Hrvatska u idućih 7-8 godina mora prestati uvoziti hranu i početi koristiti ono što ima, poručio je ovih dana u Konavlima prvi potpredsjednik Vlade i šef HDZ-a Tomislav Karamarko, koji mjesecima ponavlja i kako će se dati vjetar u leđa svim poljoprivrednim proizvođačima te domaćim proizvodima u trgovinama i hotelima u vrijeme turističke sezone, čime bi se stalo na kraj enormnom uvozu i upropaštavanju gospodarstva na račun dosadašnjeg pojedinačnog bogaćenja.
Deficit 860 mil. eura
Karamarkova računica o uvozu 70% hrane možda i nije tako netočna uzme li se u obzir da trenutačnih 56% pokrivenosti uvoza izvozom čini i izvoz (bolje rečeno provoz) banana, agruma, kokosovih oraha, manioke, čak i kitovih kostiju sa zajedničkog tržišta EU do trećih zemalja. No zna li se kako ni u EU nema zemlje koja je u potpunosti u svemu samodostatna – čak i Nizozemska koja izveze više proizvoda nego ih proda na domaćem tržištu – cilj u poljoprivredno-prehrambenoj industriji RH mora biti veći od postizanja samodostatnosti. Branko Bobetić, direktor GIU Croatiastočara, kaže da ćemo uvijek uvoziti i nikad nećemo biti samodostatni u svemu. No zato treba napraviti dugoročnu strategiju održivosti razvoja, s kojim ćemo proizvodima biti proizvodno i tržišno konkurentni na domaćem, unutarnjem i tržištu EU kao i trećim tržištima te tako doći do pozitivne bilance. Za 10 mjeseci 2015. u deficitu smo bili za 860 milijuna eura, pri čemu nam je najviše manjkalo svježe svinjetine, čokolade, kruha i peciva...
Mrkva ili pršuti?
Znači li to da trebamo povećavati proizvodnju tih proizvoda kao i, primjerice, mrkve, koje smo uvoz u 10 mjeseci 2015. povećali za 50%, ili proizvodnju pršuta za koje sirovinu uvozimo, ali doradom dobivaju dodanu vrijednost i traženi su i na inozemnim tržištima?
– Svakako treba izvoziti više proizvoda s dodanom vrijednosti, što se, primjerice, može u granama poput razvijenog stočarstva i prateće industrije, koji će zaposliti i primarnu proizvodnju uljarica i žitarica. No da bi se do toga došlo, puno se očekuje od države, da smanji namete i sivo administriranje, da gospodarska diplomacija radi onako kako se i jake ekonomije ponašaju u RH, da se digne produktivnost u svim sektorima te prinos u primarnim, smanji PDV na poljoprivredne inpute i hranu na 8-10% kao i u zemljama u okruženju – odgovara Bobetić.
Poljoprivredni stručnjak Stipan Bilić kaže da se samodostatnost ogleda u pokrivenosti uvoza hrane izvozom. Uvijek ćemo uvoziti banane, mango... No na 1,6 ha obradivih površina te još toliko livada i pašnjaka, s primjenom tehnologija i znanstvenih dostignuća prema standardima EU, možemo doći i do proizvodnje za 13 milijuna, umjesto, kao sad, za 3 milijuna ljudi. Međutim, sada, tvrdi on, nemamo ni strategije ni potrebne infrastrukture koja bi to mogla provesti.
>> Tuđe je bolje ili loše poslujemo? Uvozimo čak i hostije i lišće
Svaka zemlja drži do proizvodnje hrane,kao strateškom gospodarskom granom.Tako bi se i Hrvatska trebala ponašati i svoje prirodne potencijale (vodu , zemlju , šume i zrak)maksimalno iskorištavati u duhu dobrog gospodara.Nije normalno,da panonski dio zemlje,koji je okružen sa tri velike rijeke i velikim mogućnostima u proizvodnji hrane,svake sušne godine imaju gubitke tri do pet milijardi kuna.To je dostatan novac za izgradnju kanala Dunav-Sava i drugih poveznih kanala s kojim bi se moglo navodnjavati 150-200 000 ha poljoprivrednih površina.Kada se uračuna povećanje prihoda zbog navodnjavanja 1000,oo eura po hektaru,dođemo do 200 miliona eura u jednoj godini ili milijarda i petstotina miliona kuna.