Ne bojte se ništa. Priđite, živ sam”, tim se riječima 98-godišnji Arie Livne na nesvakidašnji način predstavio u Jevrejskom centru u Banjaluci. Povlastica je intervju s čovjekom koji je cijelu obitelj izgubio u holokaustu i ima toliko veliko iskustvo, a napose su zanimljivi njegovi krajnje iskreni pogledi na brojne društvene procese u BiH. Livne je jedan od tvoraca židovske države i član je cionističkog pokreta. Savjetnik je i Milorada Dodika. Inzistira na nazivu Jevrejin i kaže da je naziv Židov za njega uvredljiv.
Kako ste doživjeli posljednji masakr izveden u SAD-u, može li se govoriti o buđenju antisemitizma?
Nažalost, taj je strašni događaj očekivan. Antisemitizam je pojava koja postoji tisućama godina i neće nestati od danas do sutra, ako ikada i nestane. Stanje u SAD-u pogoršava odnose jer je na vlasti desnica. Pa ipak, predsjednik Trump, koji je veliki prijatelj jevrejskog naroda i Izraela, to jasno osuđuje. Na mene taj događaj ima jako velik utjecaj jer me vraća u vrijeme kada smo preživljavali još teže udare. Žalosti me što se to događa u demokratskoj zemlji kao što je SAD. No, ondje je krajnja desnica iznimno snažna i organizirana. Stalno se događaju manji antisemitski izgredi. Treba učiniti sve da do toga ne dolazi.
Vraćamo se BiH gdje se događaju novi međunacionalni sukobi u političkoj areni. Ponajprije je izražena frustriranost Hrvata katolika zbog preglasavanja od strane Bošnjaka muslimana. Mogu li ti rezultati biti opomena za dogovor ili pak za daljnje zaoštravanje situacije?
Možda vam neću moći potanko odgovoriti jer nisam upućen u politički sustav i Dayton, ali vam mogu reći što mislim i što osjećam da je pravedno i normalno.
Što mislite o izboru Željka Komšića?
Slušao sam ga. Rekao je da su izbori slobodni, da svatko glasuje na temelju svojih pogleda na svijet. Ima u tome dosta istine, ali u ovome specifičnom slučaju u BiH to apsolutno nije točno. BiH je ustrojena kao zajednica triju naroda, triju entiteta. Naravno, ne može se izbjeći da predstavnici drugog naroda koji žive na određenom teritoriju ne glasuju kako žele. Ali, ne mogu presudno glasovati iz jednoga naroda i izabrati predstavnika drugom narodu. To je nepravedno. To ne odražava demokratski duh BiH. Smatram da Hrvati koji žive u BiH imaju pravo sami sebi izabrati predstavnika, a ne da im ga nameću drugi narodi.
Postoji presuda suda u Strasbourgu (Sejdić-Finci) koja inzistira na tome da se i predstavnici manjina mogu kandidirati za najviše funkcije.
Znam da je to pitanje aktualno već godinama, ali mi nije jasno zašto je trebalo pokrenuti to pitanje. Da smo normalni narodi, a to očito nismo, oko svega bismo se složili. Hrvati moraju imati mogućnost birati svoje predstavnike. Jednako kao i Srbi ili Bošnjaci. I to je za mene logično, bez obzira na to što piše u Daytonu ili što je bilo prije. Jednako kao što i nacionalne manjine trebaju imati svoje mjesto u društvu, Židovi na primjer.
Kako to izvesti?
Sve je to u teoriji. Mora se omogućiti Finciju i Sejdiću da se mogu kandidirati slobodno.
Komšić je treći put nametnut Hrvatima. Što vidite kao rješenje da se takvo što izbjegne?
Ponavljam, ne znam što piše u Daytonskom sporazumu, ali po mojemu mišljenju, a o tome sam svojedobno pisao i za Republiku Srpsku, kada je bila riječ o referendumu, najviši stupanj demokracije je da narod sam odluči o svojoj sudbini. Zato se to zove demokracija, unatoč tome što je Churchill svojedobno rekao da nema nijednog lošijeg režima od demokracije, ali ništa bolje dosad nije izmišljeno. Ako je već demokracija, onda unutar BiH trebaju postojati srpski, hrvatski i bošnjački entitet koji mogu sami o sebi samostalno odlučivati. To pak podrazumijeva da svaki entitet odlučuje o svim pravima osim, naravno, o vanjskoj politici i obrani, koje moraju biti središnje.
>> Pogledajte što je Željko Komšić rekao o Hrvatima 2006. godine
Hrvatska politika i intelektualna elita u BiH često “židovski model” spominju kao spasonosni, pa spominju da imaju ambicija kopirati ga da bi, kao najmalobrojniji narod u BiH, očuvali vlastitu poziciju. Je li taj recept moguće primijeniti i na hrvatsko pitanje u BiH?
Postavljam protupitanje, što je taj “jevrejski model”?!
Pa pitanje osjećaja kolektivnog identiteta, židovske države, povezanosti, ekonomske i intelektualne moći...
Najprije želim razbiti tezu o tome da Jevreji vladaju svijetom. Jevreji ne vladaju svijetom. Istina je da u SAD-u živi 5,5 milijuna Jevreja, da imaju visoke položaje, utjecaj na političke i financijske procese. Ali daleko je to od vladanja svijetom. Pitanje je je li “jevrejski model” najbolji. Ja to ne bih rekao. Član sam svjetske cionističke organizacije od 1936., od svoje 15. godine. Došao sam u Izrael i za izvjesno vrijeme postao glavni direktor informatičkog odjela Svjetske cionističke organizacije. Ali, to je tema o kojoj bi se dalo satima razgovarati.
