– Ako ova presuda postane pravomoćna, imat ćete 30 godina za razmišljanje. Učinili ste strašno, prestrašno djelo. Nanijeli ste bol ne samo jednoj mladoj djevojci, njezinim roditeljima, obitelji i prijateljima nego i društvu u cjelini. Nakon tog događaja ljudi nisu mogli vjerovati da je moguće da se nešto tako dogodi. Takav se čin ne može racionalno shvatiti i upravo zbog toga dio javnosti vjerovao je u teorije urota kojima se ovo vijeće nije zamaralo. Te teorije išle su toliko daleko da su vas smatrali oružjem u nečijim rukama. Kakvo to oružje spava tamo gdje ste vi spavali i živi na način na koji ste vi živjeli u onoj nastambi i nehigijenskim uvjetima? Sudu je bila nevjerojatna teorija da ste vi bili oružje u nečijim rukama te da ste ubili nevinu djevojku kao poruku nekome. Vi Ivanu niste vidjeli 14 godina, a ubili ste da biste se riješili svojih frustracija. To što ste učinili protivno je svim ljudskim i Božjim zakonima. Imate više od 60 godina i to što ste u tim godinama pokazali toliku bešćutnost i bezobzirnost naprosto je prestrašno – kazao je u ožujku 2010. Ivan Turudić, sudac zagrebačkog Županijskog suda, obrazlažući presudu od 30 godina zatvora koju je upravo izrekao Mladenu Šlogaru Žili (62), nekadašnjem plac-majstoru s Mladosti, čiji je brutalni zločin počinjen 6. listopada 2008. uznemirio Hrvatsku kao rijetko koji do tada. Jer tog je dana, kako se kasnije ispostavilo, Žila u haustoru u Hatzovoj ulici u Zagrebu hicima iz berete 7,65 ubio Ivanu Hodak (26), mladu odvjetničku vježbenicu, kćer bivše ministrice Ljerke Mintas Hodak i odvjetnika Zvonimira Hodaka.
Histerija i mafijaši
Brutalno ubojstvo na kućnom pragu djevojke za koju su svi imali riječi hvale šokiralo je javnost i uzdrmalo političku elitu, i to toliko da je tadašnji premijer Ivo Sanader brzopotezno smijenio ministre policije i pravosuđa te ravnatelja policije. U histeriji koja je nastupila, u istrazi ubojstva, spominjale su se razne mafijaške grupacije kao mogući naručitelji ubojstva nevine djevojke, a javnost se sve glasnije pitala kako je sve to moguće. Redale su se razne teorije urote, tražili neprijatelji u redovima nezadovoljnih klijenata djevojčina oca, a čak se tražila i poveznica s u to vrijeme najpoznatijim Hodakovim klijentom – generalom Vladimirom Zagorcem, koji je vrijeme provodio iza rešetaka zatvora u Remetincu.
S obzirom na sve to, šok javnosti bio je to veći kada je nekoliko mjeseci kasnije, u veljači 2009., kao ubojica uhićen Mladen Šlogar. U skitnici, koji je godinama živio na cesti, malo je tko želio vidjeti bešćutnog ubojicu. To više što je njegova priča bila naprosto nevjerojatna – na policiji i pred istražnim sucem tvrdio je da je Ivanu Hodak ubio kako bi se osvetio njezinu ocu jer ga je godinama ranije ponizio, poslavši mu pred svima na terenima Mladosti platu s pršutom i sirom!? Dobrohotni čin, koji bi svatko vjerojatno shvatio kao gestu ljudskosti, Šlogar je u svom mozgu pretvorio u uvredu. Uvredu koju u svom narcističkom i pasivno-agresivnom karakteru nije zaboravio, strpljivo čekajući priliku da se osveti. Ta prilika, kako je objasnio kasnije policajcima i istražnom sucu, došla je tog 6. listopada 2008. kada je sasvim slučajno na cesti ugledao Ivanu Hodak. I momentalno je odlučio ubiti. Ušao je za djevojkom u haustor, pucao u nju iz pištolja koji je kupio sredinom 90-ih te potom mirno išetao iz haustora te se pješice udaljio put Zaprešića, gdje je živio u jednom napuštenom sjeniku. I dok je javnost histerizirala zbog bezrazložnog i brutalnog ubojstva u centru grada, Šlogar je nastavio živjeti svojim skitničkim životom. Svakodnevna rutina prekinuta mu je u prosincu 2008. kada je u Zaprešiću uhićen zbog skitnje.
Policija je tada kod njega našla i beretu koja je poslana na vještačenje jer su se u to vrijeme svi pištolji te marke morali vještačiti. Šlogar je odležao mjesec dana zbog skitnje nakon čega je pušten, a šok za policiju nastupio je u trenutku kada se doznalo da je upravo iz pištolja koji je on imao ubijena Ivana Hodak. Za Šlogarom je organizirana potraga, a kada je uhićen, uskoro je priznao što je počinio, šokiravši sve.
Na sudu je šutio
S ubojstvom ga je, osim pištolja, koji je u jednom trenutku na sudu zbog načina na koji ga je policija izuzela – bez sudskog naloga iz napuštenog štaglja – postao kamen spoticanja, povezivala i grickalica s tragovima njegova DNK nađena na mjestu zločina. Vještaci su poslije ustanovili da je na grickalici nađeno sedam od 11 genskih markera koji se poklapaju sa Šlogarom, odnosno da je statistička vjerojatnost da u Hrvatskoj osim njega još netko ima takav DNK jedan naprema tri milijuna. Nadalje, iako se Šlogar na glavnoj raspravi branio šutnjom, pred policijom i istražnim sucem opširno je priznao kako je i zašto ubio Ivanu Hodak. Sve to bilo je dovoljno sudskom vijeću da mu izrekne kaznu od 30 godina zatvora, što je za njega kazna ravna doživotnoj robiji. No svim spomenutim dokazima usprkos, u Hrvatskoj i dandanas malo tko vjeruje da je skitnica Šlogar uistinu ubojica mlade nevine djevojke.
Ne vjerujem i nikada neću povjerovati.