Ako još niste prošetali Central Parkom pa prije nego što stignete u samo srce Manhattana dan potrošili u najvećem prirodoslovnom muzeju na svijetu, nemate brige. Od sljedećeg tjedna dašak New Yorka čeka vas u Zagrebu, u Demetrovoj 1, gdje su se smjestili zagrebački kit, posljednja "hrvatska" sredozemna medvjedica, ludbreški nosorog, istarski dinosaur, krapinski pračovjek, najdulja europska zmija, a uz njih još otprilike pet tisuća izložaka.
Završena je, naime, obnova Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, najvećeg našeg što se fundusa tiče, a sad se prostire na čak 3,6 tisuća četvornih metara, što je ozbiljno proširenje, uzme li se u obzir da su se prije potresa izlošci mogli promatrati na četiri i pol puta manjoj kvadraturi. "Dizao" se podrum, a i nadograđivalo se koliko se smjelo jer ipak je riječ o zgradi koja je zaštićeni kulturni spomenik. Posebna se pozornost posvetila detaljima pa se iz prizemlja prema trećem katu vozi svojevrsnim panoramskim liftom iz kojeg se promatra presjek zemlje, dio izložaka je taktilan, multimedijom se prati čitav postav, čak se i karte kupuju na automatima, a legende su prilagođene i slijepim i slabovidnim osobama, dok diorame koje prate stalni postav naziva "Što je život i kako je nastao?" posjetitelja ostavljaju bez daha.
Bio je to barem naš dojam nakon što smo s ravnateljicom prof. dr. sc. Tatjanom Vlahović obišli muzej te je odmah pitali koliko će koštati ulaznice jer želimo se u muzej vratiti što prije. Za odrasle 15 eura, kad već dijelimo informacije, ali za peteročlanu obitelj 25, što je, zapravo, pet eura "po glavi". Za 4807 izložaka iz 84 od 120 muzejskih zbirki te dvjestotinjak modela, rekonstrukcija i trodimenzionalnih prikaza staništa i okoliša zaista malo. Je li uopće zadovoljna rezultatom obnove koja je trajala tri godine i stajala 31,6 milijuna eura, kojih je najveći dio došao iz EU, pitamo ravnateljicu. Jest, kaže nam, pa nam objašnjava kako samo proširenje i stvaranje koncepta "novog" muzeja nije bio baš najlakši posao.
– Oblik, katnost te postojeći nadzemni gabariti, tlocrtni i visinski, zgrade muzeja su se zadržali i nisu se mijenjali. Ograničenje projektnom rješenju predstavljali su zadani gabariti objekta koji je pojedinačno zaštićeno kulturno dobro izgrađeno na dijelu povijesnog bedema pa je novu tlocrtnu organizaciju trebalo integrirati unutar postojećeg građevnog tkiva poštujući izvornu arhitekturu, ne mijenjajući izvornu konstrukciju, pročelja, zadržavajući postojeću drvenu stolariju s pripadajućim okovima i bravarijom.
Dodatni prostor dobiven je natkrivanjem atrija transparentnom staklenom plohom, produbljivanjem cijele podzemne etaže (podruma) te podzemnom dogradnjom muzeja uz sjeverozapadni rub postojeće zgrade ispod padine parka Tuškanac. Dodatni prostor za izlaganje dobio se i izmještanjem cjelokupnog fundusa u nove čuvaonice u Novom Petruševcu površine oko 2000 kvadrata – kako se s 800 došlo na 3,6 tisuća četvornih metara, objašnjava nam ravnateljica Vlahović.
Što se koncepta muzeja tiče, on je, kaže, utemeljen "na cjelovitoj muzeološkoj interpretaciji prirodoslovlja uz pomoć predmeta koje su pomno odabrali stručni djelatnici muzeja iz mineraloško-petrografskih, geološko-paleontoloških, zooloških, botaničkih i paleoantropoloških zbirki, replika i modela te multimedijalnih rješenja, vezanih uz određenu tematsku cjelinu, a sve s ciljem interpretacije značajki živog i neživog svijeta, odnosno prezentacije bogate prirodoslovne baštine o kojoj muzej skrbi već 180 godina".
– Replike, modeli, skulpture, rekonstrukcije, rešetke u stalnom postavu, predložili su stručni djelatnici muzeja kako bi se kontekstualizirali originalni muzejski predmeti ili radi interpretacija određenih tema. Izrada nekih modela i replika načinjena je zbog izuzetne fragilnosti građe, a neki su izrađeni kako bi se na modelu koji prati originalni muzejski predmet pojačale anatomsko-morfološke značajke te upoznalo posjetitelje s determinacijskim svojstvima koje nam omogućuju da definiramo muzejski predmet do razine vrste što je neophodno kod cjelovite muzeološke obrade u prirodoslovnim muzejima u svijetu – kaže nam ravnateljica Vlahović pa dodaje kako tumačenje glavne teme stalnog postava Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja "Što je život i kako je nastao?" obuhvaća različite vidove stjecanja raznolikih stručnih i znanstvenih (prirodoslovnih i muzeoloških) spoznaja o raznolikosti prirodoslovne baštine, a koja je vidljiva iz interpretacije odabranih muzejskih predmeta.