Vratimo se onda židovskoj državi.
Svijet je 1948., zbog osjećaja grižnje savjesti, izglasao da Jevreji dobiju državu. Da se danas glasuje, to se ne bi dogodilo.
Zašto to tvrdite?
U to sam siguran. To je tako zbog palestinsko-izraelskog sukoba. Mnogi u svijetu ne gledaju blagonaklono na ono što se događa.
Kako riješiti taj sukob?
S mojim se rješenjem većina Izraelaca ne slaže, a ja tvrdim da treba napraviti dvije države za dvije nacije. Treba odrediti granice s Palestinom kako bi se znalo što kome pripada. To znači čvrste granice bez promjene sastava stanovništva.
Vratimo se međunarodnim temama. Što je rezultat sankcija koje je administracija SAD-a uvela Miloradu Dodiku i je li ih moguće ukinuti?
Tu stvar vrlo teško razumijem. S Dodikom sam jako dobar prijatelj, što ne znači da se u svemu slažemo. Pogotovo u vanjskoj politici. U tvrdnje da je sankcije uvela Obamina administracija i da će Trumpova to sada promijeniti ne vjerujem. Američka vanjska politika ima svoj stav koji se ne mijenja tako brzo. No, kada Dodik uđe u Predsjedništvo BiH, pretpostavljam da će SAD povući te sankcije. Ne bi bilo logično da jednom od članova Predsjedništva BiH bude zabranjen ulazak u SAD.
Predsjednik Dodik, kojemu ste savjetnik, često uspoređuje BiH s nekadašnjom Jugoslavijom. Upozorava da se ponavlja scenarij o dominaciji jednoga naroda, što je Jugoslaviju dovelo do disolucije. Kako gledate na to?
Najprije, što se tiče pozicije savjetnika gospodina Dodika, čitao sam prije nekoliko dana da je Kusturica rekao da Dodik ne treba savjetnika. Slažem se s njim sto posto. Ustvari, ja nikada i nisam bio njegov savjetnik, ali mogu reći da sam mu prijatelj i bliski drug. Dodik je čovjek kojeg iznimno cijenim i poštujem.
A usporedba BiH s Jugoslavijom?
BiH je Jugoslavija u malom i, nažalost, događaju se slične stvari. Želi li BiH opstati kao država, mora dati apsolutno pravo svim svojim narodima da odrede vlastitu sudbinu. To vrijedi za Bošnjake, Hrvate, Srbe i druge narodnosti, kao što su Jevreji.
Bošnjački je narod najveća žrtva posljednjeg rata u BiH. Dojam je da nastoji iskoristiti međunarodno sažaljenje i poziciju žrtve doslovno koristeći model nastajanja Države Izrael te taj proces iskoristiti za obračun i asimiliranje Hrvata i Srba. Kako na to gledate?
Vaša je teorija apsolutno točna. Ja sam ateist i socijalist, moja ideologija i vjerovanje vezani su uz humanizam i socijalnu pravdu. U tome smislu, Izrael ima pravo opstanka, kao i Bošnjaci u BiH, ali i Srbi i Hrvati. Hoće li BiH opstati ovisi o tome hoće li ti narodi razumjeti da se mržnjom ne može ništa graditi. Nema loših nacija, postoje samo loši ljudi u svakoj naciji. Loših ima i u Izraelu, u Palestini, Hrvatskoj ili bilo gdje drugdje, kao i jako puno dobrih ljudi. Zašto se ne držati upravo tih dobrih ljudi i graditi svijet u kojemu bi svi živjeli normalno.
Je li moguće izići iz začaranoga kruga i pomiriti te narode, koji stalno vode rasprave o Drugom svjetskom ratu, osmanskoj tiraniji, posljednjem ratu...?
Nisam optimističan, volim razgovarati s mladim ljudima, ali, nažalost, mržnja ne prestaje. U pojedinim slučajevima postaje i veća nego što je bila. Na internetu čitam takve bljuvotine i govor mržnje iz Beograda, Zagreba, Sarajeva... Toliko godina nakon 2. svjetskog rata još se bavimo raspravama što se događalo. Trebaju se pojaviti lideri koji su spremni graditi mostove. Najbolji dokaz da stvari mogu krenuti drukčije su odnosi Njemačke i Izraela. Njemačka je odgovorna za smrt više od šest milijuna Židova u 2. svjetskom ratu. Moja je majka spaljena u Aushwitzu, ali ja ne moram zbog toga mrziti današnje Nijemce ili Njemačku. Ja ne volim tadašnju Njemačku i njezin režim. Njemačka je danas najliberalnija zemlja u Europi. Ja s Hrvatima nemam nikakvih problema i ne mrzim ih zbog toga što su ustaše učinili u Jasenovcu.
>> Ovaj je vic hit u BiH: Gospodine Komšić, jeste li vi Hrvat ili Bošnjak?
Nemam ništa protiv čovjeka, nego protiv jezika kojim novinar Zoran Krešić piše. Riječ židov je jednostavno hrvatska riječ za pripadnika njegovog naroda. Mogla mu se je ne sviđati riječ jew, pa bi li to značilo da bi američke novine napisale isto jevrej ili kako već? Što bi bilo ga vrijeđa riječ Styria? Bi li i u Kleine Zeitungu pisali Štajerska? Ili bi pisali na svom jeziku? Ljudi moji, kakvi jevreji i jevrejin??? Pa to nisu srbizmi, već srpske riječi... Večernji list je nekad imao zaista kvalitetne i kompetentne lektore. Dajte se, molim vas, zbrojite i počnite pisati na hrvatskom, jer hrvatsko-srpski jezik ne postoji.