Subota 8. lipnja
Toliko bi glasova skupio možda i Khuen-Héderváry
Anketa Eurobarometra provedena u zemljama koje još imaju nacionalnu valutu kaže da je 49% Hrvata za uvođenje eura, a 47% protiv. Nije to baš neki pobjednički omjer za eurofile, pogotovo kad anketar u sastavu naziva ima riječ “euro”, i još više zato što u istom ispitivanju 47% Hrvata misli da bi zamjenom kune eurom Hrvatska izgubila dio identiteta. Postotkom građana koji su za euro mogli bi mahati premijer Plenković, guverner HNB-a Vujčić i drugi kojima nikad do hrvatske samosvojnosti i nije bilo stalo, te se sigurno na 57% građana koji se boje za hrvatski identitet neće ni osvrtati.
Porazna je činjenica da se za uvođenje eura najviše zauzimaju upravo ljudi kojima bi prva briga trebala biti čuvanje nacionalnog identiteta i financijske suverenosti. I oni su na jednoj, a narod na suprotnoj strani u svemu bitnome na relaciji Hrvatska – EU, što se, osim u tom postotku koji u euru vidi gubitak identiteta, očituje i u katastrofalnom broju glasova ukupnog broja birača koji su na referendumu bili za ulazak u EU – oko 29%, i broju onih koji su izišli na europarlamentarne izbore – također oko 29%. Možda je i Khuen-Héderváry mogao skupiti toliko glasova u Hrvatskoj.
Nedjelja 9. lipnja
SPC nije vjerska, nego politička ustanova
Vijest kaže kako je srbijanski predsjednik Vučić i u crkvenim krugovima pokušao dobiti saveznike za razgovore s Albancima, ali ni oporba ni SPC ni veći dio srpskog naroda ne pristaje ni na kakve kompromise. Kad god je riječ o najvažnijim i najosjetljivijim nacionalnim temama s najviše se pozornosti sluša glas Srpske pravoslavne crkve, pa bi neobaviješten promatrač mogao pomisliti da je Srbija izrazito religiozna nacija. No vjerska odanost Crkvi u narodu gotovo je zanemariva u usporedbi s političkom moći te kultne institucije koja je odigrala sramotnu huškaču ulogu i u agresiji na Hrvatsku.
Beogradski list “Blic” u deset je gradova proveo istraživanje prema kojem “tek svaki sedmi vernik kaže da u crkvu ide redovno, a isti je broj onih koji uopšte ne idu u Božji hram”. A Arsenije Arsenijević, starješina Vaznesenjske crkve u Beogradu, na čijem području ima 20.000 ljudi, kaže da na nedjeljno bogoslužje dođe oko 200 ljudi, dakle, svaki stoti stanovnik. I odbijanje suradnje s Vučićem u razgovorima s Kosovom pokazuje staru istinu – Srpska pravoslavna crkva u kojoj vjernika gotovo i nema nije vjerska nego politička ustanova.
Ponedjeljak 10. lipnja
Radujte se vi koji čekate autobus za Njemačku!
Predsjednik Europske komisije Juncker nahvalio je Zdravka Marića zbog suficita proračuna koji je Hrvatskoj donio i bolji kreditni rejting. No jeste li vi taj suficit i rejting vidjeli u povećanju plaće, je li smanjio iseljavanje ili nas pomaknuo sa dna europskih gospodarskih i inih ljestvica? I je li ministar financija čarobnjak kad je uspio povećati suficit proračuna unatoč troškovima države zbog brodogradilišta? Odakle mu novac? Je li ga uzeo stranim profiterima koji iz Hrvatske iznose milijardske dobiti? Ili u proračun stiže više novca zbog procvata hrvatskih proizvodnji nakon obuzdavanja uvoznog lobija? Ništa od toga. Novac je uzeo – vama, u porezu, trošarinama i na druge načine države gulikože. Marićev kolega ministar Ćorić reče kako smo dobili priznanje jer smo “pouzdan partner na međunarodnom financijskom tržištu, i to je nešto što nam apsolutno daje svima za pravo radovati se”. Dakle, radujte se svi vi koji čekate autobus za Njemačku, koji živite od bijednog minimalca ili još bjednije mirovine. Radujte se slušajući kako Marići, Plenkovići, Ćorići... narodu kažu: “Nemate za hranu? Jedite rejting!”
Utorak 11. lipnja
Kako se bračka sramota pretvorila u herojstvo
Oduševljena je ljevica SDP-ovom gradonačelnicom Supetra Ivanom Marković nakon napada nasilnika članova bračke Torcide na sezonske radnike, među kojima je bilo i Srba. Veličaju je jer je ukinula donaciju Torcida kupu i zabranila da se održava na supetarskim terenima. I podsjeća se da je svojedobno odbila dati donaciju Bleiburškom vodu jer je grad već bio “predvidio sredstva za proslavu 75 godina oslobođenja našeg otoka Brača”. Ali i druga strana ima svoju priču. Bračka Torcida izdala je priopćenje u kojem se kaže da je donacija Torcida kupu ukinuta ima već dvije godine, da je neprihvatljivo “kolektiviziranje krivnje, prije bilo kakvog zakonitog utvrđivanja činjenica” kao i zabrana humanitarnog natjecanja, a gradonačelnica je zabranila i grafit posvećen stradanju Vukovara...