Za muzej je specifično i to da je svaka tematska cjelina koncipirana tako da ima nekoliko interpretacijskih razina pa posjetitelj može odabrati koju će razinu pratiti kroz postav, odnosno kroz određene teme (osnovna, napredna, znanstvena). – U prostornom konceptu postava svaka prostorija načelno obuhvaća prezentaciju jedne tematske cjeline. Nadalje, maksimalno se koriste sve zidne površine tako da sredina prostorije uglavnom ostaje slobodna za kretanje posjetitelja i prezentaciju istaknutih, većih eksponata na postamentima ili u centralnim vitrinama.
Istovremeno, novi stalni izložbeni postav integriran je unutar postojećeg građevnog tkiva poštujući izvornu arhitekturu, ne mijenjajući konstrukciju, kao ni pročelja, a vezan je uz Tuškanac i atrij (ulaz s Tuškanca), podrum i podzemni aneks, prizemlje – ogledni laboratoriji, prvi kat muzeja, drugi kat muzeja i lift od -1 do +2. – kaže nam ravnateljica, a dok muzej obilazimo, otkriva nam i da je predviđeno da svakih sat vremena u njega uđe 200 posjetitelja, a obilazak svakog kata uz vodstvo traje otprilike 45 minuta.
Kako je to zamišljeno? – Prema projektantskom rješenju, za izlaganje prirodnina maksimalno se koriste sve zidne površine tako da sredina prostorije uglavnom ostaje slobodna za kretanje posjetitelja i prezentaciju istaknutih eksponata. Sheme kretanja ukazuju na kontinuitet i neprekinutost u prezentacijskom doživljaju stalnog postava, a što je neophodno za protočnost u kretanju posjetitelja muzeja. Fluidnost u kretanju prekinuta je samo u hodnicima koji gravitiraju atriju, a zadana je arhitekturom spomeničke baštine. Kustosi su u temama koje prezentiraju u hodnicima osmislili povezanost sa svim izložbenim dvoranama.
VEZANI ČLANCI:
Tako se novi stalni postav proteže na tri etaže muzeja, a započinje na etaži -1 u multimedijalnoj dvorani tematskom cjelinom svemir uz izloške iz zbirke meteorita. Postav se nastavlja s upoznavanjem raznolikosti stijena, evolucijom minerala te mineraloškom baštinom u sistematici minerala i optičkim te fizikalno-kemijskim svojstvima minerala. Stalni postav na etaži -1 završava cjelinom u kojoj će se razmotriti različite definicije i osobine života te ranija vjerovanja i sadašnje hipoteze o njegovu postanku na Zemlji te teorijom evolucije. To je prijelazna točka iz nežive u živu tvar i njezinu prezentaciju tijekom geološke prošlosti na 1. katu te recentne biološke raznolikosti na 2. katu stalnog postava muzeja.
Na etaži +1 prikazuje se građa iz geološko-paleontoloških zbirki, a ona vodi posjetitelje kroz dugu geološku prošlost, od doba superkontinenta Pangee, dominacije gmazova u juri do nagovještaja svijeta kakav poznajemo u paleogenu i čestih klimatskih promjena u kvartaru. Ovaj dio postava završava evolucijom hominida u kojoj se prezentira i tema krapinskog diluvija. Na etaži postava +2 posjetitelje očekuje živi svijet koji nas danas okružuje i ugroze koje nam prijete, trodimenzionalne rekonstrukcije staništa te prikaz najbrojnijih zbirki muzeja – zbirki kukaca, prezentacija zbirki beskralješnjaka i kralješnjaka. Novi stalni postav muzeja završava prikazom važnosti prirodoslovnih muzeja kroz muzejsku povijest koja je započela 1846. godine – detaljno nam pojašnjava Tatjana Vlahović na drugom katu muzeja na kojem se zadržavamo nekako i najduže.
U društvu smo zmija, žaba, lava i tigra, ali i posljednje "hrvatske" sredozemne medvjedice koja je uginula pronađena prije desetak godina. Sad je u Prirodoslovnom, preparirana, a na katu odmah ispod nje odljev je stvarnog otiska istarskog dinosaura nad kojim se nadvija njegova rekonstruirana noga. Molimo ravnateljicu da nam izdvoji još neke od izloška.
– Teško je izdvojiti eksponate koji bi mogli biti posebno zanimljivi posjetiteljima jer to ovisi o njihovu interesu, ali ću izdvojiti neke koji su važni za prirodoslovlje. Već na samom ulazu, u natkrivenom atriju, posjetitelje će dočekati modeli nekih od "zvijezda" ovog gornjogradskog muzeja – modeli goleme psine i zagrebačkog kita, a s druge pak strane, ako se ulazi s Tuškanca, model istarskog guštera i čeljust divovske bijele psine Otodus megalodon u stvarnoj veličini.
