Hrvatica u Njemačkoj: Nedostaje toaletnog papira, ali stanovnici se osjećaju sigurno

Poduzetnica Željka Babić nedavno je odselila u Njemačku i smjestila se u okolici Frankfurta u saveznoj državi Hessen. Nakon pet tjedana socijalnog distanciranja, sada kreću prve mjere popuštanja u vidu otvaranja trgovina do 800 kvadratnih metara, otvaranja škola za neke razrede, dok bi početkom svibnja trebao uslijediti ponovni rad frizerskih salona i sličnih djelatnosti.

Kako je Željka ispričala za RTL, panici nema mjesta jer se stanovnici Njemačke osjećaju sigurno. Izolacija nije toliko promijenila život ove Hrvatice jer kako objašnjava, ona je freelancer i inače radi od kuće. No, nedostajali su joj odlasci u lokalne kafiće i slastičarnice.

“Škola je vrlo iskreno rekla kako ih je ovo zateklo nespremne, isprva nije bilo konkretnih uputa, a onda su poslali materijale, knjige po kojima treba raditi i aplikacije. Učitelji su više kao podrška i ostavlja se djetetu da samostalno uči. Učitelji pregledavaju zadatke i daju feedback, ali sve je u survival modu, nitko ne očekuje isti ritam kao što je bio za vrijeme nastave – što je spas, jer mi roditelji nismo kadri biti 100% učitelji i raditi od kuće i sve skupa odrađivati, naravno”, ispričala je za RTL.

Opisala je da digitalnih sadržaja nema puno i da se matematika pretežno radi online. Aplikacija za komunikaciju padala je zbog preopterećenja pa su profesori i djeca spontano prešli na komunikaciju mailom. Željka smatra da je država uzela u obzir da roditelji imaju veliku odgovornost, a to je skrbiti o dječjem angažmanu i učenju uz vlastiti posao.

“Svako toliko škole šalju ohrabrujuće poruke i naglašava se važnost mentalnog zdravlja, strpljenja, prilike da se bude s djecom i da ne jašemo po gradivu. Lokalni školski autoriteti zvuče jako mirno i pomirljivo, naglašavajući da će se rješenje naći. Pozivaju djecu da sami vide kako im ide i ponove godinu ako su puno izgubili, da se ne uvedu u lošu situaciju iduće godine. I inače ovdje se ponavljanje godine ne smatra sramotom – često maturanti sami odluče ponoviti zadnju godinu ako se ne osjećaju spremnima. Djeca su rasterećenija i stalno se naglašava važnost mentalnog zdravlja i da se djecu ne preopterećuje. Ističu i mogućnost da se nekako iduće godine rastereti gradivo od nebitnih detalja i tako omogući djeci lakša tranzicija (…) Ne mogu zamisliti da još škola radi pritisak ili da moram osigurati 100 posto provedbu gradiva. I ovo je bilo teško, naučiti djecu na nove okolnosti… Recimo da mi sada odrađujemo do 40 posto redovite nastave i iskreno – i to je teško za roditelja. Ali, to ide. Već smo se uvježbali”, opisuje Željka trenutačno stanje u njemačkom školstvu dok detalje o nastavku nastave tek čekaju.

Potiču se lokalni biznisi

Hrvatica kaže da su mali biznisi zatvorili dućane i da su se okrenuli dostavi pa se u njihovim lokalnim trgovinama mogu naručiti roba i namještaj, madraci, elektronika, hrana, cvijeće, knjige, odjeća i sve što je čovjeku potrebno.

“Jednom tjedno imamo tržnicu – ‘farmer’s market’, isto pod strogim mjerama, ali lijepo, može se svašta svježeg kupiti. Atmosfera je kao da je nečije vjenčanje – ljudi su presretni i kupe, pa ostanu na placu još neko vrijeme. Ipak, nema druženja u grupama – doslovce ljudi popričaju na 1,5 m jedan po jedan i odu kući”, govori Željka za RTL.

“Sve je više općina organiziralo svoje digitalne tržnice kroz e-commerce ideje i ljudi promoviraju svoje lokalne proizvođače i mogu se naručiti njihovi proizvodi i usluge. Lokalna uprava vrlo je aktivna u podršci takvim aktivnostima, a stranice mjesta i općina jako promoviraju i potiču lokalne biznise. Osim toga, daju razne linkove na lokalne sadržaje za djecu, razonodu, učenje i slično koje osiguravaju lokalne udruge, umjetnici, obrazovne ustanove i slično”, otkriva Željka.

Vlakovi u Njemačkoj i dalje voze, ali prema prorijeđenom redu vožnje, govori Željka. To znači da se može otići u veći grad obaviti što treba. Ipak, vlakovi su sablazno prazni.

