Sve do početka drugog polugodišta prošle godine 13-godišnji autistični dječak s istoka Hrvatske pohađao je redovitu školu te napredovao iz dana u dan. Međutim, tog je dana telefonski poziv njegove asistentice u nastavi, koja mu je pomagala da lakše savlada gradivo, promijenio puno toga u životu dječaka, ali i njegovih roditelja.
Jedan čuvao stražu
– Sin je kao i svakog dana normalno otišao u školu da bi me popodne, mislim nakon četvrtog školskog sata, nazvala asistentica i rekla da se nešto dogodilo. Kazala mi je da će me svakako kontaktirati i iz škole, ali da ona osjeća dužnost da mi prva javi. Uglavnom, moj sin je u toaletu škole doživio seksualno zlostavljanje, a onda i cyberbullying, odnosno virtualno zlostavljanje – prenijela nam je dječakova majka, koja ne krije kako je i dalje, iako je prošlo više od godinu dana, uznemirena zbog toga.
Pojašnjava kako joj je sin za vrijeme školskog odmora otišao u toalet na malu nuždu. Pri tome je spustio hlače i gaćice kada ga je, tako gologa, dvije godine stariji dječak fotografirao mobitelom. U svemu tome pomagao mu je njegov prijatelj koji je vani čuvao stražu da netko ne naiđe. Radi se o dvojici dvije godine starijih učenika iste škole koji su potom fotografije iz toaleta, uz ružne i uvredljive komentare, objavili na Snapchatu. Ubrzo potom, a na prijavu roditelja, kako kaže majka, u cijeli su se slučaj uključili ne samo škola i školske službe nego i Prosvjetna inspekcija, Agencija za obrazovanje…
– Posebno sam razočarana stavom škole jer su mi govorili da je sve u redu, čudili se što ja hoću, tvrdili da je škola poduzela sve što može i slično. Ja bih iskreno da se ništa od toga nije dogodilo, ali na žalost jest. Razgovarala sam i s djelatnicom Centra za socijalnu skrb, ona je cijeli slučaj prijavila policiji koja se također uključila u slučaj. Oni su otkrili da nema više fotografija, da su izbrisane, što se tumači kao pokušaj prikrivanja dokaza – u jednom dahu govori nam majka. Kako je vrijeme odmicalo, tako su i roditelji dolazili do novih saznanja prema kojima proizlazi da se sve to nije dogodilo slučajno. Tvrdi da su dva starija dječaka tjednima, pa i mjesecima, pratili kada će dječak biti bez asistentice u nastavi kako bi svoj plan mogli provesti u djelo, što su i dočekali. Prema njezinim riječima sva daljnja postupanja prosvjetne inspekcije i Agencije utvrdila su i niz drugih propusta koji se nisu smjeli dogoditi.
Kaže i da su uslijedili problemi s dobivanjem dokumenata iz škole, jer roditelji nisu više željeli da im sin pohađa tu školu u blizini djece koja su mu takvo što napravila. Trebalo je nekoliko mjeseci da majka dobije potrebne dokumente, a dobila ih je tek nakon što je najavila da će pozvati sve medije. Kako god, dječak je poslije nekoliko mjeseci, a za to vrijeme nije išao u školu, prebačen u drugu obrazovnu ustanovu. Međutim, poslije svega što je doživio u školi, ubrzo je kod dječaka počela regresija, agresivnost, nespavanje, bunt, buđenje, plač… Počeo je govoriti: “Ja nisam glup”, “Neću više ići u školu”… Kad bi i slučajno prolazio pokraj svoje bivše škole, to bi kod njega izazvalo reakcije. Utvrđeno je i da je zbog svega proživljenog nazadovao.
Slučaj završio na sudu
– Nismo imali izbora, morali smo ga izvući iz škole u kojoj se više nije osjećao sigurno i zaštićeno. Poslije svega toga postavlja se pitanje je li to bio prvi takav slučaj i što je još sve tamo doživio. Mi samo želimo da on bude sretan i zadovoljan. Trebali su proći mjeseci da on postane stabilniji – ističe majka koja je u međuvremenu tužila školu, kao i osnivača. Kontaktirali smo i ravnatelja škole u kojoj se sve dogodilo. On nam je kazao kako ne poriče da je došlo do nemilog događaja, ali tvrdi da je on kao ravnatelj poduzeo sve što je mogao i trebao u ovome slučaju.
– Poduzeli smo sve što smo mogli i sve što smo radili u skladu je s propisima i protokolima. I prosvjetna inspekcija utvrdila je da je sve učinjeno prema propisima, za što mi je izdala i Rješenje. Kao ravnatelj i škola pravodobno smo reagirali. Ubrzo su obrisane sporne fotografije, a učenicima koji su to napravili izrečena je primjerena kazna. Iskoristio sam sve potrebne alate i sada je na višim instancama da to riješe – rekao nam je kratko ravnatelj.
I sada se mnogi bune zbog čega bi se roditelje kažnjavalo za postupke njihovih maloljetnih potomaka.