Jedan od reprezentativnih izložaka svakako je i najveća spužva Neptunov pehar, Cliona patera (Hardwicke, 1820.), koji se izlaže u sobi beskralješnjaka. Iz zbirke vodozemaca i gmazova HPM-a svakako bih izdvojila jednu od najduljih europskih zmija bjelicu, Zamenis longissimus, Laurenti, 1768. i najdugovječnijeg vodozemca čovječju ribicu, Proteus anguinus Laurenti, 1768., a iz zbirka ptice HPM-a sokola gnjezdaricu Eleonorin sokol, Falco eleonorae Géné, 1839. Vrlo su interesantni i veliki kameni blokovi koji su ujedno i novi taktilni izlošci u novom postavu Hrvatskog prirodoslovnog muzeja; brački rudistni vapnenac s kavernom, sige na istarskom vapnencu, kremen čađavac iz Moslavačke gore te trakastu željezovitu formaciju (Banded Iron Formation) koja je dio arhajske formacije Cleaverville u zapadnoj Australiji starosti 3,02 milijarde godina, a ilustrira dramatičnu promjenu atmosferskih uvjeta na Zemlji u prošlosti.
U prvom dijelu tematskog okvira Povijest (počeci) mineralogije izdvojila bih minerale, stijene i drago kamenje koji su najviše budili interes starih civilizacija – lapis lazuli, tirkiz, ametist, beril, ahat, zlato žad te slikovne i tekstualne prikaze starih knjiga i radova značajnijih mislioca i prirodoslovaca starog i srednjeg vijeka, a potom i minerale iz zbirke minerala rudnika Trepča/Stari Trg. Vrlo interesantan bit će i eksponat žumberački morski gmaz – "ihtiosaur" te "zagrebački kit" – Mesocetus agrami, pronađen u kamenolomu ispod Susedgrada, kao i prikazi špiljskog lava (Panthera leo fossilis) i špiljskog medvjeda (Ursus spelaeus) koji predstavljaju 2D rekonstrukciju životinje u naravnoj veličini na koju su postavljene vjerodostojne replike pojedinih skeletnih elemenata (donja čeljust, nadlaktica, torakalni kralješak, rebro, potkoljenica, kosti šape). Svakako interesantan bit će i skelet ludbreškog nosoroga u stvarnoj veličini na središnjem postamenu – podrobno atrakcije svog muzeja nabraja nam ravnateljica Vlahović.
S obzirom na to da je spomenula i novu čuvaonicu, pitamo je koliki bi muzej trebao biti da prirodoslovci izlože apsolutno sve iz fundusa koji imaju. – Ako se u novom postavu sada izlaže oko 4807 predmeta, a muzej skrbi za oko 1,4 milijuna predmeta, kada bismo izložili apsolutno sve izloške, po principu sadašnjeg rasporeda izlaganja, a imajući u vidu različite dimenzije predmeta, bila bi potrebna barem 100 puta veća površina. Međutim, sva se građa ne može ni izložiti jer neka nema izložbeni potencijal, ali ima nevjerojatan znanstveni i služi kao svjedok prostora i vremena u kojem živimo – objašnjava nam naša sugovornica, a mi je tražimo i da nam izdvoji sebi najdraži dio muzeja, budući da smo primijetili da je u sobi s leptirima posebno zastala.
– Ne mogu izdvojiti koja mi je soba najdraža jer svaka ima posebno značenje. U obilasku sam spomenula leptire jer su oni sami po sebi prekrasni, ali su za mene posebni jer o njima skrbi kolegica koja je duša i tijelo ovog projekta, a to je dr. sc. Iva Mihoci. Bez nje, grad Zagreb i Hrvatska ne bi dobili, kako ste i sami rekli, svjetski muzej. Naglasila bih samo još da je završetkom ovog projekta i otvaranjem novog Hrvatskog prirodoslovnog muzeja ostvaren stoljetni san prirodoslovaca.
Ovaj obnovljeni i prošireni prostor transformirat će Hrvatski prirodoslovni muzej iz statične izložbene institucije u dinamičan, živopisan centar učenja, istraživanja i otkrića, sposoban zadovoljiti raznolike interese i potrebe naše zajednice i posjetitelja – kaže nam čelnica Prirodoslovnog muzeja u kojem su rekonstruirane i memorijalne sobe Dragutina Gorjanovića Krambergera te Spiridiona Brusine, a napravljen je i laboratorij koji će posjetiteljima omogućiti upoznavanje s osnovnim metodama rada u biološkoj i geološkoj znanosti. Kako bi i sama ravnateljica rekla – svjetski, a naše!
>>> FOTO Pitali smo umjetnu inteligenciju kako će gradovi u BiH izgledati za 100 godina. Pogledajte rezultate, fascinantni su