“Ovdje, u okolici Frankfurta, u malim mjestima, nisam još uopće vidjela policiju ili druge organe reda. Pravilo je da u šetnju ideš sam ili s maksimalno jednom osobom koja nije iz tvog kućanstva, uz metar i pol distance. Koliko vidim, svi se drže pravila i šeću sa svojim ukućanima, nema okupljanja. Tako da valjda postoji određeno povjerenje prema građanima i nema potrebe za policijskim intervencijama – barem koliko je meni poznato. Vjerujem i da je kod nas sve lakše jer smo faktički na selu i ima prostora za sve. Moguće da je u velikim gradovima teža situacija i da postoji potreba za policijom”, ispričala je.

“Svi liječnici specijalisti rade. Oni ovdje imaju svoje ordinacije izvan bolnica, u običnim poslovnim prostorima u gradu ili u stanovima i možeš dobiti sve usluge koje trebaš, a imaju i svoje laboratorije, uređaje, tako da s te strane ne osjećamo razliku – možemo obaviti i ortopede i ortodonte i sve ostale preglede koje trebamo bez ikakve potrebe da se ide u bolnice, bilo na pretrage, bilo u laboratorije. Impresionirana sam kako ovdje izgleda zdravstveni sustav, upravo su nevjerojatno organizirani i sve je jako brzo i efikasno. Kako svaki doktor ima svoju ordinaciju, nema gužvi, pa su zato i manje izloženi zarazama, što je dobro, ulijeva nadu da ma što bilo, možeš dobiti pomoć koja ti treba”, ispričala je Hrvatica iz Njemačke.

Nestašica toaletnog papira

Željka navodi da u njemačkim trgovinama nedostaje toaletnog papira i da se na njega mora čekati dan dostave ili biti rano u dućanu jer se razgrabi. Ona u trgovinu odlazi nekoliko puta tjedno.

“Povremeno nema brašna i kvasca, pa kad dođe, nastojim kupiti par kilograma. Ali, ne gomilam namirnice. Mi jedemo puno povrća, to ne možeš gomilati. Kupila sam nešto više samo u prvom tjednu karantene jer nisam znala što nas čeka, ali ništa ekstremno. Ne gomilam iz uvjerenja. Jasno mi je kako rade lanci nabave i ne želim pridonositi histeriji koji će stvarati dodatan teret i ugrožavati druge ljude. Trenutačno Kaufland i Lidl provode dezinfekciju košarica, imaju oznake po podu za držanje distance i ljudi se drže pravila. Izgleda da ćemo morati nositi maske, ali za sada to još nije uobičajeno. Atmosfera je u malim mjestima opuštena i osim tih traka i zaštite na kasama ne primijeti se razlika u odnosu na razdoblje prije pandemije”, kaže i dodaje da su radile i trgovine građevinske opreme, ali uz vrlo stroge mjere, dezinfekciju kolica i limitiran broj ljudi u trgovinama”, opisala je.

“Njemačka je ponudila raznorazne oblike pomoći, od onih za biznise i freelancere, uz jednostavnu birokraciju (za Njemačke pojmove), a u Berlinu i uplatu umjetnicima i freelancerima od 5000 eura bez da su oni uopće i tražili, samo su uplatili na račune. Svako dijete u Njemačkoj prima mjesečno oko 200 eura tzv. kindergelda – neovisno o primanju roditelja, a dječji doplatak, kinderzuschlag, je socijalna mjera ako roditelju nedostaje novca za životne potrebe prema cenzusu Njemačke”, ispričala je Željka.

“Sad su pojednostavili dobivanje tog dječjeg doplatka, može se dobiti do 185 eura po djetetu, a kako bi svi pogođeni dobili novac, traže samo financijsku situaciju od prošlog mjeseca. Sve je to na stranicama službenih tijela, relativno pregledno i jednostavno. Na klik od dobivanja pomoći. Osim toga, zakonski su zabranili izbacivanje podstanara ako nemaju novca za stanarinu do rujna. Naravno, morat će se platiti, ali kroz rate do 2022. godine. Ta mjera je stvarno fantastična, jer je spriječila paniku i histerične poteze bilo jedne, bilo druge strane”, kaže.

Željka navodi da u medijima vidi da se u Njemačkoj testiraju razni modeli izlaska iz krize te da se s punom pažnjom razmatraju ekonomska i zdravstvena pitanja. U Njemačkoj se, kaže Željka, osjeća zaštićeno i sigurno. Premda se neke stvari mogu napraviti bolje, tvrdi da se osjeća istinska namjera vlasti da zaštiti građane i reagira na probleme kada nastanu. Za kraj, kazala je da se Nijemci tijekom ove krize i pandemije jedni prema drugima ponašaju vrlo ljubazno i solidarno.