreča sprema se na još jedan izazov. Alihodžić kani pješke doći do Jeruzalema. Na put pokore, a s porukom da prestanu ratovi zbog različitosti, Alihodžić će krenuti 25. svibnja.
Na dan – 70 kilometara
Pretpostavlja da će put trajati najmanje tri mjeseca.
– Od Poreča ću autobusom za Rijeku, potom do Sinja, a iz Vrgorca počinjem pješačiti. Krenut ću prema Albaniji, Makedoniji, Bugarskoj ili Grčkoj, Turskoj, Jordanu, a potom idem u Jeruzalem. Kako ću nazad, ne znam. Ako prikupim novac, možda ću se vratiti zrakoplovom. Da bih lakše prolazio tim zemljama i dobio gostoprimstvo, od župnika Petra Pahovića dobit ću vjerodostojnicu, a nadam se da će mi župan Ivan Jakovčić napisati svojevrsno pismo preporuke – kaže Alihodžić. Izračunao je da će prijeći više od 4000 kilometara, na dan približno 70 kilometara. Zbog toga će obaviti i detaljne liječničke preglede.
Žene donijele nevolje
– Kada sam išao u Međugorje, jeo sam najčešće samoniklo bilje, ali je bilo i dobrih ljudi koji su mi pomagali. Međutim, od deset crkvi u kojima sam tražio odmor, samo su me dvije primile. Za put u Jeruzalem tražim pomoć sponzora. U zadnjih 15-ak dana poslao sam 95 mailova udrugama Domovinskog rata, Saboru, nacionalnim manjinama, nekim strankama, predsjedniku Josipoviću... Odgovor sam dobio samo od Ivana Mesića, predstavnika tvrtke “Olimpus”, koji mi je ustupio jedan fotoaparat na korištenje. Jedna mi je inozemna banka obećala 2000 kuna. No, bez obzira na pomoć, ja na put krećem. Spavat ću pod vedrim nebom u vreći – kaže Alihodžić, kojemu bi dobro došla naprtnjača, vreća za spavanje, šator, ručni navigator i još mnogo toga. No pješači i iz osobnih razloga. Njegovi su problemi, kaže, počeli kada se prije pet godina rastao.
– Žena je otišla, a meni su ostali dugovi. Potom sam ušao u vezu sa ženom koja me pak bacila na koljena. Zbog nje sam podigao kredit da joj banka ne bi oduzela stan – kaže Stanislav koji odrađuje svoju pokoru.
inavalid sa 52 godine spiskao lovu i sad još žica okolo...treba mu oduzet mirovinu i poslati ga da radi a ne da šeta po svijetu..ako može propješačit 4000 km, 70 km dnevno, može i radit osam sati. ko i tebi dade mirovinu??