Hrvatska je 30 godina u raljama korupcije zato što građani to ne kažnjavaju

I najnovija afera u slučaju Janaf pokazuje da je korupcija rak-rana našeg društva. Trideset godina političke elite ponavljaju fraze o borbi protiv korupcije, no svako malo iskaču afere dužnosnika i imućnih pripadnika hrvatskog društva, a i građani u državi u kojoj institucije nisu servis građanima skloni su zaobići propise...

Sociologinja Sonja Podgorelec smatra da se kao društvo nismo pomakli naprijed kad je riječ o borbi protiv korupcije i klijentelizma. Ističe da i dalje napreduju podobni, a ni u znanosti se ne gleda kvaliteta ljudi niti se biraju najbolji.

Kadroviranje uz janjetinu

– Postavljanje čelnih ljudi u javnim ustanovama još ide, da ne kažem, uz janjetinu, čemu smo se nekoć smijali kad bi se tako ili na sličan način postavljalo općinske čelnike. Vidimo da su se tijekom lockdowna neki normalno nalazili u “klubu” u Slovenskoj, dok se drugi nisu smjeli javno družiti. Sve je to korupcija i način preskakanja stvari pa jedna pravila vrijede za jedne, a druga za ostale građane. I ljudi ukotvljeni u rovovima stalno biraju iste političare ili ih biraju zbog sitnih interesa pa, ako je neki gradonačelnik zaposlio mog ovog ili onog, prevladaju sitni interesi. I kada ispliva neka afera, to je pet minuta vijest i nakon toga se ništa ne događa. Što se sve iskopalo ministrima pa su i nakon toga ostali ministri, nitko ih nije micao nakon prve afere. Vani to ne može proći, i kad uhvate ministrovu kćer da je vozila pijana, ministar da ostavku, a kamoli za posao u svom resoru. A kod nas se svi prave grbavi. Svi 30 godina ponavljaju da se bore protiv korupcije, što je već mantra kao kad se govori da su svi za reforme, a čim se krene u neku i nečije interese, netko se digne na noge pa se stvar zaustavlja – kaže Podgorelec.

Zato je, dodaje, u nas moguće, kad ministru otkriju 50 kuća i vikendica i sumnjive prenamjene zemljišta, da on kaže da je počeo raditi kao student, da je brao lavandu... Indeks percepcije korupcije za 2019. pokazao je da stagniramo u borbi protiv korupcije jer smo na ljestvici od 180 država na 63. mjestu s 47 bodova. Pali smo za tri mjesta u odnosu na 2018. Najtransparentnije države lani su bile Danska i Novi Zeland s 87, Finska s 86 te Singapur, Švedska i Švicarska s 85 bodova prema indeksu percepcije korupcije. Lošije su od nas u EU Rumunjska i Mađarska te Bugarska.

Politolog Zdravko Petak ističe da je naš problem klijentelistički sustav i među velikim dijelom građana toleriranje korupcije.

– U Hrvatskoj je čvrsto uspostavljen snažan klijentelistički mehanizam i, nažalost, ne vidim među političkim elitama stvarnu želju i spremnost da se to prekine. Ne vidim kod ljudi koji imaju moć odlučivanja da su spremni prekinuti taj klijentelistički lanac u kojem profitira i dio poslovnih elita. Deklarativne izjave o borbi protiv korupcije ne znače ništa, nama se već pet godina ne smanjuje razina korupcije, ubrajamo se među najkorumpiranije države u EU. Mi nismo kao Skandinavci koji sankcioniraju ljude i za najmanji koruptivni čin – govori Petak.

Dodaje da su za borbu korupcije važne čvrsto postavljene politike uprave i pravosuđa, javnih nabava i da iza dodjeljivanja javnog novca i EU sredstava ne stoji klijentelistička priča. Dok se ne riješi problem korupcije, neće se, kaže Petak, zaustaviti iseljavanje ni dići gospodarstvo.

Sociolog Drago Čengić ističe da je korupcija jedna od bolesti našeg društva koje ćemo se najteže riješiti.

– Jedan je od razloga nezrelost političke elite da se prizna da korupcija šteti svima, a osobito se bježi od te teze kad je riječ o stranačkim interesima. Budući da su stranački interesi iznad svih, u situacijama kad ih treba zaštititi ruše se svi mogući zakoni i nepisana pravila. Ne postoji u političkom sektoru prešutni dogovor kao u zrelim demokracijama da je korupcija zlo za cijelo društvo koje se mora sankcionirati – kaže Čengić.

Širi se u sve pore društva

– Država ne funkcionira kao servis građanima nego kao bič koji te može kazniti porezom ili inspekcijskim nadzorom ili je spora kad treba omogućiti javnu uslugu pa građani razvijaju odbojnost prema takvoj državi, razmišljajući kako se zakon može zaobići... U našem društvu, koje ima mnoge dimenzije predmodernog, osobni odnosi između ljudi i običajna pravila u rješavanju osobnih, lokalnih i kolektivnih problema nadjačavaju propise. Nijedna velika stranka nije našla primjereniji model za upravljanje javnim poduzećima nego ovaj koji se svodi na logiku ratnog plijena. Upravljanje javnim poduzećima rak-rana je političkog sektora s koruptivnim praksama i uzrok našeg ekonomskog zaostajanja jer se kao rak širi u sve društveno-političke institucije – zaključuje Čengić.