Tako je ljevičarska nacionalna junakinja suvremena partizanka koja zbog pojedinačnog incidenta optužuje cijelu “neprijateljsku” Torcidu, odbija donaciju za Bleiburg da bi slavila osloboditelje Brača što su pripadali vojsci koja je u Bleiburgu i na križnim putovima oslobodila života desetke tisuća Hrvata i čiji su nasljednici klali i razarali po Vukovaru koji joj je na grafitu nepoželjan. Sramota kao herojstvo.
Srijeda 12. lipnja
‘Washingtonska bojna’ put za počasni doktorat
”Veliki znanstvenik” Ivan Đikić trijumfalno se vraća u Hrvatsku, primit će u Splitu počasni doktorat tamošnjeg Sveučilišta. Mediji podsjećaju kako je prije dvije godine zbog sukoba s premijerom Plenkovićem, ministrom Barišićem i rektorom splitskog Medicinskog fakulteta Anđelinovićem s toga fakulteta, na kojem je gostovao, otišao, te ga se slavi kao veliko svjetsko ime. Pri tome se prešućuje da je u Hrvatskoj imao jedan još teži sukob, s Miroslavom Radmanom kojemu je godinama sricao hvalospjeve, a kad su se posvađali, u nepojmljivoj su mržnji jedan drugoga optuživali za “mizernu znanstvenu razinu”!!!
Đikić se obrušavao i na druge Hrvate svjetskoga glasa, pa je tako u povodu Štagljarova otkrića lijeka protiv raka pluća pisao o senzacionalizmu, o tome da Štagljar svoje otkriće nije objavio ni u jednom znanstvenom časopisu, da nema podataka o imenu i vrsti lijeka itd. Vrhunac reputacije Đikiću je priskrbio ratni ministar zdravstva Hebrang napisavši kako “naši mediji o gospodinu Đikiću kriju podatak da je kao liječnik napustio Hrvatsku u jeku srpsko-crnogorske agresije” i otišao na usavršavanje u Ameriku postavši tako pripadnik “Washingtonske bojne”. Tisuću razloga za počasni doktorat.
Četvrtak 13. lipnja
Zašto Ruža Tomašić nije ostala kakva je bila?
Ako čelnici desnih stranaka kažu da neće poduprijeti Kolindu Grabar-Kitarović na predsjedničkim izborima, to ne znači da za nju neće glasovati desni birači. Jer, tko su te stranke? Nema ni jedne koja ima razrađen program za izvlačenje Hrvatske iz položaja kolonije, dapače, najmoćnija desničarka Ruža Tomašić zarađuje fantastičan novac sjedeći u istom Europskom parlamentu u kojem sjede i zastupnici zemalja koje su nam otele golema nacionalna bogatstva i koje iz Hrvatske godišnje iznose milijardske profite. To je nespojivo s moralom hrvatskog konzervativca, pravaša, domoljuba.
A ako kaže da je predsjednica “trebala ostati kakva je bila”, zašto ona nije ostala kakva je bila, zašto danas ne nosi ustašku odoru kao nekad i ne piše pjesme o Paveliću? Sva je hrvatska desnica licemjerna poput Tomašićke, nema hrabrosti reći ono što misli i privatno govori o ustašama i NDH nego će, kad zatreba, poput Hasanbegovića pasti ničice pred svemoćnom lijevom mitologijom i reći kako “ustaški zločini predstavljaju najveće moralno posrnuće u povijesti hrvatskog naroda”. Sve dok su desničari u institucionalnoj službi europskih porobljivača Hrvatske i dok jedno misle, a drugo govore, Kolinda može biti uzor.
Petak 14. lipnja
Za premijerova oca jamstvo ‘biskupa Tomca’
Nakon što je rektor Damir Boras predložio imenovanje povjerenstva za izbor u počasno zvanje professor emeritus prof. dr. sc. Marija Plenkovića uslijedilo je kopanje po prošlosti premijerova oca. Jedni ističu da je bio povezan s komunističkom hijerarhijom te da je imenovan na važne dužnosti poslije sloma Hrvatskog proljeća. Drugi pak, poput njegova kolege s Fakuleta političkih znanosti profesora Zdravka Tomca, tvrde da je bio “distanciran od komunističkih krugova”, da je na fakultetu pripadao prohrvatskoj struji i bio domoljub i Hrvat. Kad Tomac, zakleti komunist i urednik sramotne knjige “Kako sam tražio crvenu nit” Jakova Blaževića u kojoj se Stepinca razapinje kao najgoreg zločinca, sudi o nečijem hrvatstvu i domoljublju – Lijepa Naša je još ljepša!
Mario Plenković bio je poput stotina provjerenih profesora na društvenim fakultetima i proizvodio je provjerene profesionalce, u ovom slučaju novinare, a i sina je odgojio kao provjerenog učenika Marxa, Kardelja i drugih crvenih učitelja. Pa ako mu je sin postao premijer, može i on biti professor emeritus, pogotovo kad za njega jamče novohrvatski katolički biskup Tomac i istaknuti pripadnik Hrvatske starokatoličke crkve Boras.
Pogledajte i video o uvođenju eura:
Ministar zdravstva Hebrang. To je onaj koji je kao ministar zdravstva napustio Hrvatsku i potražio zdravstvenu pomoć vani. Vjerodostojan za izjave. Kao i gospodin Ivkošić za pisanje o Ivanu i Ivani.